Politika

Hoće li Dritan Abazović glasati da Cetinjski manastir pripadne Srbiji

Dec 11, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Piše

Jasmin Agić

Formirana je nova crnogorska vlada i to više nije vijest, a njihova odlučnost da rade na izmjenama Zakona o vjeroispovijesti nije začudila poznavaoce političkih prilika u toj zemlji. One koji su mislili da će nova vlada krenuti u obračun s korupcijom, kako je na sva zvona najavljivano, ili će praviti plan borbe protiv pandemije koronavirusa vjerovatno je iznenadilo da je sebi, kao primarnu obavezu, postavila izmjenu zakona koji je sa stupanjem na snagu s toliko oprečnih emocija dočekan u Crnoj Gori.

Svi oni koji misle, i javno govore, kako iza Krivokapićeve vlade stoji Srpska pravoslavna crkva ovim potezom nisu nimalo iznenađeni svjesni kako će ova vlada udovoljavati svim željama velikodostojnika SPC-a, koji su ih, ako ćemo govoriti ne zaobilazeći istinu, i doveli na vlast.

Među takvima su i poznati novinari Andrej Nikolaidis i Tamara Nikčević, oboje veoma istrajni u pokušaju da prokažu djelovanje SPC-a u Crnoj Gori i objasne kojim se mehanizmima crkva koristi kako bi ostvarila direktni upliv u politička zbivanja zemlje. SPC, Srbija i Rusija su najodgovornije instance proizvođenja anticrnogorske atmosfere u zemlji a vlada, koja je izabrana na valu protesta protiv Zakona, organizovanih od strane SPC-a, djelovaće isključivo onako kako im njihovi politički mentori nalože.

Sve uz podršku URE i Dritana Abazovića

Novinar i publicista Andrej Nikolaidis, tumačeći politička zbivanja u Crnoj Gori, kaže da se na takav potez nova vlada nikada ne bi odvažila da nije dobila podršku URE i Dritana Abazovića.

„Bilo da ukinu ili izmijene zakon biće ispunjene sve želje SPC-a i to je očito nešto na šta je pristala URA kada je ušla u koaliciju sa Krivokapićem, znači ispunjenje želja SPC-a plus izvršenje etničkog inženjeringa na popisu – to su dvije osnovne stvari zašto je instalirana vlada Zdravka Krivokapića. Iz perspktive Bograda i SPC-a, a bez intervencije Beograda i SPC-a ne bi došlo do smjene vlasti u Crnoj Gori. Crnogorski blok ne može da uradi ništa, pri čemu, da se razumijemo, crnogorski blok i ne postoji – postoji multietnički, multivjerski i građanski blok. U ovom trenutku ne vidim da bi oni mogli da urade bilo šta da spriječe bilo ukidanje ili izmjene jer nemaju skupštinsku većinu i jasno je da je URA pristala na to“.

Slično razmišlja i novinarka Tamara Nikčević za koju nema dileme da su izmjene zakona originalni „doprinos prosrpske vlade Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića formiranju ‘srpskog sveta’“.

„Jedan od proklamovanih prioriteta crkvene ili apostolske Vlade Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića bio je izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kojim će se već jednom oteta crkvena i kulturna svojina Crne Gore vratiti okupatorskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ministar pravde, apostol Vladimir Leposavić, bio je dio pravnog tima MCP SPC u Crnoj Gori i njegov je zadatak da ispunjava želje crkve čije je sjedište u susjednoj državi i koja negira sve što je crnogorsko.

SPC iznad zakona

Najveći problem predstojeće inicijative za izmjenama zakona, objašnjava Nikolaidis, jeste što je verzija koja je trenutno na snazi usvojena uz budne i podrobne konsultacije sa najboljim pravnicima Evrope. Ovakvo ponašanje crnogorskih vlasti, dodaje, signalizira da dolazi vrijeme kada će SPC u potpunosti biti „izvan svih pravnih okvira zemlje“.

„Tu ima nekoliko ozbiljnih problema, iz moje perspektive gledano; taj zakon je dobio zeleno svijetlo od Venecijanske komisije, taj zakon je pripreman dugi niz godina, na njemu su intervencije unijeli i najveći evropski pravni eksperti. Sad je na mjesto ministra pravde doveden čovjek iz SPC-a da prepravi onako kako njima odgovora. Više nije bitno šta misle evropski eksperti – oni će, svejedno, donijeti zakon. Moja pretpostavka je da to neće biti posljednja verzija zakona, jer prije ili kasnije je neminovno da će se pokazati da je SPC iznad zakona, van pravnog poretka, ona je eksteritorijalna u Crnoj Gori. Ova vlada će sa svojim izmjenama potvrditi taj status, međutim u jednom momentu, ako će ovo ikada biti normalna zemlja, SPC će morati biti uvedena u pravni poredak.“

Na pitanje hoće li se i na koji način nova vlada predvođena premijerom Krivokapićem baviti pandemijom koronavirusa i posljedicama zdravstvene krize na ekonomiju zemlje Nikčević kaže da najbolji odgovor daje sam premijer svojim ponašanjem.

„Premijer koji tvrdi da ima dokaze o tome da „vjera pomjera planine“, koji se, u sred epidemije COVID-a 19, pričešćuje iz iste kašičice iz koje se prethodno pričestila masa vjernika, koji ljubi tijelo mitopolita preminulog od zarazne bolesti očito nema važnije obaveze od otimanja crnogorske baštine i predaje susjednoj državi. Paradoksalno, to bi moglo da bude i najmanja šteta: zamislite da se takav premijer ozbiljnije „pozabavi“ ekonomskim problemima ili zdravljem građana; Crnogorci bi rekli – pukla bi nam pogibija.“

Zaduženje od 750 miliona eura

Crnu Goru očekuje još “nemirnog vremena”, a način na koji vlada radi najbolje opisuje atribut “tajno” kaže Nikčević. Izostavljanje predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve u razgovorima o izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti već je izazvalo reakcije. Kaže da ostaje još samo da se vidi kako će o ključnim pitanjima Zakona, u skupštinskim izjašnjavanjima, glasati poslanici Dritana Abazovića.

„Na isti način na koji je nova Vlada zadužila građane Crne Gore za 750 miliona eura, donešene su izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti: tajno. Činjenica da je Leposavić na razgovor o izmjenama zakona pozvao prestavnike SPC, Katoličke crkve i Islamske zajednice u Crnoj Gori, a da je ignorisao Crnogorsku pravoslavnu crkvu već je izazvala reakciju suverenista. Vjerujem da će i skupštinsko zasijedanje na kojem će biti riječi o izmjenama ovog Zakona biti veoma burno; tiim prije što će bivša vlast žestoko braniti akt koji je donijela, a koji je prethodno bila odobrila Venecijanska komisija. Naravno, najteže će biti poslanicima Dritana Abazovića, navodnim suverenistima, koji će morati da podignu ruke da se Cetinjski manastir, na primjer, taj viševjekovn duhovni, moralni i historijski centar crnogorske države i identiteta, pokloni drugoj državi“.