Mitropolita Amfilohija još nijesu ni pokopali, a jedan ugledni sveštenik Mitropolije crnogorsko-primorske već govori o uslovima koje mora/treba/bilo bi dobro da ispunjava ne samo novi vladika nego, vjerovali ili ne, i Ahijerejski sabor SPC pri izboru novog episkopa na tron Mitropolije, kazao je Vedran Gagić, srpski bogoslov, autor kolumni na portalima bliskim Srpskoj pravoslavnoj crkvi, prepoznat kao nezvanični glas Sinoda SPC, tj. “crkvene vlade” u kojoj glavnu riječ imaju Irinej Gavrilović i Irinej Bulović. Gagić tu misli na Gojka Perovića.

“Sabor dobro zna kako se biraju Episkopi u SPC na sve i jedan tron naše Crkve. Nije im prvi put. Sigurno je da neće sad izmišljati nova pravila posebno za bogomspasavanu Mitropoliju Crnogorsko-primorsku niti će da se pokorvaju nekim izmišljenim uslovima, ma ko god ih smislio”, naveo je Gagić na Facebooku, prenosi Vidovdan.

On ističe da je to neumjesno.

“Mitropolit Amfilohije se još “nije ni ohladio”, a ponuđeno tumačenje i „sugestije” sasvim su suprostavljeni poretku koji vlada u cijeloj našoj pomijesnoj Crkvi. Slični su i komentari u listu Politika gdje se kaže da Episkopski Savjet treba da bude umiješan u izbor novog Episkopa na tronu Mitropolije Crnogorsko-primorske, što je besmislica po više osnova”, navodi Gagić.

Objašnjava i zašto je to po njemu besmislica.

“Episkopi koji čine Episkopski Savjet jesu u Saboru SPC koji odlučuje. To bi trebalo da je dovoljna ilustracija besmisla ove sugestije. Ali to nije sve. Episkopski Savjet u Crnoj Gori, po hiljaditi put, jeste samo savjetodavno tijelo koje je formirano 2006.sa samo jednim zadatkom. Taj zadatak je bio razgovor s državom s ciljem postizanja sporazuma oko pravnog statusa Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori. Njihova nadležnost je bila i ostala samo savjetodavnog karaktera. Oni nisu ustavno regulisan entitet unutar SPC jer nemaju nikakvu eklisiološki, kanonski i pravno obavezujuću ulogu”, tvrdi Gagić.

Koliko je Episkopski Savjet bio uspješan u tome zadatku, Gagić kaže da je javnost vijdela.

“Naravno, objektivne okolnosti, neprijateljski stav svjetovnih vlasti prema Crkvi, jesu jedan su od glavnih razloga neuspjeha Episkopskog Savjeta da ispuni svoj zadatak. Ali činjenica ipak jeste da, na žalost, nisu uspjeli. Zbog toga je, ipso facto, Episkopski Savet nepostojeće tijelo, jer ne postoji više razlog zbog kojega je osnovano. Osim ukoliko na sljedećem Saboru ne bude donijeta odluka o nekim novim obavezama Episkopskog Savjeta što bi ga oživilo? Moje je mišljenje da svi Episkopski Savjeti, u sklopu pripreme za novi Ustav SPC, treba da budu raspušteni već po sledećem Saboru”, ističe Gagić.

Zbog toga je, tvrdi on, besmisleno pominjanje Episkopskog Savjeta u vezi sa bilo čime.

“Eparhijski Arhijereji po prirodi svoje službe se svakako međusobno savjetuju i bez nekih Episkopskih Savjeta”, navod Gagić.

On se potom osvrnuo na izjavu Perovića.

“On tvrdi da se Mitropoliti Crnogorsko-primorski biraju dvojako. Hirotonijom od strane Pećkog Patrijarha (tj. Patrijarha Srpskog) i izborom od i iz lokalnog naroda kao „izraz narodne saglasnosti”. Ako se ova tvrdnja dovede logikom do kraja ispada da ukoliko je neki episkop već hirotonisan (na drugu eparhiju od strane Patrijarha) dovoljno je da ima plemenski ispravna krvna zrnca i da ga narod izviče za mitropolita pa da on to postane. Sabor je tu onda samo dekorum, a grlatost je realna moć izbora”, ističe Gagić.

On dalje navodi da je izmišljanje toga da u Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj važe neka posebna pravila neprimjereno.

“U svakoj od eparhija SPC su zbog istorijske nužnosti bile nekakve vanredne i specifične okolnosti. Ali niko iz tih eparhija ne izmišlja da su nekadašnje istorijske okolnosti sada razlog uslovljavanja načina izbora episkopa. Mi smo Crkva sa obnovljenim jedinstvom već 100 godina u kojoj važe ista pravila za sve, a istorija je istorija”, navodi Gagić.

Prema njegovim riječima, “slobodna” dijaspora je imala svoj crkveno-narodni način izbora (kandidata za) episkopa.

“Sada možemo teološki da razmatramo šta sve u tome ima možda dobro. To je sasvim druga tema. Međutim, po povratku iz raskola slobodna dijaspora je prihvatila pravila koja važe jednako za sve u SPC. A pravila su da SA Sabor SPC bira i postavlja eparhijske arhijereje na propisani način, i tu je kraj. Ako bude u novom Ustavu drugačije biće drugačije, do tada nema šta da se izmišlja”, navodi Gagić.

On dalje navodi da se nikakva krvna zrnca tu ne gledaju i ne broje .

“Mi nismo neka rasistička Crkva koja vrši etno segregaciju na ove i one. Svi smo jedan organizam sa svim svojim ličnim različitostima. I u Crkvi kao ličnosti jedinstvene i neponovljive sa hiljadu različitosti ne pravimo segregaciju i ne vršimo posebna bogosluženja za crne/plave, tamno/svetlo pute, za liberale/konzervativce, stare/mlade, Srbe/Crnogorce, ili posebno za one rođene na Durmitoru i one na Fruškoj gori”, ističe Gagić.

On je kazao i da nije tačno to što je Perović kazao kako u SPC postoje tri mitropolije.

“Postoje četiri, i na čelu jedne od njih nije Mitropolit nego Episkop, već drugi po redu sa titulacijom samo Episkopa. Što je takođe jedna od mogućnosti za Mitropoliju Crnogorsko-primorsku, da na čelo dođe neko sa titulacijom „Episkop”. Kao što je nekada bio slučaj i sa Mitropolijom Zagrebačko-ljubljanskom. Uzevši sve u razmatranje SA Sabor će dobro odmeriti šta je najbolje za Jevanđeljsku misiju u bogomspasavanoj i slavnoj Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj u skladu sa time će postupati. Sigurno je da to neće činiti ni po babu ni po stričevima ni po nesuvislim sugestijama već po pravdi Boga istinoga”, poručuje on. (izvor:CDM)