Piše: Dragan Bursać

Možda bih dodao na sve ovo, ne ponovila se! Biće ovo jedna od onih povijesnih situacija kad se cijeli jedan narod-u ovm slučaju crnogorski stavlja i u nacionalni i u mentalni karantin u svojoj rođenoj i jedinoj zemlji. Okupacija, da prostite!

In Andrija veritas

A opet, kad pročitate, sve u par riječi, u jednoj rečenici dobro posloži Andrija Mandić. Da, da baš onaj Andrija Mandić, koji ide po mišljenje kod Ace Vučića i koji je razočaran gubitkom žandarskog ministarskog mjesta. 

Reče on tako juče:

“Čestitam na izboru novoj Vladi Crne Gore koja je prvenstveno uspostavljena na dosljednoj i upornoj borbi srpskog naroda za slobodu, ravnopravnost i demokratiju.”

Ovo vam dođe kao neka vrsta mikropriručnika, nekakav četnički antihaiku. Da se nikada ne zaboravi. Jer, sve što ikada htjeli da znate o crnogorskim izborima, o zilotskom litijanju i o konačnoj pobjedi četnika, sadržano je u njegovoj rečenici. 

Istinabog, tamo gdje se srpski narod “borio“ za slobodu u zadnjih tri desetljeća, najčešće je viđena spaljena zemlja, planska masovna silovanja, urbicid, elitocid, genocid u konačnici i pogađate, ne nad srpskim narodom. To shvatanje, “borbe“ ne samo Mandića, nego čitave kamarile ljudskih prilika- od crkvenih velikodostojnika do svakojakog šljama populističkog koji sebe naziva časnim političarima, velim, to shvatanje svih njih o ”slobodi, ravnopravnosti i demokratiji“, pa još “ugroženog srpskog naroda“, predstvalja samo jedno-nacionalistički supremacionizam u kome nema mjesta za bilo koga osim narečenog srpskog naroda. 

Ne vjerujete?

Eksperti za četništvo i mlaćenje prazne slame

Šta je odmah saopštio, sada već prvi čovjek Vlade, Zdravko Krivokapić? Da će sve sa svojim ekspertima popravljati socio-ekonomski položaj stanovništva poharanog COVID-om, nakon ljubljenja mrtvog, a zaraženog Amfilohija? Ili je rekao da će se baviti konsolidacijom obrazovnog sistema? 

Jok, naravno! 

Prvo i osnovno, Zakon o vjeroispovijesti, koji će kao grtalica za snijeg utrti put klerikalizaciji, pa popisu, pa izmjeni Ustava, to već znate svi. A opet, sa druge strane, znajući za Vesnu Bratić, ministarku za sve i svašta, možda je i bolje baviti se vjeroispovijestima, jer, ako se ona dočepa-a dočepala se izvršne vlasti, ode Njegoš na bubanj.

Istina, do naroda je da spriječi tu bruku sa dislociranjem mauzoleja, ali jadno je društvo u kome je to do naroda, a ne do zemlje, koja bi morala takvu osobu sa tim dijaboličnim četničkim željama zbrinuti u instituciju zatvorenog tipa, a ne dati joj mjesto ministarke kulture i prosvjete. 

Nego, važno je da se četnička grtalica pokreće, a slave je u Srbiji itekako. Tako su i nekadašanji beogradski opozicioni mediji, a danas dosadni Vučićevi fanzini, poput b92, na svoje naslovnice stavili-Zbogom Milo, zdravo Zdravko-praveći se da ne znaju razliku između premijera i predsjednika Crne Gore. Sve u svrhu dobre slavljeničke atmosfere ili što bi Mandić rekao pobjedi srpskog naroda, šta god im to značilo. 

Argumentum ad hominem: Šta fali srpskoj Vladi u Crnoj Gori bez Crnogoraca???

Ima u ovome zlu i nekih valjanosti. Kako stari kažu, ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da zvijeri otkrije trag. Naprvo, tu je proslava vaspostavljanja “ekeprata“ Krivokapićevih, koji sve sa Dritanom Abazovićem više liče na Čubake iz Ratova zvijezda sa kokardama na glavama.

Proslava ide uz pucanje i srpske trobojke, dabome. Istina, nema trenutno zemlje u svijetu u kojoj rušitelji te zemlje potpuno slobodno slave pobjedu njenog konačnog pada-na njenoj terotriji.   

Druga stvar je mnogo zabavnija. Autora ovih redova, zadesilo je jedno pitanje, od strane lokalnih četnika, postavljeno na stotinjak načina i ono uniformno glasi otprilike ovako:

-Šta fali srpskoj vladi? Nedostaju ti milogorci? Kući ih vodi!

Naravski, odgovarao sam svima logički:

-Kako da vam kažem, fale joj Crnogorci, pošto je u Crnoj Gori, jebi ga! Nema njemačke vlasti bez Nijemaca, francuske bez Francuza, nema srbijanske bez Srba-kako crnogorska bez Crnogoraca, osim ako nije riječ o okupaciji???

No, kako reče Boris Dežulović, jebo sad sto maraka ili jebo sad logiku. Na koncu, kakve veze ima logika sa dolaskom zavojevača na vlast demokratskim izborima (sic!). Argumentum ad hominem na djelu i to je to!

Druga je jedna stvar tu poražavajuća, a ona govori ne samo o srpskoj mitomaniji, nego i o načinu operativnog razmišljana prosječnog srpskog nacionaliste i pratećeg državnog sistema iza njega. Srbi, gdje god da se nađu na planeti zemlji, moraju imati svoju vlast, e da bi se osjećali, kako reče Mandić demokratski?!

Ono, jeste ludilo i jeste, vidjeli smo kako su se ti pokušaji završili u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Makedoniji, na Kosovu, ali niko ih ne sprječava, preciznije, niko ih nije spriječio da poprilično uspješno sprovedu svoj modus operadni u Crnoj Gori. 

Na koncu konaca, plaši mene nešto više od svega gore pobrojanog:

To je odnos prema građanima, još uvijek, makar na papiru, građanske, sekularne i antifašističke Crne Gore. A građani su i Bošnjaci i Albanci i svi ostali, pa i Crnogorci da prostite. Kako je krenulo uz plotnue i trobojnice, uz četničke pjesme i urlikanja, ne piše im se dobro.

Biće ovo jedna od onih povijesnih situacija kad se cijeli jedan narod-u ovom slučaju crnogorski- stavlja i u nacionalni i u mentali karantin u svojoj rođenoj i jedinoj zemlji. Okupacija, da prostite!