Dr. sc. Goran Sekulović: GLOBALIZACIJA, DRŽAVA–MEDIJI
Pravo novinarstvo se uvijek suprotstavlja statusu quo (XVI)
Jedan od najistaknutijih američkih novinaraDžon Nikols dalje kaže: ‘’…Nikakva pomoć ne smije podupirati neaktivnost ili nazadnjaštvo. Jedan od razloga zašto ljudi gube zanimanje za časopise jest to što se časopisi ne razvijaju. To može biti smrtonosno. Novinar sam već 25 godina i cijelo to vrijeme izdavači se trude uvjeriti mlade ljude da počnu čitati časopise. Milijuni i milijuni dolara potrošeni su na istraživanja koja bi morala pokazati kako ih nagovoriti da čitaju. Onda je došao internet kao jedan od najvećih izuma u ljudskoj povijesti i mladi su ga odmah prihvatili. A časopisi i dalje postavljaju isto pitanje: Kako da ih uvjerimo da čitaju časopise? To je glupo. Morali bi otkriti kako časopise prenijeti na internet i na mobitele.
Prije nekoliko tjedana razgovarao sam sa stručnjacima na Sveučilištu Stanford, koji su predstavili ideju da ljudi plaćaju članke, koji bi bili ograđeni pay wallom. Oprostite, rekao sam im, ne znam nikoga tko bi bio spreman platiti zato da ga puste preko zida do neke priče. Ljudi će otići tamo gdje su informacije. Informacije su na internetu besplatne i ljudi će ih slijediti. Pay wall je direktna suprotnost osnovnom duhu interneta. Suprotstavlja se upravo onome što mlade kod interneta oduševljava. Ako se časopisi budu borili protiv toga, postat će dinosauri, prošlost.
Zamislite uredništvo časopisa u kojem se odjednom pojavi 20 mladih novinara koji znaju da će dvije godine primati potporu. Stariji urednici pokušat će im objasniti kakav je ustaljeni način rada, a mladi novinari upozorit će ih da stari način više ne funkcionira. Možda će doći do ozbiljnih sukoba, možda će mladi novinari morati osnovati vlastiti internetski časopis. Oko njih će se stvoriti nove zajednice i možda će im se pridružiti oglašivači. To je uzbudljiva budućnost koja je pred nama. Sa starim ekonomskim i vlasničkim modelima, teško ćemo je doseći.
…Svaki put kad se pojavi neka inovacija, časopis, televizija, digitalni mediji, komercijalni sektor razmišlja kako da iz toga izvuče profit. Profit možete ostvariti na dva načina: na slobodnom tržištu profit stvara onaj tko je kreativan i prestigne konkurenciju. Druga mogućnost je monopol, potpuni nadzor nad pristupom medijima. Bitka za internet trenutno se odvija između slobodoljubivog mišljenja, koje se zauzima za široko otvoreno natjecanje, i monopola. Mnogi stari telekomunikacijski konglomerati, među ostalima AT&T i kablovski ponuđači, recimo Comcast, pokušavaju odstraniti neutralnost interneta. Ta neutralnost je kao prvi amandman interneta. Kaže da je na internetu moguće s bilo kojeg mjesta putovati na bilo koje drugo mjesto brzinom koja je u svim smjerovima jednaka. Monopolisti žele stvoriti situaciju u kojoj bi se određene stranice učitavale brže, a druge sporije. Stranice velikih poduzeća, koja bi plaćala goleme svote novca, bile bi dostupne po superautocesti. A blatni makadam vodio bi do stranica civilnog društva i onih koji nemaju novca. Ako telekomunikacijska poduzeća uspiju, zaračunavat će pristup po superautocesti koji će biti skuplji, ili po makadamu, koji će biti jeftiniji.
Za više novca moći ćete do svih stranica doći jednako brzo. To znači da će samo bogati imati dostup do punokrvnog interneta, a radnici i siromašni imat će okrnjenu verziju interneta koja neće zadovoljavati demokratske potrebe, odnosno potrebe zajednice. Ta bitka bit će strašna. Trenutno je u tijeku veliko lobiranje u krugovima vlade da se to ostvari. Riječ je o prilici koja bi mogla osigurati profit od više milijardi eura. Ako kontrolirate put do svih ljudi koji imaju pristup internetu, oglašivači će vam za put do njih plaćati ogromne svote novca. U Americi smo već izgubili televiziju – od prvih predviđanja da će poboljšati novinarstvo, ostali su uglavnom kanali s crtićima i jako malo kanala s vijestima.
Ljudi koji misle da se to ne može dogoditi s internetom, u zabludi su. Mi državljani moramo jako paziti na to i tu bitku ne smijemo prepustiti vladama i biznismenima. Moramo zahtijevati dvoje: prvo, naša mogućnost komuniciranja mora biti visoko zaštićena. Sloboda govora i tiska su prazna prava ako nemamo sredstva za komuniciranje. Drugo, moramo se pobrinuti za to da politike vlade i politike privatnog sektora budu naklonjene kritičnom novinarstvu i novinarstvu koje uznemirava. Novinarstvo koje podupire status quo, nije novinarstvo. Pravo novinarstvo se uvijek suprotstavlja statusu quo. U vašoj državi su novinari ti koji su se 80-ih suprotstavljali režimu. (misli se na Sloveniju u okviru bivše SFRJ, napom. G. S.) U SAD-u je naš najveći novinar Thomas Paine napisao pamflet ‘’Common Sense’’ kojim je Amerikance uvjerio da se odupru najmoćnijem imperiju na svijetu. Amerika je slijedila novinara u bitku i pobijedila. Iz poštovanja prema povijesti, novinarstvu moramo osigurati dovoljno sredstava i slobode za komunikaciju u 21. stoljeću. To će biti naša bitka.’’
Globalizacijsko redizajniranje države i globalizacijsko redizajniranje medija može biti pozitivno, ali i negativno.Kod globalizacijskog redizajniranja države, pozitivno je da su nadnacionalne organizacije garant poštovanja ljudskih prava, da se pomoću multinacionalnih kompanija mogu uvoditi nove investicije, otvarati nova radna mjesta, da se pomoću međunarodnih finansijskih isntitucija mogu sređivati javne finansije i popravljati finansijska disciplina i ekonomski i finansijski rejting u svijetu, što sve blagotvorno djeluje na svaku državu i njeno ukupno mjesto u međunarodnim odnosima. Od negativnih procesa u okviru globalizacijskog redizajniranja države, čini se da je dovoljno navesti samo jedan koji može imati dalekosežne posljedice na svaku zemlju koja sebi dopusti jedan takav ‘’scenario’’. U posljednje vrijeme bilo je nekoliko primjera, odnosno država koje su prošle kroz teške, sveobuhvatne krize zahvaljujući upravo činjenici da nijesu na adekvatan način odgovorili određenim negativnim mogućnostima kada je riječ o uticaju i interakciji nacionalne, suverene države, s jedne strane, sa nadnacionalnim političkim i ekonomskim organizacijama i savezima, s druge strane. Naime, riječ je o tome da se može upasti u dužničko ropstvo ako se nacionalna privreda i finansije neodgovorno i neracionalno vode, što onemogućava i onesposobljava države da imaju efikasan, snažan i racionalan, produktivan i moćan ukupni institucionalni kapacitet tako potreban svakoj državi.
Kod globalizacijskog redizajniranja medija, svakako je pozitivno da se pomoću globalnih medijskih kuća i globalnih finansijskih organizacija i NVO može poboljšati rad, organizacija i upravljanje nacionalnim i javnim i komercijalnim medijima, njihova kreacija i racionalno poslovanje, izvještavanje, vještine i medijska pismenost podići na veći nivo, tj. dostići poželjni i kvalitetni, profesionalni i etički standard, kao i sve ostalo što doprinosi objektivnom, uravnoteženom i istinitom, etičkom i profesionalnom izvještavanju i ukupnom učinku i rezultatu u novinarstvu. Od negativnih procesa u okviru globalizacijskog redizajniranja medija, čini se da je dovoljno, baš kao i kod globalizacijskog redizajniranja države, navesti samo jedan koji, takođe, može imati dalekosežne posljedice na, u ovom slučaju, prije svega, demokratiju svake zemlje koja sebi dopusti jedan takav ‘’scenario’’ u ‘’razvoju’’ medija. Naime, da se pokaže i dokaže! da u praksi imamo, kako kaže Džon Nikols, ‘’umjesto razgovora ljudi o tome što se stvarno događa'' – ''manipuliranu diskusiju'', tj. stanje u kome je ''manipuliranje informacijama danas postalo glavni način nastajanja vijesti''.
0 Komentara