Piše: Dr Goran Sekulović

Nikola Racković je umro iznenada, mirno i tiho, kao što je i živio. Beskrajno darovit i marljiv, uporan i radan, u svim neprilikama apsolutno istrajan i vrijedan, Nikola je bio crnogorski mislilac prvog reda, ugledni beogradski intelektualac i saradnik ’’Republike’’ (beogradskog glasila samooslobađanja i protiv stihije straha, mržnje i nasilja), stvaralac renesansne vrste: filozof, naučnik i umjetnik, podjednako velik i uspješan u svim ovim izuzetno zahtjevnim duhovnim disciplinama. Ljudski oslonac, stamen i moralan, kao takav morao je najviše filozofski ośećati i dati u učenju o moralu i studijama i prilozima iz crnogorske etike i filozofije čojstva, umjetnički u književnosti i osobito u poeziji kao njenoj suštini, naučno u bibliografiji i leksikografiji, temeljnim oblastima za enciklopedistiku kao sintezi pogleda na svijet jedne nacije i države, a to je upravo ono što još uvijek nedostaje Crnogorcima i Crnoj Gori. Znao je to Nikola kao malo ko i zato se sam, hrabro, odlučno, odvažno i donkihotovski, upustio u autorski projekat „Leksikon crnogorske kulture“ koji u drugim sredinama što drže do svoje kulture i duhovnosti realizuju čitavi timovi istraživača i naučnika. Ovo Nikolino glavno, životno, a za crnogorsku kulturu kapitalno, pionirsko i voluminozno djelo nastalo je kao rezultat njegovog tridesetogodišnjeg rada na proučavanju crnogorskog kulturnog, nacionalnog i istorijskog nasljeđa. Leksikon na najozbiljniji, najdokumentovaniji i najmeritorniji način govori o ukupnom crnogorskom stvaralaštvu, istoriji i kulturi. On je sinteza znanja o sebi i svijetu do kojih je Crna Gora došla u svom ukupnom razvoju. Leksikon je prvi ove vrste ne samo u Crnoj Gori, već i u zemljama okruženja. U njemu se na blizu hiljadu stranica i sa preko pet i po hiljada leksikografskih i enciklopedijskih pojmova (ličnosti, institucija, mjesta...), prvi put registruje, označava i imenuje sve što je u crnogorskoj kulturi stvoreno do danas. Vremenski – obuhvaćen je period od praistorije (Crvena stijena, lokalitet sa 31 kulturnim slojem) do kraja 2008.

U pismu Nikoli koje mu je uputio Nikola Mijo Vujošević, istaknuti crnogorski likovni umjetnik i jedan od recenzenata Leksikona, kaže se: ‘’Poštovani g. Rackoviću, Vi ste obavili veliki posao, sačinili djelo recentno, nasušno. U budućnosti veoma potrebno. Pred Vašim rukopisom '’Leksikon crnogorske kulture'' pri saznanju da je isti rezultat personalno –  jednog autora, zastaje dah i nastaje divljenje. Ogroman, dugotrajan uložen trud, znanje i istraživački nerv, ovaplotili su djelo koje će biti od vanrednog značaja za crnogorsku kulturu. Obimnost materijala, vremenski raspon, raznovrsnost, odgovornost – iskali su naučnu strpljivost, znanje, usredsređenost – sve na duge staze.’’

Osim što je po struci bio filozof i autor više filozofskih djela i radova, Nikola je i u svojim pjesmama uspješno iskazao misaonu autentičnost i nepatvorenost. Naslagali su se apsurdi u savremenom svijetu i na našem prostoru u tolikoj mjeri, da ih pjesnik naprosto lista, kao da saopštava i registruje svakodnevno  bizarno stanje našeg (ne)duha. Život je metež i nespokoj, a posljednji životni nemir i nespokoj je smrt koja se uvijek ’’pojavi prekoreda’’, kako kaže Nikola, i tako obesmisli i uništi naš mali i varljivi red koji mukotrpno, bezizgledno i unaprijed izgubljeno pokušavamo da uspostavimo. U isto vrijeme, smrt, ’’granginjolskim zahvatom’’ (Kiš), jednim  neočekivanim ali veličanstvenim potezom, ne pera već života, uspostavlja jedan neuporedivi i istinski, konačan, sveobuhvatan i apsolutan red kojem još niko nije mogao prigovoriti i izmaći, jedno carstvo totalnog smiraja i mraka, ništavila i ćutanja. Nikolina pjesma ’’Pitanje’’ javlja se kao epilog, ali i kao enigma života, što i jeste bit čovjeka u svijetu: ’’Da li je zaista / sve sabrano / u toj jednoj crti / koja se nalazi / između godine rođenja / i godine smrti?’’

Nikola Racković je bio na pravi i reprezentativni način stvaralačka spona između crnogorske i srpske otmjene i dobronamjerne, odista demokratske i u isto vrijeme i nacionalno-pozitivne  i evropsko-kosmopolitske duhovne elite. No, uprkos tome i baš zbog toga, uvijek je bio na braniku crnogorskog istorijskog, državnog, duhovnog, nacionalnog i multikulturalnog bića, spreman da na sve pokušaje njegovog negiranja odgovori naučno, dokumentovano, činjenički, razložno, dostojanstveno i strpljivo. Bio je poklonik i znalac dijaloga kao malo ko, te njegov i teorijski i praktični podržavalac. Uz to, antički i starocrnogorski primjer moralnog jedinstva riječi i djela. Nikola je bio sokratovski uvjeren da je bolje, ljudskije i časnije, moralnije, trpjeti nepravdu nego je činiti. Kad bi svi tako radili nepravde ne bi ni bilo. Nikola je bio jedan od tih časnih, slobodnih i nepotkupljivih utopijskih ljudi iz prošlosti bez kojih ne bi bilo moguće opstati u sadašnjosti i imati nadu i vjeru u budućnost. Bila je velika privilegija družiti se i sarađivati, a iznad svega biti prijatelj, s Nikolom. Njegova umna i mudra riječ nije nikog mogla ostaviti ravnodušnim. I onaj ko se s njegovim stavom nije slagao, poštovao ga je i uvažavao.

Kao višedecenijski saradnik različitih jugoslovenskih, crnogorskih i srpskih časopisa i listova, dao je izuzetan doprinos kulturi i nauci i afirmaciji i razvoju medija, a u posljednje vrijeme nemjerljiv i ogroman doprinos osobitoj duhovnoj profilaciji, prepoznatljivosti i čitanosti lista crnogorskih prosvjetnih, kulturnih i naučnih stvaralaca ’’Prosvjetni rad’’. Osim velikog broja priloga iz različitih sfera kulture i stvaralaštva, u njemu je objavio više članaka koji osvjetljavaju i analiziraju kompleksnu oblast leksikografije i enciklopedistike kao i različite tematske korpuse koje je objavljivala ’’Prosvjeta’’ kao prvo prosvjetno-naučno-pedagoško crnogorsko glasilo koje kao svog duhovnog prethodnika i utemeljivača baštini s ponosom ’’Prosvjetni rad’’. No, posebnu vrijednost ima serija tekstova koju je Nikola publikovao u ’’Prosvjetnom radu’’ a tiče se ličnosti i djela više poznatih stvaralaca iz plejade crnogorskih filozofa XX vijeka. U pitanju su izuzetno vrijedni autorski prilozi, gotovo kritičko-analitičke studije o stvaraocima koji čine srž istorije crnogorske novije filozofije. Neumitna životna sudbina učinila je da i sam vrlo brzo pridruži svoje djelo ovom nizu osobito vrijedne crnogorske filozofske i ukupne duhovne baštine.

-         Svojim ukupnim stvaralačkim djelom, osobito naučno-leksikografsko-enciklopedističkim i istorijsko-filozofskim (autor do sada jedino cjelovitog istorijskog pregleda razvoja crnogorske filozofije od dukljanskog perioda do modernog doba), Nikola Racković je trajno zadužio i obogatio crnogorsku kulturu, duhovnost, nauku i prosvjetu. ’’Crnogorski portal’’ ima obavezu objavljivanja izbora Nikolinih radova o crnogorskoj filozofiji i etici, Njegoševoj misli, crnogorskoj leksikografiji i enciklopedistici, crnogorskoj kulturi. Ako je ovaj tekst simbolično podsjećanje na ličnost Nikole Rackovića, onda neka izbor iz Nikolinog djela bude početak i podstrek njegovog daljeg upoznavanja, proučavanja i valorizovanja. Nikola je to i te kako zaslužio i svojim djelom nas zadužio i na to obavezao – prije svega Crnu Goru i crnogorsku kulturu, prosvjetu i nauku. Neka je vječna slava i hvala Nikoli Rackoviću.

BIO-BIBLIOGRAFIJA

NIKOLA RACKOVIĆ je rođen u Berima kod Podgorice 27. XI 1935. Osnovnu školu je učio na Krusima, a gimnaziju u Podgorici; maturirao je u Beogradu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu (filozofska grupa predmeta) u Beogradu (1963). Radio je kao bibliotekar i urednik tribine ''Tri'' Biblioteke ''Milutin Bojić'', zatim kao savjetnik za informativno-bibliotečku djelatnost u Ustavnom sudu Jugoslavije u Beogradu. Bavio se filozofijom, književnošću, leksikografijom i bibliografijom i iz tih oblasti je objavio više knjiga i radova. Bio je član Udruženja književnika Srbije i Hegelovog društva. 

     Bio je saradnik (i urednik za crnogorsku književnost) Leksikona pisaca Jugoslavije (Matica srpska, Novi Sad), Enciklopedije Jugoslavije 2. izd. (Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb), saradnik (i urednik za oblast kulturna istorija), Enciklopedije Crne Gore (Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica), Enciklopedije Njegoš (Podgorica), zatim saradnik na projektu Crnogorska bibliografija (Centralna narodna biblioteka Crne Gore "Đurđe Crnojević", Cetinje).

Zastupljen je u antologijama: Slobodan Kalezić: Crnogorska književnost u književnoj kritici, knj. I: Stara književnost, Niksić, 1990; izboru pjesama Manojla Manja Vukotića, Crna Gora sebe razgovara,Beograd, 1993; Vito Teofilović, Vrag i šala, pola stoleća srpskog aforizma, Beograd, 2000. (i na ruskom, Moskva, 2003); Savo Martinović, Veljko Rajković, Dejan Tofčević, Rijetke čestice, antologija crnogorskog aforizma, Podgorica, 2006; Srba Pavlović, Knjiga ugursuza : biseri srbijanske satire, Novi Beograd, 2007; Milutin Đuričković, Nezvanična verzija, antologija crnogorskog epigrama Podgorica, 2007.

     Objavio je knjige:

     Šta je u pitanju : zbirka svagdašnjih pitanja, Beograd, 1982.

     Prilozi za leksikon crnogorske kulture, Cetinje 1987.

     Treća tačka, pjesme, Beograd, 1990.

     Rasprave, članci i književni radovi u serijskim publikacijama 1919–1929, Crnogorska bibliografija, tom III, knj. 4, Cetinje, 1993.

     Filozofska misao u Crnoj Gori, studija, Cetinje, 1994.

     Oznake, filozofski fragmenti, Beograd, 1994.

     Drvo iz zavičajnog dvorišta, književna studija, Kruševac, 1994.

     Jugoslovenska izdanja Njegoševih djela, bibliografija, Cetinje, 1997.

     Naslage, pjesme, Podgorica, 2000. 

     Leksikon crnogorske kulture, Podgorica, 2009.

     Stav i sumnja, filozofski fragmenti, Beograd, 2010.