Direktor Gradskog pozorišta Podgorica Stevan Koprivica kazao je da nema potrebe braniti Nebojšu Šofranca i njegov autorski projekat pokreta otpora protiv korona virusa. ,,vizura nadmetanja sa gadnim protivnikom ima elemente nadmetanja, pa je i Šofrančev pristup takav. Ne vrijeđa nikoga, a ima elemente koji nas tjeraju da navijamo. Za dobro, za život. Za krajnji skor. Dakle, takve prekogranične/ i po neka maligna sa domaćeg terena/ primjedbe su proizvod nečeg drugog, kaže professor Stevan Koprivica. Prenosimo njegovo reagovanje preuzeto sa portala RTCG:

Nema potrebe braniti Nebojšu Šofranca i njegov autorski projekat pokreta otpora protiv korona virusa. Nema potrebe, jer, odbraniće se sam, kvalititetom, erudicijom, poznavanjem televizijskog jezika, samosvojnošću, aktuelnošću, stavom.

Ne čude napadi tabloida iz komšiluka koji zamjeraju što Šofranac, ponekad, tretira borbu sa koronom kao sportsko prvenstvo. Kao,
neprimjereno je. O, gospodo eskperti, vrlo je primjereno. Ovo jeste velika utakmica između života i smrti, ovo je ratište u kome se
nadmeću dobro i zlo, ovo je neka vrsta repilke na kultni “Rolerbol”, vizura nadmetanja sa gadnim protivnikom ima elemente nadmetanja, pa je i Šofrančev pristup takav. Ne vrijeđa nikoga, a ima elemente koji nas tjeraju da navijamo. Za dobro, za život. Za krajnji skor. Dakle, takve prekogranične/ i po neka maligna sa domaćeg terena/ primjedbe su proizvod nečeg drugog.

Čudi nepoznavanje medija ljudi iz Savjeta RTCG. Gospodo, pristup Nebojše Šofranca je fenomenološki. On sabira razne aspekte fenomena korona virusa, a to uključuje i marginalije, mitove, lična sagledavanja, ali i respektabilne naučne stavove. Pa i proročanstva, kako vi kažete. Zaboga, ne prorokuje Šofranac, nego navodi sve što se dešava u trenucima koji mijenjaju istoriju čovječanstva. To je moć televizije kao otvorenog i slobodnog medija, sveobuhvatnog. Ja zaista ne znam vokacije članova Savjeta, ali sam siguran da ih je nešto preporučilo u ovo krovno medijsko tijelo. Duboko se nadam da su njihove primjedbe uslovljene strepnjom i zaziranjem da se “nešto ne protumači pogrešno”. Jer, što se tiče profesionalizma i profilisanja ovog i ovakvog TV formata primjedbe, jednostavno, ne stoje.

Rekoh, nema potrebe braniti Šofranca, a moja reakcija motivisana je ličnim profesionalnim pripadanjem televizijskom mediju/između ostalog/i odbrani autorstva, ceha, profesionalizma koji, istina, nadilazi okoštale konvencije i podiže ljestvicu doskoka, neka i meni bude dozvoljena sportska terminologija.