Je li ovo nova “AB revolucija” ?
Između odlazeće i nastupajuće vlasti u Crnoj Gori, u određenom smislu, postoji bar jedna sličnost , tačnije, zajednička asocijacija u vezi sa početkom vladanja jednih i drugih.Ono što ih povezuje je sublimirano u populizmu i političkom primitivizmu koji je pratio i prati njihov debi vladanja. Bez ulaženja u sve primjere koji bi to potvrdili, samo da podsjetimo da su ulični bataljoni dakićevaca, željezaraca, kotorskih ljekara, studenata I drugih aktera takozvane antibirokratske revolucije, tačno prije 31 godinu, dolazeći u tada još Titograd, na glavni mitingaški udar protiv “stare, odnarođene, vlasti” , nosili natpise, transparente sa najradikalnijim, ne političkim, već zahtjevima kojima se atakovalo na ljude, na ondašnje državne funkcionere. Ostaće upamćen, recimo, transparent ljekara i drugih zaposlenih u Psihijatrijskoj bolnici u Dobroti – “Dajte ih nama”. Hipokratovi zakletnici su, dakle, tražili državne funkcionere- da ih “smjeste” u “ludnicu” , a tamo bi, već bio, upriličen odgovarajući “tretman”.
Sada , u novoj “ab revoluciji”, primijenjen je samo nešto “civilizovaniji” populizam. Umjesto mitingaških pohoda imali smo takozvane, takođe, ulične litije, a podrška njima manifestovana je ne radničkim zborovima u krugu Željezare, protestnim skupovima na Univezitetu ,nego spiskovima , i to po profesijama, podrške pokliču “Ne damo svetinje”. Ulica je, i u drugom slučaju, bez obzira na legitimitet izbora, imala svoj efekat.
Priprema druge crnogorske “ab revolucije” bila je samo spolja posmatrano umivenija. Bila je to neka varijanta “plišane revolucije”, a , suštinski, vrlo agresivna . To se pokazalo već na slavlju pred Hramom Hristovog vaskresenja u izbornoj noći, kada je iz pobjedničke mase pokuljao, vaskrsnuo, primitivizam, sličan mitingaškom u jesen 1988. i u januaru 1989. godine. Litijaše je tada zabavio “lelekač” koji je lelekao Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića. Ironisao je, čak, sa prezimenom Krivokapića, obraćajući mu se, kao nekad Amfilohije, sa “krivozgoviću”. iNiko se nije našao da skloni iza mikrofona onu primitivnu mušku spodobu i da , recimo, kaže-ne, nećemo ovo, mi drugačije smjenjujemo vlast, nego što su oni smjenivali svoje predhodnike. Uzgred rečeno, ovima prvima se može I oprostiti , jer je bilo prvi put. Ali ako se nešto primitivno reprizira, e to je već opasnije. I to, svakako, nova vlast treba da ima u vidu, ako hoće da se vjeruje da je njena pobjeda na izborima demokratska, I da će ona sama biti demokratska, da je u Crnoj Gori , u jesen, došlo proljeće.
Jedan od istaknutih “ab” zvaničnika, prije tri decenije, ljekar, Todor Baković , na jednom političkom skupu nakon pobjede, zaprijetio je “odnarođenom rukovodstvu” da im se može desiti da prođu kao Čaušesku u Rumuniji. Niko, ne bar javno, zbog toga nije ni ukorio Bakovića. No, ne reci dva puta. Upućeniji kažu da je jedan od pripadnika tadašnjeg najvišeg političkog vrha Crne Gore negdje rekao da je stvarno mislio da će ih, zaista, pobiti. Možda Baković i nije baš lupetao. Momir Bulatović se na tribinama, u Crnoj Gori, ali i vani, poslije pobjede “ab revolucije”, takoreći, šegačio sa smijenjenim rukovodstvom, doprinoseći tako atmosferi u kojoj je svako “imao pravo” da ih , recimo, opsuje , ili popljuje, kad ih sretne na ulici.
Najavljeni mandatar nove vlade u Crnoj Gori, nedavno, u jednom intervjuu reče da će Milo Đukanović završiti “kako je i zaslužio, kao i svaki diktator”. Onda se ujeo za jezik i dodao “ u političkom smislu”! Pa , sad ti vidi- jesu li ovo parlamentarni izbori i smjena na vlasti na taj način, ili “revolucija” u kojoj, najčešće, predhodnici završavaju “kako su i zaslužili”.
Prijeteće izjave, na primjer, o ukidanju nekih medija, daju i drugi akteri “nove skupštinske većine” koja , međutim, razliku od jednog mandata nastoji da pretvori u revolucionarni čin, nakon čega slijede i “revolucionarne mjere”.Gotovo jedini primjer koji , makar malo, simbolično, odstupa od “revolucionarnog” konteksta “pobjednika” i “poraženih” je čestitka predsjednika države novoizabranom predsjedniku parlamenta i zahvalnica za čestitku. I čestitka i zahvalnica, vjerovatno, nijedna ne od srca, ipak, bile su korektne . I, svakako, smirujuće za altuelno stanje tenzija u Crnoj Gori.
Sada su, ipak, u fokusu pažnje politički iskazi i izjave vjerovatno budućeg premijera. Suviše je rano da se na osnovu onoga što smo čuli (I vidjeli) donosi konačan sud o njegovom demokratskom habitusu, čak, ni o njegovom samom ljudskom karakteru. No, čini se da bi se već moglo reći da su mu neke izjave , u najmanju ruku, dvosmislene. Mogli bismo uz njih navesti razne epitete- preuranjene, nepromišljene, brzoplete,kontradiktorne, štaviše, naivne… Ali, možda, I smišljene ( za ono što on jeste I što namjerava da radi i uradi), proračunate, logične, ili, perfidne.
Samo ih pomenimo , uz kratke opaske: izjava o euru,zatim, da neće biti plata i penzija u novembru, indirektni poziv Aleksandru Vučiću da dođe u posjetu Crnoj Gori, da je hrišćanin, ali i da je za sekularnu državu, da se Kavaja borio protiv diktatora , da je i Milo Đukanović diktator, da treba ukinuti 9. maj kao praznik…
Pa i neki praktični postupci. Ako je tačno preneseno, “prvi demokratski premijer” je dva puta prihvatio da učestvuje u emisijama na RTCG, a onda odbio. Sve izjave su na granici-može i ovako i onako, ni tamo, ni ovamo, ni uzmi, ni ostavi. Euro je, doduše, u predizbornoj kampanji, doveden u pitanje, a nova vlast, kažu, hoće nastavak evropskih integracija. Nikakva pohvala za eurizaciju Crne Gore, to da nas je euro bar spasio od inflacije, a pokazao se i kao mjera naše ekonomije, naših potencijala. Zar neke članice Evropske unije još čekaju, i počekaće, kad će preći na euro. Crna Gora je, bar nominalno, već eurska zemlja . I to odavno. Priznali, ne priznali, to je zasluga dosadašnje vlasti.
Otkud izjava, prije stupanja na funkciju premijera, da baš u novembru neće biti plata i penzija? Znači li to, u prvom mjesecu mandata nove Vlade? Zna li budući premijer stanje budžeta? Koji je smisao takve prijetnje? Šta poslije novembra? Ko će dati pare da plate i penzije budu isplaćene za decembar. I za kasnije mjesece? Da li se već sada spinuje nečija zasluga? Za ranije “ab revolucionare” “godine su počinjale januarom”. Možda i za nove tako bude.
Izjava da Vučić u Crnoj Gori nije bio osam godina i da je to nedopustivo, što će reći, da treba da dođe čim se ustoliči nova vlast, takođe, blago rečeno, čudna. Vučić je šef države Srbije i njega u Crnu Goru može pozvati samo predsjednik Crne Gore. Neće, valjda, premijer pozivati šefa druge države kod živog predsjednika Crne Gore. Ili nova vlast želi da odmah suspenduje ustavnog šefa države? Hoće li to da novi premijer bude i šef države? Da li on sebe već vidi i proglašava “ocem nacije”?
Budući premijer je, kaže, hrišćanin . Ok. On, takođe, reče da je “za sekularnu državu”. Nije rekao da Crna Gora mora ostati sekularna država. I jednom novoustoličenom lokalnom šefu nove vlasti , uz čestitku, poklanja neku crkvenu ikonu . Njegovi politički sljedbenici prisustvuju “osvještanju” prostorija lokalne vlasti. Je li to sekularizam? Hoće li budući premijer, kada bude izabran, dovesti sveštenike u Skupštinu Crne Gore? Ili, otići , po službenoj dužnosti, u crkvu da mu se osvešta njegova nova funkcija?
Za budućeg premijera, Kavaja je bio borac protiv diktatora. A “dictator” je Josip Broz Tito. Budući premijer je u Brozovoj “diktaturi” rođen I živio punih 22 godine. Školovao se, postao više nego punoljetan. Šta mu je to loše učinio “diktator” Broz? Od univerzitetskog profesora se očekuje, ako ništa drugo, uzdržanost u ocjenama, sumnja, a ne nekritičko preuzimanje floskula.
I Đukanović je, okreni, obrni, “diktator”! Zar se između dužeg niza vladanja I “dikature” uvijek može staviti znak jednakosti? Očekivali bismo da mandatar iznese sopstveno iskustvo sa Milovom “diktaturom”, sopstvene patnje, žrtve…
Deveti maj da ne bude praznik , nego 23. I 24.septembar! A hoće nastavak evropskih intergracija!Pa . zar ta Evropa , u koju I mi hoćemo, ne slavi 9.maj, I to dvostruko, kao Dan pobjede nad fašizmom I nacizmom u Drugom svjetskom ratu, ali I kao Dan Evrope, njenog jedinstva? A 9.maj se slavi u Moskvi, velikom paradom ruske vojske. Šta ako budući premijer Crn e Gore bude u prilici da bude pozvan na proslavu 9.maja u Rusiji, sa kojom namjerava da gradi prijateljstvo? Hoće li odbiti?. Ili če 9. Maj slaviti u Moskvi, a ne kod kuće, kao Aleksandar Vučić koji se u Srbiji odrekao antifašizma, a ide u Moskvu, na proslavu Dana pobjede nad fašizmom.
Znači li ovo da 23.i 24. septembar treba da budu praznici samo zato što je 23. Konstituisana nova Skupština, u kojoj je razlika između pozicije i opozicije samo u jednom poslaničkom mjestu, a 24. , jer je to dana skupštinska većina potpisala da za mandatara predlaže čelnika koalicije “Za budućnost Crne Gore”. Šta će onda biti dan kada on bude I izabnran za premijera? A šta ćemo , za godinu, dvije , ili četiri, ako dođe neka nova parlamenatrna većina , hoćemo li i taj dan proglasiti praznikom? Je li dostojno da 9, maj, Dan pobjede nad fašizmom I nacizmom , u ratu koji je odnio više od 50 miliona ljudskih života, bude zamijenjen “danom pobjede” na jednim parlamentarnim izborima? Ili će i ova skupštinska većina ostati na vlasti 30 godina, pa je njeno stupanje na prijesto “praznik” na dugi rok?
Navedeni iskazi I izjave su možda “izletjele” , možda su stvar trenutka. U svakom slučaju, izazivaju nedoumice i zabrinutost , što bi rekao i sam potencijalni mandatar.Još samo da od univerzitetskog profesora čujemo da je Zemlja ravna ploča.
Nova skupštinska većina, ako , zaista, hoće da bude demokratska, ne smije ponavljati mnogo toga što je manifestovano u tzv. AB revoluciji, prije tri decenije. Nažalost, izgleda, ponavlja, i najavljuje da bi mogla “oponašati” bivše “revolucionare”. Ako tako i bude, onda šta smo radili tri decenije od uspostavljanja višepartijskog sistema. I da li je ovo “prva demokratska smjena vlasti od 1906.godine”, kako reče jedan od sadašnje trojke nove skupštinske većine. I da li će ovi izbori zaista biti ubilježeno kao demokratski. Demokratska legitimizacija izbora od 30.avgustaa posebno nove vlasti, tek predstoji.
Na kraju krajeva, nnapomene radi, neki akteri i nove “AB revolucije” bili su učesnici prevrata prije 30 godina. Štaviše, i u novoj skupštinskoj većini ima čak i veterana stare “AB revolucije”.
Ne treba napominjati da je za novu vlast, a za Crnu Goru naročito, mnogo važnije da se ne reprizira ništa negativno, već da se na samom startu preduhitre “revolucionarne metode” , nego da kasnije uslijede izvinjenja i kajanja , kao što su to učinili neki od čelnika “AB reevolucije” iz 1988/89. godine.Oni , možda, nijesu imali od koga naučiti. Sadašnji “revoluciionari” imaju.
Ilija Despotović
0 Komentara