Zoran Vulević
DVA NARODA JEDNE DRŽAVE
Nažalost, definitivno i konačno možemo zaključiti da
u Crnoj Gori žive dva naroda čiji su civilizacijski dometi i nivo emancipacije
toliko različiti i međusobno udaljeni kao da se radi o narodima dvije države. A
to znaci da se oni u pogledu djelovanja i ponašanja, shvatanja života i
vrijednosnog sistema, razlikuju taman koliko i ljudi različite boje kože.
Zaista djeluje frapantno i nestvarno, do koščane srži primitivno, divlje i
priprosto ponašanje mnogih koji su došli na potonji ispraćaj mitropolitu
Amfilohiju. Toliki stepen primitivizma karakterističnog za polusvijet i
vjernike srednjeg vijeka, ta do nevjerice priprosta neodgovornost prema zdravstvenoj
situaciji u Crnoj Gori i narodu koji u njoj živi, prosto zapanjuje.
Neshvatljiva je tolika vjerska zatucanosti u vijeku
u kome živimo. I prosto izmiče zdravom razumu. Sigurni smo da ovakvog primjera
nema niđe na kugli zemaljskoj đe žive civilizovani narodi.
Možda će se nekome učiniti prećeranom konstatacija
da ovo što se već duže događa u Crnoj Gori pritisnutoj od strane srpske
pravoslavne crkve i velikosrpskih centara moći, podsjeća na neskriveno
djelovanje funfamentalista iz raznoraznih religija, spremnih na sva zlodjela
ovog svijeta da svoj naum ostvare. Zar je potrebno, ako su zaista iskrene,
svoje emocije i poštovanje prema pokojniku čiji je odlazak na vječni počinak
ožalostio značajan dio pravoslavnog naroda u Crnoj Gori, iskazivati na način
koji van svake sumnje ugrožava zdravstveno stanje čitave nacije. Niko ne dovodi
u pitanje ničije pravo da se ponaša kako misli i osjeća, ali da to čini na
način propisan zdravstvenim uzancama u ovo vrijeme pandemije i na način
dostojan čovjeka dvadeset prvog vijeka.
Kada pročitamo brojne komentare upućene onima koji
upozoravaju da takvim ponašanjem dovodimo u opasnost zdravlje nacije, moramo se
sa užasom zapitati đe mi to i sa kim živimo. Te jezive riječi prijetnji i
uvreda onima koji s pravom opominju, na koje se žestoko obrušavaju, nose u sebi
toliki kvantum mržnje da prosto tjeraju na zaključak o njihovoj spremnosti na
najsvirepiji obračun, obračun do smrti, sa svim neistomišljenicima. Naravno, kada
bi im moglo biti.
Evo, ostarah u svojoj Crnoj Gori u uvjerenju da ipak
ubjedljiva većina građana koji u njoj živi baštine sve one moralne i
civilizacijske vrijednosti važeće u svim modernim društvima i državama. A da li
je to baš tako? S nevjereicom i zaprepašćenjem pratimo sve ovo što se već
poduže događa u režiji srpske pravoslavne crkve obilato podržane od srpskih
centara moći. I sa velikim strahom za generacije koje dolaze. To zlo koje
Balkanu donosi velikosrpski nacionalizam odgajan i permanentno zalivan i
podgrijavan od strane srpske pravoslavne crkve, trajaće dok god u tom narodu
prevagu ne naprave zdrave, politički i građanski zrele snage koje podržavaju
evropski sistem vrijednosti. A takvih snaga u srpskom narodu sigurno ima i sve
će ih više biti, barem se tome nadamo. Sve do tada
Balkan će biti u stalnoj opasnosti od novih sukoba,
ratova i krvoprolića, ma koliko se Evropski zvaničnici trudili da stvari
promijene i civilizuju. Ko misli drugačije, u velikoj je zabludi.
Građani Crne Gore, svi koji u njoj žive bez obzira
na vjeru i naciju, a osuđuju ovakva ponašanja značajnog dijela građana koja, na
takav način ispoljavana traju od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti,
inače urađenog po ugledu na pozitivno evropsko zakonodavstvo, dostojanstveno
podnose ovu torturu namernutu od stranih i domaćih centara moći. Samo ne smiju
smetnuti s uma ti beskrupulozni uzurpatori građanskog mira i naših života da i
najveća tolerancija ima svoj prag trpeljivosti. U velikoj su zabludi ako misle
da je ovo pogodan trenutak, pravo vrijeme za ostvarenje njihovog
imperijalističkog nauma prema Crnoj Gori.
Ni za koga ne bi bilo dobro da se u to uvjerava. Pogotovo ne za one koji su zbog takvog svog ponašanja i svoje osvajačke, ekspanzionističke politike, ne tako davno, to debelo osjetili i na sopstvenoj koži. Kao da ne vide ili ne žele da vide kako se onaj većinski dio civilizovanih građana Crne Gore dostojanstveno i gospodski odnosi prema njihovom dugovremenom provokativnom i uzurpatorskom ponašanju. Kako i u ovoj situaciji ispraćaja na vječni počinak čovjeka koji je negirao sve što je crnogorsko, pokazuju svoj sojski i čojski odnos prema građanskim i moralnim vrijednostima civilizovanog društva. Ali, neko se uči na lijepim primjerima, usvaja prave vrijednosti, a neko plaća danak sporijem odvijanju evolucionih procesa. No ni to ne bi bilo toliko tragično da tu njihovu zaostalost ne plaća i onaj većinski dio našeg naroda koji navija da se u Crnoj Gori stvori životni ambijent dostojan potreba savremenog čovjeka. Ambijent koji našoj đeci i pokoljenjima koja dolaze obezbjeđuje ugodan i civilizovan život. Pitanje što odabrati, vječiti mrak, neprestane trzavice i neumorno plasiranje neistina istorijskog, kulturnog i svakog drugog karaktera koje izazivaju razdor među ljudima i narodima ili svjetlost dana i suživot sa civilizovanim svijetom, ne postavlja se u građanski zrelim društvima. Po cijenu ne znam čega naše društvo i država mora nastaviti da se kreće putem koji nas vodi u okrilje modernih demokratskih država svijeta, gdje ćemo biti konačno zaštićeni od svih zala i primitivizma koja nam nanose oni koji svojim mentalnim sklopom još nijesu napuštili prohujala vremena srednjevjekovlja i inkvizicije.
0 Komentara