Sagovornici

Značajni datumi iz istorije crnogorskog sporta

Stonoteniseri bili suvereni i prije 2006

Apr 04, 2020 4 Komentara

(15 riječi)

*Neka sudbina je htjela, u Budimpešti gdje je hirotonisan Vladika Danilo ( Vladika Danilo je crnogorski vladika i vladar (1697 - 1735). i prvi je unio među crnogorska plemena ideju o nezavisnosti Crne Gore. ), stonoteniseri Crne Gore su, u glavnom gradu Madjarske, nastupili prvi put , poslije 1918. pod svojom zastavom i uz svoju himnu.
*U martu 2004. , u vrijeme još zajedničke države, Stonoteniski savez Crne Gore je primljen u članstvo Svjetske federacije. Aktivnosti koje je vodio tadašnji predsjednik Saveza Branko - Banja Kalududjerović, trajale su 12 godina i rezultat je bio pozitivan, početkom marta 2004. na Kongresu u Kataru. Mnogi su mu se tada divili a ranije uglavnom mislili da će izgubiti i bitku i rat. Banja je poznat i po tome da ne propušta godišnjice smrti Josipa Broza a da se ne "oglasi"čituljom. Više ih je, kažu u šali, dao nego Titovi najbliži.



Razgovarao: Budimir Bućin

.............................................................................................................................

           Može li se konstatovati da vam je Jugoslavija bila u srcu, ali Crna Gora je vaš dom?

           Odgovor je potvrdan. Najbolji komentar daće oni koji me poznaju i znaju sve što sam radio u tom periodu. Sve ih i danas (te države) poštujem, ali imam samo jednu i jedinu (Crnu Goru), koja je moja do kraja života.

           Ta vaša 12-to godišnja borba nije imala samo sportsku dimenziju, da je blaže definišemo, kao politika u sportu?

           Može i tako. Ja sam skoro 12 godina izašao iz sporta. Mnogo sam dao i borio se a sada gledam nešto drugo. Od raspada Jugoslavije mi smo željeli da u našoj Crnoj Gori svi savezi naprave naše lige, naša takmičenja. Nama je Povelja MOK-a omogućavala to.

          Sve počinje 1990. godinom?

     Da, od meča Crna Gora -Makedonija sve je počelo. Znam da je meč bio nelegalan, svirala se prvi put crnogorska himna. I ta borba je trajala dugo. Krivo mi je, moji prijatelji iz ostalih saveza nijesu shvatili. Oni su se "probudili" 2006. u suverenoj Crnoj Gori i stekli su sve. Ja više u tom savezu nijesam.
        
             Kako su gledali u tadašnjoj SOFK, ona  je bila kao danas ministarstvo sporta?

             Mi smo 1992. bili inicijatori prvog sastanka u SOFK- Crne Gore. Željeli smo da se svi savezi odrede. I doživjeli smo debakl. Preglasani smo 14:1. Poslije 8 godina ( 2000 . ) druga priča. Mi smo 1992. tražili da Olimpijski komitet Crne Gore bude Crnogorski olimpijski komitet, tada smo preglasani a 2000. svi uglas 15:0 za COK. Meni je žao, jer izgubili smo dva olimpisjka ciklusa, dvije generacije maltene su "propale".

     Teško je bilo probiti taj led,a i na mnoga vrata u svijetu morali ste pokucati?

     Opet se moram vratit na 1990. godinu. Ta naša "jugoslovenska ljubav" izmedju Dragutina Šurbeka, Zorana Kalinića i mene bila je toliko jaka da to ne mogu nekome objasniti. Jedna situacija koja je meni ostala u sjećanju 1992. godine Dragutin Šurbek ne smije da se javi Zoranu Kaliniću, jedan Hrvat drugi Srbin, a oni u dublu prvaci svijeta, proveli najljepše godine zajedno. Više su proveli zajedno u hotelskim sobama nego sa svojim porodicama.

         I ja napravim dogovor izmedju njih, i Kalinića dočekamo 1994. na Debelom brijegu. I napravimo meč u Hotelu Crna Gora. I odatle je počela ta moja "politička" priča. Dragutin Šurbek je bio ličnost i imao je ogroman uticaj u Svjetskoj stonoteniskoj federaciji. Ja mu se tada požalim i on krene sa mnom u akciju.

      Mi nijesmo bili u Jugoslaviji od 1990. Mi je nijesmo mrzjeli, mi smo bili sa njima veći prijatelji nego svi naši savezi čiji su timovi igrali tadašnje lige.

     Pokazali smo to i prilikom meča Jugoslavija-Hrvatska u Budvi. Morao se održati a nijesu ga smjeli organizovati ni na području Hrvatske niti Srbije, zbog odnosa Tudjman-Milošević.

      Oni mene zamole i ja ga organizujem i ta noć će mi ostati u najljepšem sjećanju.

Dvije reprezentacije čitavu noć druženje, Merima Njegomir, Slobo Kovačević... Pjevane su jugoslovenske pjesme, kakav je to bio osjećaj.

Možda je i taj meč nama pomogao da apliciramo za prijem kao samostalni savez.

         Sa Aleksandrom Bogdanovićem, tada predsjednikom Cetinja
         

             Biste li opet u nešto slično krenuli ?

             Mnogo teško pitanje. Ja sam čovjek koji volim Crnu Goru i sve ono što sam tada pravio, napravio bih i sada. Ali se ne bih  nadao bilo čemu, jer znam kroz sve što sam prošao. Ja sam ispunjen čovjek . Ni za čim ne žalim, ali žalim zbog te naše mladosti stonoteniske jer nijesu dobili pravo mjesto u crnogorskom sportu.

           Vi ste ga dobili, sigurni smo?

           Vjerovatno jesam.

           Htjeli ste da se vratimo i na 2004. godunu. Imam osjećaj da vas tu "nešto žulja"?

           Dobro ste me "pročitali". Ružno je ovo reći, ali moram, možda prvi put javno i to za vaš Portal. Mi smo te 2004. pozvali sve političke stranke, bilo je to u Hotelu  Grand na Cetinju koje su digle ruku za himnu i zastavu, na ispraćaj te djece u Budimpeštu na Prvenstvo Evrope. Niko nije došao i to je za mene bio veliki poraz. A ne mogu da shvatim da ni predsjednik Skupštine, koji je toga dana "šetao" po Cetinju, nije se udostojio da toj djeci uruči zastavu i himnu. I nećete vjerovati još jednu stvar, moram i ovo reći. Znamo kako se putuje i ta prva reprezentacija poslije 1918. pošla je vozom.
Predstavnik SCG u Budimpešti, neću mu pominjati ime, on je tada bio ambasador te djece. On se za tih par dana nije udostojio da nas posjeti. Kako je bilo toj djeci kada prilikom slobodnog dana dolaze ambasadori da ih posjete, a  mi kao siročad. Nas je samo ugostilo društvo crnogorsko-madjarskog prijateljstva iz Budimpešte. I na to im se najtoplije i danas zahvaljujem. Volio bih da ovo pročitaju, napišite velikim slovima. Neka sudbina je htjela , u Budipešeti   gdje   je hirotonisan Vladika Danilo ( Vladika Danilo je  crnogorski vladika i vladar (1697 - 1735). i prvi  je unio među crnogorska plemena ideju o nezavisnosti Crne Gore. On je tvorac političke misli o slobodi  i nezavisnosti Crne Gore), a Crna Gora je, u glavnom gradu Madjarske, nastupila prvi put, poslije 1918.  pod svojom zastavom i uz svoju himnu.

                        Čituljama Titu iskazuje poštovanje svim jugo republikama

        Završićemo neobičnim pitanjem i dijelom konstatacijom. Svakog 25. maja vi ne zaboravljate druga Tita. Redovno dajete čitulje. U šali kažu, više ste dali čitulja nego njegovi najbliži?

      (Smijeh) Ako je to istina to mi je čast . I to je dokaz da ja ne mrzim, ni jednog pojedinca, ni jednu državu u kojoj sam živio. Ali borio sam se za ovo što je sada i što će biti dok sam živ. Moja je Crna Gora.