Pojam podatak je u svakodnevnoj upotrebi više od bilo kog drugog pojma. Podjednako je prisutan u svakodnevnom govoru i naučnoj terminologiji. Nezavisno od toga čime se bave, ljudi svakodnevno upotrebljavaju podatke. Iskazi: "čekao sam kod ljekara dva sata!", „danas sam popio tri kafe", "prepješačio sam pet kilometara", ukazuju na to da se upotreba podataka u svakodnevnom životu ne može izbjeći. U nauci posebno. Podaci su nešto čime se svi koriste. To upućuje na zaključak da nam je značenje ovog pojma poznato.

Šta je zapravo, podatak, u čemu je njegova suština, smisao i značaj? Podatak se može odrediti kao kvantitativni izraz nekog stanja, pojave ili procesa. (Požar je zahvatio sedam hektara šume). On je sažeto označeni naziv, mjesto i vrijeme nekog događaja, precizno utvrđena pojava, iskaz njene mjere. Podatak treba da odgovori na tri pitanja: 1. Ko ili šta? 2. Gdje i 3. Kada? Bez jednog od ovih elemenata podatak nije potpun. Podatak je vremensko i prostorno određenje jedne pojave ili procesa. Značenje ovog pojma  sadržano je u samom nazivu. Podatak je ono što ostane kad se njegov sadržaj stavi pod-atak, kad se otklone sve sumnje.

     Podatak je polazište, od njega se ide dalje, bez njega se ostaje u mjestu. Do podatka se dolazi teško i bez prečice, ali kad se jednom dođe do njega, znatno skraćuje put do cilja. Ono što je posebno značajno jeste to da je podatak oslonac, sigurnost, on je temelj, na njemu se sve gradi. Šta mu obezbjeđuje trajnost? Tačnost. On mora biti tačan i precizan.  Pogrešan podatak je isto što i pogrešno postavljen putokaz na putu, vodi u pogrešnom pravcu i ka pogrešnom zaključku. Nuditi za oslonac nešto što nužno vodi u propadanje čin je za moralnu osudu. Podatak je ono s čime se izlazi pred svijet. On je rezultat, izraz pobjede ili poraza, uspjeha ili neuspjeha; rječit i pouzdan svjedok o nama samima. Iza svakog podatka stoji čovjek. I u svakom podatku je sadržan čovjek. Otuda potreba da se sa podatkom postupa pažljivo i s respektovanjem. U nauci je to imperativ objektivnosti.

U mnogim oblastima (arhivistika, bibliografija, ekonomija, enciklopedistika, leksikografija, statistika) podatak je ključna riječ. Međutim, prikupljanje podataka (njihova sistematizacija i prezentacija), kao i svaki drugi posao, podrazumijeva određeni smisao. Smisao za podatak. U Crnoj Gori je sklonost ka epskom kazivanju u dobroj mjeri potisnula u  drugi plan smisao za podatak. Tako se i danas objavljuju informacije o stvaraocima iz raznih oblasti, o njihovim zaslugama i nagradama, a bez osnovnih podataka  o mjestu i godini rođenja, bez tačnog navođenja naslova djela po kojima ostaju upamćeni u nauci ili umjetnosti. Umjesto toga ima iskaza o tome da su bili "ugledni", "istaknuti", "značajni", "uticajni", "prvi" i sl. Sa ovog stanovišta posebno su problematični neki tekstovi biografske sadržine. U biografiji jednog pisca stoji da se još kao đak počeo baviti neobaveznim pisanjem. Za drugoga se kaže da je istaknuti član komisije, za trećega da ima "komunikativne kontakte", četvrti je saradnik uglednih listova i časopisa, peti – dobitnik prestižnih nagrada.

Mnogi nekrolozi su više izraz emocija prema preminulom nego realna slika o njemu. Iz nekrologa koji se objavljuju u periodičnim publikacijama o preminulom se uglavnom ne može ništa saznati: ni mjesto ni godina rođenja ni mjesto ni godina smrti. U njima obično stoji: "nedavno je preminuo", "rođen je prije 70 godina" i slične formulacije. Ovo su pitanja izuzetno važna za leksikografiju  i enciklopedistiku. Podatak o mjestu i godini rođenja i mjestu i godini smrti otvara i zatvara personalnu odrednicu. Takvo stanje sa podacima i odnos prema njima umnogome otežavaju rad leksikografa. Nekrolozi su često jedini izvor podataka za izradu personalnih odrednica. Zbog svega toga valjalo bi u medijima (posebno štampanim) uvesti standard po kome nekrološki tekstovi ne mogu biti objavljeni bez podatka o mjestu, datumu i godini rođenja i smrti.

Povodom značajnih jubileja rada i postojanja ustanova kulture, naučnih institucija, udruženja, objavlju se tekstovi iz kojih se, ponekad, ne može razabrati kad je osnovana ustanova koja slavi jubilej. Umjesto tog podatka nude se imena zvaničnika koji su prisustvovali svečanosti. Takvi su jubileji često povod za objavljivanje odgovarajućih publikacija. U nekima od njih, u dijelu posvećenom preminulim članovima, nedostaju podaci o mjestu smrti. Ima dosta novinskih tekstova u kojima se govori o predstavljanju novih knjiga iz kojih se ne vidi ko, kada i gdje je knjigu objavio. Nerijetko se upotrebljavaju formulacije kao "nedavno je" (objavljena knjiga, otvorena izložba). Formulacija koja ne znači ništa. Katkad se i intervjui sa stvaraocima objavljuju bez osnovnih biografskih podataka.

Podatak je to što jeste samo onda kad je dat u izvornom obliku. Ono što je ispričano, prepričano, interpretirano ne može biti izvorni podatak. Paradigmatičan je Kantov stav prema podatku. Poznato je da su se za Kantovom trpezom vodili razgovori o pitanjima iz mnogih oblasti, pa i o onim dnevnopolitičkim. "Prema svakoj priči kojoj nedostaju podaci o vremenu i mestu, koliko god inače bila uverljiva, on je po pravilu bio neizlečivi skeptik i smatrao ju je nedostojnom prepričavanja." (Tomas de Kvinsi 2006)

Podatak može poslužiti promjenama, ali on sam se ne može mijenjati niti prilagođavati, u protivnom imamo posla sa falsifikovanjem. Podatak je vrijednosno neutralan. Univerzalan je – za sve je isti. Podacima se vjeruje, a preko podataka, načinom njihove upotrebe, stičemo povjerenje drugih. Način upotrebe podataka je mjera čovjekove odgovornosti. 

Sve prolazi, podaci ostaju. Ipak, ono što traje jeste – misao. Podaci nijesu dovoljni ni onda kad su potpuni.                                

(Autor je bio crnogorski i jugoslovenski filozof, književnik, bibliograf i leksikograf: Beri kod Podgorice 1935 – Beograd 2015)