Očekivani PES – ov Mandić
Očekivani PES – ov Mandić
Piše: Slavko Mandić
Sve je jasno bilo i prije odluke Pokreta Evropa sad da ne podrži inicijativu za smjenu preśednika crnogorskog parlamenta Andrije Mandića.
Odluka PES a nije donešena juče. Ta śednica oko pitanja povjerenja proklamovanom četničkom vojvodi, koji je telegramom saučešća porodici presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, još jasnije sebi utemeljio poziciju neprijatelja civilizacije, bila je formalnog karaktera. Zato što bi glas za smjenu Andrije Mandića bio istovremeno i glas za smjenu sopstvene ideologije.
Milojku Spajiću, očigledno je, nije smetao telegram koalicionog partnera i po mišljenju mnogih, stvarnog šefa vladajuće većine. Neprijatnost oko veličanja ratnog zločinca Mladića smetala mu je samo što je morao da nađe izlaz manje bolan iz situacije koju će na sve načine pokušati da relativizuje i učini je ništavnom. To mu ide za rukom sve ovo prethodno vrijeme, kada ga je nemoguće bilo uhvatiti u izgovorenoj istini. Zato je, u osmišljenom odgovoru, koji je vjerovatno plod kombinatornog djelovanja određenih faktora moći, oštrica za sve što ne valja opet bačena na bivšu vlast. Tako je najlakše, slijedeći maksimu da je napad najbolja odbrana. To je onaj momenat kad PES-u ne smeta prošlost, vjerujući da mu donosi direktnu korist upravo u relativizaciji očiglednog. A to što između ratne retorike njihovih koalicionih partnera kroz vrijeme od nastanka do dana današnjeg, otkopavanja zakopanog oružja, veličanja ratnih zločinaca i njihovih zločina, bira neprekinutu nit kao budućnost, lako će, vjeruju, objasniti građanima. Jer, kako kažu, biraju budućnost. „Kristalno jasno da nećemo glasati da nam ružna prošlost upropasti svijetlu budućnost“, napisao je PES u saopštenju koje je trebalo javnosti da ukaže na ljepotu življenja pod patronatom trenutne vlasti.
U saopštenju navode da je Pokret Evropa sad nastao u želji da građanima obezbijede ekonomski progres i evropsku budućnost. To je najbolja definicija koju su o sebi izgovorili, jer sve ono što je koštalo euro, danas, uz iste plate i mizerne penzije, košta bar tri ili 4 eura. To je to blagostanje koje građani vide golim okom kad uđu u trgovinu, na pijacu, apoteku, knjižaru. Kad plaćaju račune, poreze, gorivo najskuplje u okruženju…
No, ono što više brine je ćutanje Evrope. Njihov cilj ostaje nepromijenjen. Posebno nakon odbijanja Islanda da nastavi pregovore sa Evropskom Unijom. Ostaje samo Crna Gora koju pošto poto moraju ugurati u svoju familiju. Da bi u tome uspjeli, potrebno je ne talasati. Sve ostaje kao što je bilo, a sve u čvrstom zagrljaju drži zajednički interes.
Ako je opozicija vjerovala da će se nešto promijeniti inicijativom za smenu Mandića, i da možda u vladajućoj koaliciji postoje snage koje su spremne da se suprotstave narastajućoj fašizaciji društva, grdno su se prevarili. Ne ide to tako. Jedna čekajuća inicijativa i nedovoljno jasna interpretacija ne mogu poljuljati prilično čvrste temelje interesom povezane družine. Niti onim kolebljivim, (ako ih tamo uopšte ima), ukazati na mogo drugačiji put. Toga nema i zato je aktuelna politička zbilja samo jedna velika šarada i ništa više. U kojoj građani plaćaju.
Nadanje opozicije da će konačno „slomiti“ Spajića i sa njim graditi budućnost Crne Gore, više liči na priču o zahvatanju dijela vlasti, nego na ozbiljan politički koncept. Zato je Spajićevo ponašanje ovakvo, formirano na ubjeđenju da opozicija nema ni snagu ni strategiju da nešto ozbiljnije promijeni.
Očekivati da će na predstojećim izborima biti drugačije, pri ovakvom odnosu prema ukupnom stanju, samo je još jedna iluzija.
Daj Bože da nije i ne bude tako.
0 Komentara