,,Vjerska prava su Ustavom zagarantovana prava“, poruči nam juče sa konferencije za novinare ministarka zdravlja, ljekarka Jelena Borovinić-Bojović u nemuštom pokušaju da odbrani institucionalnu diskriminaciju nehrišćana u našoj zemlji.

Tom prostoproširenom rečenicom ministarka je obrazložila zbog čega je njen „apostolsko-ekspertski“ resor odlučio da su vjerska okupljanja na otvorenom i zatvorenom dozvoljena, a sva druga, od kulturnih i naučnih skupova najstrože zabranjena, kao i putovanja između gradova. Sloboda je dozvoljena samo u doba hrišćanskih praznika i to jedino pravoslavnim i katoličkim vjernicima.

I dok će za Božić moći zajedno da slave ispred crkava i manastira i oni koji se možda i ne poznaju, ovim ostalima neće moći za Novu godinu ni brat ni sestra da dođu u kuću. Ako ne žive u kućnoj zajednici, mogu slaviti – u „zatvoru“. Za ateiste i ostale nehrišćane, i đecu koja čekaju poklon od Đeda Mraza, fale još „žute trake“, pa da se vidljivije odvoji „krst od nekrsta“.

Vlast je vlast, a podanici su podanici. Samo što su za ovu vlast neki podanici jednakiji od drugih.

Samo dva mjeseca ranije, sadašnja „prva dama crnogorskog zdravstvenog sistema“, bezobzirno kršeći ljekarsku etiku i mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (koje je, a se domogla funkcije, ugasila) ugrozila je javno zdravlje – živote najranjivije kategorije stanovništva – pacijenata Kliničkog centra.

Kao osoba od najvećeg povjerenja, liječila je mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohija Radovića, oboljelog od kovida-19, bolesti koju nije priznavao, sve dok je nije dobio.

Odanost SPC je pobijedila struku, pa ljekarka Borovinić-Bojović nije mogla da dozvoli da joj mitropolit samuje u bolesničkoj postelji i dozvolila je da uz njega stalno bude neko od monaha SPC, a omogućavala je i posjete.

Kontroverzni crnogorski biznismen i ktitor SPC Miodrag Daka Davidović, po sopstvenom priznanju, obilazio je Amfilohija u bolnici. Istina, on tvrdi kako je u sobu ulazio kroz prozor?!

Ostali kovid bolesnici o posjetama su mogli samo da sanjaju.

A ono što se desilo kada je mitropolit umro na Odjeljenju pulmologije kojim je Borovinić-Bojović rukovodila, bilo je u suprotnosti sa – ne samo zakonima ove zemlje – već vrhunskim etičkim principom iz Hipokratove zakletve. Hol i hodnici od pulmologije do izlaza iz Kliničkog, kuda su iznosili kovčeg, bili su puni ljudi, od klera SPC, preko medicinskog osoblja do civila; tu se slobodno pojalo, lelekalo, među zdravima i oboljelima od drugih bolesti...

Da li je, dopuštajući prizemni ritual tadašnja direktorka Odjeljenja za pulmologiju tako zadobijala povjerenje za buduće ministarsko zvanje, teško je utvrditi. Izvjesno je, međutim, da je tada ugroženo zdravlje mnogih i gažena prava pacijenata nad kojima je dr Jelena Borovinić-Bojović navodno bdila.

Koliko joj je bilo do mjera za sprečavanje širenja korona virusa i brige o zdravlju građana prije nego je zaposjela ministarsku fotelju, pokazuje i činjenica da je bez maske prisustvovala Amfilohijevoj sahrani na kojoj je bilo više hiljada ljudi.

Ali, vlast je vlast. Za vlast važe druga pravila. Danas, u ulozi „apostolke-ekspertkinje“ drži lekcije o zaštiti javnog zdravlja, uredno nosi masku i poziva na poštovanje mjera.

Nešto se, ipak, ne mijenja: njena odanost SPC i dalje je jača od etike i profesije. Zakucana u svetosavlje, kao službenica ove države, aminovala je segregaciju! Mjere koje je Jelena Borovinić-Bojović nesuvislo probala da „opravda“ na konferenciji za novinare banalna su legitimizacija diskriminacije.

Nije, reče ministarka, Nova godina isto što i Božić. Pa će zato građani-vjernici, okićeni badnjacima, biti apsolutno slobodni za predstojeće vjerske praznike, dok će ostali koji bi da proslave Novu ostati – zaključani u kućama.

Da je ministarka zdravlja i svetosavlja čitala Ustav Crne Gore, ili bar da joj je neko, recimo „apostol-ekspert“ zadužen za pravo Vladimir Leposavić, došapnuo prije konferencije za novinare, saznala bi za nju vjerovatno šokantan podatak – Crna Gora ustavno je ustrojena kao država građana. Ne vjernika i nevjernika već – građana.

Možda bi se iznenadila ili bila opet šokirana – da je makar prelistala najviši pravni akt zemlje u kojoj je ministarka – i pročitala da se, članom 46 Ustava, propisuje da se ,,sloboda ispoljavanja vjerskih uvjerenja može ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite života i zdravlja ljudi…“

Možda ljekarka i dalje vjeruje, kao i njeni duhovni poglavari, da tamjan zaista štiti od virusa. Ili su, ipak, oni drugi građani, nehrišćani, agnostici, ateisti... za našu mladu i novu ministarku zdravlja i svetosavlja – djeca manjeg boga?