Turistički identitet - šta je to
Nasa posebnost su ljepote Crne gore , ali valjalo bi i u turizmu da gradimo i još neke osobenosti, nešto po čemu bi nas drugi, naši gosti, mogli prepoznati
Piše: Ilija Despotović
Crna Gora je , na osnovu opredjeljenja, turistička zemlja. Turizam je promovisan kao njena glavna privredna grana. U ovoj oblasti, međutim, nema standarda koji bi to potvrđivali. Kod nas se uporno ponavlja mantra o tradicionalnom crnogorskom gostoprimstvu, ali to važi (ili je važilo) za građanske relacije. U turizmu, ruku na srce, malo je toga. Naša turistička „filozofija“, dobrim dijelom, sastoji se u nastojanju da se za kratko vrijeme , za svega nekoliko mjeseci, zaradi toliko da se može „hladovati“ punu godinu dana. Kao „turistička nacija“ nijesmo baš ni ljubazni, ni gostoprimni. A o turističkoj kulturi da i ne govorimo.
Ne ulazeći u sve te aspekte, smatram da treba raditi na onome što bi se moglo nazvati turistički identitet Crne Gore. I u toj oblasti treba da gradimo neke osobenosti, nešto po čemu bi nas drugi, naši gosti, mogli prepoznati.
Bez šireg obrazloženja, valjalo bi, pored ostalog, inicirati izradu turističkih simbola Crne Gore. Trebalo bi, prije svega, da se izabere jedinstveni moto crnogorskog gostoprimstva. Ranije je uveden slogan „ Dobro vam učinjelo“, ali, po svemu sudeći, to se nije afirmisalo. Ipak, to je lokalizam koji ne poznaje ni dobar dio stanovništva u samoj Crnoj Gori, a kamoli turisti koji ovdje dolaze. Može li se, u našoj tradiciji, naći slogan našeg gostoprimstva? Vjerovatno da može.
Takav moto bi se isticao na vidnim mjestima u turističkim objektima i mogao bi, naravno, da se koristi u turističkoj propagandi. Ali da ne služi samo za reklamu, već da bude u funkciji razvoja turističke kulture u cjelini.
Takođe, trebalo bi da se uradi, recimo, jedinstvena salveta u Crnoj Gori, koja bi se koristila u hotelima i drugim objektima visoke kategorije , sa simboličkim aplikacijama koje se odnose na Crnu Goru (flora, drugi motivi). Ili, jedinstvena čaša za određene vrste pića... Korišćenje takvh salveta, čaša, drugoga, bi se , razumije se, uredilo, prije svega, ko bi imao pravo da ih koristi. Jer, korišćenje takvih salveta bi bila svojevrsna potvrda nivoa turističke usluge.
Moglo bi se razmišljati,možda baš ove godine, kad nam turisti, po svemu sudeći, neće mnogo „dosađivati“, i o drugim turističkim simbolima (na graničnim prelazima, ili , na primjer, u odijevanju konobara i drugog osoblja u funkciji turizma. Sada u tom pogledu vlada puki stereotip i konfekcija, viđena svuda.
Valjalo bi, naravno, pored svega toga, razmisliti o postavljanju turističkih simbola (spomenika i u drugim formama), bar u glavnim turističkim destinacijama, Budvi, Cetinju, Kolašinu, Žabljaku. Zar nije, na primjer, dobra ideja da se na Žabljaku, u centru grada, podigne spomenik Vojvodi Momčilu ( i njegovom konju Jabučilu) i da to bude i turističko obilježje. Ne može Žabljak pretendovati da bude jedna od turističkih prijestonica Crne Gore, što oni, inače, ističu, a da nema nešto što će i vizuelno vezivati turizam u tom gradu sa njegovom prošlošću, čak, i ako je u pitanju samo legenda.
Durmitorski kraj nema ništa starije u svojoj duhovnosti od legende o Vojvodi Momčilu. A oko toga se , i simbolikom, može napraviti moderna turistička priča i ponuda.
Kako, recimo, Žabljak može biti turstička destinacija, a sa konfekcijskom zelenom pijacom, kakve svuda imamo (od lima , u jarkim bojama). Žabljak treba da ima pijacu od drveta, takvog rješenja i izgleda da i to bude svojevrsna turistička atrakcija.
Biću slobodan, zašto glavni trg na Žabljaku, centar grada, ne bi bio Trg Vojvode Momčila, a durmitorski ratnici bi mogli dobiti drugi prostor za uspomenu na njih?
Slično bi trebalo uraditi na Cetinju, u Budvi, Kolašinu...
Ovo su samo neke ideje. Slobodan sam da ih , ovako površno, iznesem.
0 Komentara