Mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori  Amfilohije  je  na liječenju od kovida 19, u Kliničkom centru Crne Gore, odakle stižu informacije da mu je iz dana u dan bolje. Uz poruke i želje za   ozdravljenje, upućeno je i jedno  pismo, dostavljeno i  redakciji našeg portala. Autorka Mirna Nikčević, kaže da je u pismu saopštila neke istine, koje mogu  koristiti  i ,,onima koji g. Amfilohija slijede u ime vjere, u ime hrišćanstva’’. Evo tog otvorenog pisma  :

Radoviću Risto,

Pročitaj makar Bibliju, ako ništa drugo.

Kao Crnogorka koja je nekim čudom pretekla tvoje anateme, zakivanje “dukljana” za most i kletve, ali i  pod udarom medijske hajke, te krivičnih prijava protiv crnogorskih patriota koji se usude pomenuti tvoje  ime i sve što je za njega vezano, zbog mržnje koju siješ prema nama i našim sunarodnicima katoličke i  muslimanske vjeroispovijesti, zbog nepoštovanja prema svemu što predstavljaš, imam snažnu potrebu da  ti se obratim, ne tebe radi, već da bih rekla neke istine. Istine koje bi mogle poslužiti onima koji te slijede,  u ime vjere, u ime hrišćanstva. Onima što, uzneseni u neznanju, pod noge bacaju Sveto pismo i riječi  Isusove.

Takve kao što si ti, sam Hrist, čiji ste tobožnji predstavnici, je osudio i prokazao:

“Čuli ste, da je bilo rečeno: Ne ubij! Ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem: Svaki, koji se gnjevi na brata  svojega, biće kriv sudu. Ko rekne bratu svojemu: Budalo! biće kriv visokomu vijeću. A ko mu rekne:  Bezbožniče! biće kriv ognju paklenomu.” (Matej 5; 21-22)

A koliko puta se iz usta tvojih, o Risto, začula svaka gnjevna uvreda na račun mnogih od braće tvoje; koliko  si tek puta mnoge nazvao “bezbožnicima”? Hrist reče i ovo: “Usta govore ono čega je srce puno”. A tvoje  je srce izgleda puno krvoločnog gnijeva, ogorčenosti i prokletstva. Kriv si ognju paklenome, bez ikakve  sumnje. Ne bih ti bila u mantiji kad se sretneš s Bogom. Ali ti si samo kolovođa te mantijaške mafije  paklenika, te vrste hubrisa koja sebi pripisuje neki božanski mandat, a koju je Hrist takođe prokazao i  sljedećim riječima:

“Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleća ljudska; a prstom svojim neće da ih  prihvate. A sva djela svoja čine da ih vide ljudi: šire svoje amajlije, i prave velike skute na haljinama svojim.I  traže začelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama,I da im se klanja po ulicama… I ocem ne zovite  nikoga na zemlji; jer je u vas jedan Otac koji je na nebesima.” (Matej 23, 4-9)

Zar nije ovo savršen opis te vaše svešteničke, okupatorske kaste koja je razboljevala ljudski um hiljadama  godina. Te vaše privilegovane klase koja se oduvijek samo hranila ljudskom krvlju i patnjom dijeleći nas i  zavađajući na osnovu maglovitih apstrakcija i izobličenih mitoloških predstava, čije ste značenje i svrhu  odavno sahranili kako ne bi svjedočila protiv vas. Isto tako besramno, sopstvene “svete spise”  zloupotrebljavate da bi proklinjali đecu koja su se pojavila na LGBT paradi, riječima Jovana Krstitelja:  “Svako drvo koje ploda ne daje, siječe se i u vatru se baca”. A Krstitelj je tim riječima opisao upravo vas,  jalove prikaze i utvare koje strahom pokušavaju da uspostave autoritet i porobe ljudska srca. 

Tražiš Risto da ti se klanja po ulicama, da ti ljube ruku uz “blagoslovi oče”. Krstove teške tovariš na pleća  izmanipulisanih, ubogih ljudi, koji možda imaju čisto srce, ali o mnogo čemu nemaju znanja, te svoju  sudbinu predaju tebi u ruke iako “jedan je Otac koji je na nebesima”. Uspio si probuditi klerofasitičke  demone koji sada tumaraju Crnom Gorom, sa neskrivenim oduševljenjem gledajući kako se gazi i unižava  zastava države u kojoj su rođeni i koja ih ljebom hrani, a ne znaju da se "Svaka duša pokorava vlastima  koje vladaju, jer nema vlasti da nije od Boga, a što su od vlasti od Boga su postavljene" ( Rimljanima 13,1)

Prokleo si Crnogorsku đecu, naše potomstvo, jer nijesmo sa tobom htjeli rušiti državu. Tražio si vlast za  sebe, Risto!

Hrist reče: “Još ste čuli, da je bilo rečeno: Ne kuni se krivo, i drži, što si se zakleo Gospodu! A ja vam kažem:  Ne kunite se nikako, ni nebom, jer je prijestolje Božje. Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovim, ni  Jerusalemom, jer je grad velikoga cara. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne načiniti  bijele ili crne. Nego vaša riječ neka bude: Da, da – ne, ne. Što je više od toga, oda zla je.” (Matej 5, 33-37)

A koliko puta si se ti, Risto, zakleo ćivotom sv. Petra Cetinjskog, moštima Vasilija Ostroškog, nebom i  Bogom? Držiš nas za gušu ćivotima mrtvih svetaca, plašiš poštene, ali proste ljude svojim primitivnim  predstavama Boga – kao nekoga ko će ih kazniti ako vole, ako žive, ako ga pokušaju naći u sebi a ne u Tebi! 

Na kraju, kao Dukljanka ti poručujem - hram nije zlatni krst i palata, hram je dom slobode i strpljive istine.  Onomad, śetih se, odosmo prijatelj i ja, iz “onih vremena” na Cetinje, on pred važno službovanje, ja kao  najodaniji asistent. Cetinje k’o Cetinje, miriše na dom kojem se duša vraća. Par srdačnih razgovora, moglo  se sjajem u očima razgovarati… Jer ništa se u nama nije promijenilo, promijenilo se vrijeme… u nama  duboko urezane riječi Svetog Petra Cetinjskog, Ljubav za ovu zemlju, poštovanje za ovaj kamen. Kada se  nebo skupilo nad gradom, krenusmo putem na Grudu… Tu đe diše Vladičanski dom. U tom kutku istorije,  što se k’o izbijeglica iz besmisla šćućurila u par kvadrata krša, ośetih svu moć istine crnogorske. U slobodi  čeka slobodu.

Mirna Nikčević