Društvo

Dr. sc. Goran Sekulović - ''GLOBALIZACIJA (DRŽAVA–MEDIJI

Globalizacija i ljudska prava i slobode (VIII)

Sep 17, 2020 1 Komentara

(15 riječi)

Problematika ljudskih prava i sloboda je predmet interdisciplinarnog proučavanja. Uključuje cjelovite analize i odgovore na kompleksna pitanja demokratije, prirode savremenih društava, modernog pojma slobode, demokratije, demokratskih odnosa i demokratskog društva. Interdisciplinarni pristup u tumačenju inicira saradnju različitih nauka - od filozofije, prava, politikologije, do sociologije, ekonomije, istorije, filozofije, etike, antropologije...Korpus ljudskih prava i sloboda inkorporira u sebi veliki broj vitalnih tema za savremeno društvo. Prije svega, radi se o pitanjima definicije demokratije i pravne države, zatim istorijskog razvitka i tipologije demokratskih institucija, izborne demokratije, političkog pluralizma, procedure neposredne demokratije, kao i parlamentarizma, razvoja demokratije, nezavisnosti pravosudne funkcije, modernog pojma ustava i zaštite demokratskog poretka.

         U temelju ljudskih prava je pojam slobode koji nije jednostavna ideja. Od više njegovih aspekata nesumnjivo je politički pojam slobode neophodan preduslov ne samo za teorijsko, već i za praktično oživotvorenje i zaštitu gotovo svih ostalih vidova ljudske slobode – medijske, obrazovne, ekonomske, kulturne, vjerske... Politička sloboda je čovjekovo pravo da, direktno ili indirektno, učestvuje u poslovima zajednice kojoj pripada. To nije niti strogo evropska, niti pak ideja novijeg vremena. Naime, zapažena je i u tradicionalno-patrijarhalno-primitivnim društvima ne samo evropskog, već i afričkog i azijskog kontinenta. Uostalom, preko poznate institucije Zbora na kojem su mogli uzeti učešća svi punoljetni Crnogorci, ideja i praksa političke slobode bila je prisutna i u klasičnoj Crnoj Gori.

Veliki broj mislilaca se doticao ovog širokog spektra pitanja kakvo je politička sloboda. Ono je utoliko složenije što zahtijeva i predviđa osnivanje, na fundamentalnoj ideji ljudske slobode, niza državnih i društvenih institucija koje omogućavaju ostvarenje u isto vrijeme i sličnih i različitih mnogostrukih aspekata slobode u modernim i kompleksnim visoko razvijenim (post)industrijskim društvima. Iako su pojedina ljudska prava i slobode novijeg datuma, to ne smeta da su danas na izuzetnoj cijeni. U modernoj političkoj praksi se nalaze korijeni i onih vidova sloboda za koje bi se na prvi pogled moglo reći da su u dalekim duhovnim ili pak religijskim sferama. Na primjer, sloboda savjesti koja je u savremenom svijetu gotovo najdragocenija od svih, jedva se mogla naći čak i među Grcima i polako se pojavljuje na Zapadu Evrope tek tokom šesnaestog i sedamnaestog veka.

        Vjerovatno zato, tj. zbog shvatanja važnosti ove teme, Monteskje se pitao kako se sloboda može politički osigurati. On je doveo u neposrednu vezu slobodu i vladavinu zakona, što je od izuzetnog značaja kada je riječ o modernom određenju ljudskih prava, njihovoj zaštiti i garanciji. Po njemu je sloboda moć da se čini ono što zakoni dopuštaju. Lok je pokazao da zakonodavna i izvršna vlast treba da budu odvojene kako bi se spriječile zloupotrebe opasne po slobodu koje bi onemogućile ostvarivanje ljudskih prava. Državna, politička vlast omogućava po Loku održanje i zaštitu vlasništva i slobode. Vlasništvo u sebi uključuje slobodu. Ali, ono je i sredstvo za njeno ostvarenje. Hobs, pak, u okviru pojma građanske slobode uzima moral i zakonitost kao da su ista stvar. Za razliku od tradicionalnih društava, moderna društva mnogo jasnije razlikuju pravna i moralna načela. Tekovina savremenog čovječanstva je i ta da se u okviru ljudskih sloboda zakonski garantuju pravo na slobodu savjesti i sva druga moralna načela.

             U procesu globalizacije mijenja se tradicionalni državni okvir koji je garantovao ili je trebao garantovati osnovna ljudska prava i slobode. Mnoge jurisdikcije, ovlašćenja i zakonska prava više se ne nalaze ili se pak ne nalaze u isključivoj nadležnosti suverene nacionalne države kao u tradicionalnom i klasičnom smislu osnovne verzije moderne države. Suverenitet nacionalne države je u procesu redizajniranja i to ostavlja snažne posljedice na korpus ljudskih prava i slobode. Ova značajna oblast modernog društvenog saobraćanja u svijetu više nije jedino pod patronatom nacionalnih vlada suverenih i samostalnih međunarodno priznatih država, već se reguliše i međunarodnim pravnim dokumentima. Njome se bave i nadnacionalne državne zajednice, kao što je Evropska unija i veći broj drugih institucija i organizacija međunarodne zajednice.

                Različita su shvatanja i opredjeljenja pojedinih teoretičara kakav je rezultat ove utakmice koja se vodi između suverene nacionalne države i drugih političkih igrača na pozornici savremenog svijeta – Evropske unije, multinacionalnih kompanija, različitih regionalnih i nadnacionalnih asocijacija međunarodnog svjetskog poretka. No, nema sumnje da je nacionalna država kao paradigma moderne države pod naletima izazova kako globalizacije, tako i procesa multikulturalizma i interkulturalizma, koji su povezani, ali i različiti  fenomeni u kvalitativnom i sadržajnom smislu, odnosno u stepenu političke, ekonomske, kulturne i društvene integracije. Ovdje je bitno napomenuti da ljudska prava i slobode nije dovoljno posmatrati samo u formalnom i fiksiranom, već prije svega u sadržajnom i razvojnom smislu, kao poziv na stalno obogaćivanje i ispunjavanje, samoopredmećivanje i proširivanje, aktuelizovanje i samospoznaju svakog čovjeka kao ličnosti i bića dostojnog poštovanja, bez obzira na etnos, naciju, vjeru, rasnu, polnu, dobnu, političku ili kulturnu pripadnost. Primjera radi, multikulturalnost može biti oznaka i retrogradnog i konzervativnog, ali interkulturalnost je oznaka društva prožetog sviješću o vrijednostima i prednostima istinskog zajedničkog i integracijskog društva građana različitog nacionalnog, vjerskog i drugog porijekla. Bitno je ponuditi i graditi model ljudskih prava i sloboda najviših standarda i humanih dometa.

          Suočavanje nacionalne moderne države sa globalizacijskim izazovima ostavlja, u svakom slučaju, neizbježne posljedice na ono što je najvažnije kada su u pitanju ljudska prava i slobode – omogućavanje da svi njihovi vidovi postojanja i praktično zažive u jednom društvu. Građani više nijesu prepušteni samo(volji) svojih suverenih država, već imaju zaštitu i međunarodnog zakonodavstva. S obzirom na podijeljenost prava i obaveza, ali i moći i uticaja na donošenje odluka u savremenom svijetu između nacionalnih država, nadnacionalnih državnih zajednica, transnacionalnih kompanija, različitih drugih regionalnih i nadnacionalnih ekonomskih, političkih, kulturnih i drugih asocijacija, nevladinog sektora i civilnog društva, sve ovo stavlja pred velike zadatke, odgovornosti i teškoće tzv. politički faktor kao onog subjekta vlasti koji je još uvijek primarno određen da konstituiše, izgrađuje i onogući političku slobodu kao osnovnu pretpostavku svih drugih vidova ljudskih prava i sloboda. A taj politički faktor je, čini se, još uvijek u sferi svetog trojstva moderne demokratske države – bez obzira što se ona nalazi u raljama globalnog svjetskog tržišta i bez obzira na sve mijene njenog osnovnog političkog modela – naime, građanskog (pravnog), nacionalnog i kulturnog principa.