Četničko-popovska najezda ponovo I
Dušan
Ičević
U
posrbljivanju slavnih pobjeda crnogorske vojske na Vučjem dolu i Fundini
popovsko-četnička ordija na čelu sa srpskim patrijarhom Porfirijem i četnničkim
vojvodom androidom Mandićem nastoji da sve prisvoji.
Mandić je neumoljiv: SveSrpski. Predsjednik Skupštine Crne Gore. na
obilježavanju 150. godišnjice bitke na Fundini “nadahnuto” poručuje. Navodim
doslovno:”Niko nema
monopol na srpsko nasljeđe i baštinu. Srpski nacionalni i kulturni identitet
nije i ne može biti ekskluzivno pravo jedne države, jednog centra ili jedne
političke garniture. On pripada svima onima koji su ga čuvali vjekovima – još
od vremena Nemanjića,
do vremena Petrovića, Obrenovića i Karađorđevića”, /Navođenje
dinastija podrazumijeva da su sve srpske./ (Mandić: Niko nema pravo da ovdašnjim Srbima mjeri srpstvo, Pobjjeda, 7. 8. 2026) Pridružuje se
popovski propagator mitropolit SPC Joanikije, posrbljujući slavnu pobjedu
Crnogorske vojske i Kuča: Fundina je naša
velika pobjeda. Ističe da je “važan događaj u ukupnim naporima za oslobođenje srpstva. (moj kurziv, D. I )
Pobijam redom Mandićeve “presude”/krivotvorine:
Najprije,
da srpstvo u Crnoj Gori nije uvezeno, ni
nastalo u nekom kabinetu, niti je u zemlju doneseno političkim nalogom.
“Ono
je ovdje raslo vjekovima: u našim manastirima i crkvama, na kosovskom zavjetu,
u narodnoj poeziji, u plemenskim predanjima, u jeziku naših majki, u imenima
naših predaka i na stranicama koje su ispisivali Sveti Petar Cetinjski, Njegoš
i Marko Miljanov”,
U
posebnome tekstu Srbi su došljaci, na
Crnogorskome portalu, činjenički sam dokazao da jesu došljaci poslije ubježišta sa Kosova, a ne domoroci. Nastavlja:
“… ovo je Crna Gora koja danas postoji. Nekada je bila srpska, a danas je i
srpska. Dakle, ona je i naša. U njoj žive naša
braća i rođaci koji sebe definišu kao nacionalne Crnogorce. U njoj žive
naše komšije Albanci, Bošnjaci, Muslimani i Hrvati”. Rome ne ubraja.
Uzgredno
su Crnogorci ali samo kao srpska braća. Negira Crnogorsku naciju. Podsjećam
stalno na izjavu potpredsjednika Podgoričke skuušđine Fatića koji je na
završetku izjavio: Do sada smo bili
Crnogorci, od danas smo Srbi.
Srpska
je bila samo za vrijeme okupacije Nemanjića i nastavljača 172 godine. Zakratko
i u vrijeme održavanja Podgoričke skupštine pod nadzorom srpske okupatorske
vojske. Odlukom nelegalne i nelegitimne
Podgoričke skupštine nasilno je ukinuta nezavisna Crna Gora, pripojena
novoosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/SHS, kao jedno od 33 olasti,
a u Kraljevini Jugoslaviji kao Zetska
banovina. Trinaestojulskim ustankom,
Narono-oslobodilačkom i antifašističkom borbom ponovo je obnovljena kao Republika
Crna Gora u zajedničkoj Federativnoj državi DFJ.
Netačno
je da je “četrdeset pet godina totalitarnog komunističkog poretka”, a zatim tri
decenije autoritarnog sistema koji je zadržao mnoge negativne stare navike,
promijenili su način na koji ljudi razumiju naciju, vjeru, jezik i istoriju. U
opreci socijaizmu, realnom, potom duže samoupravnom socijalizmu rado se pominje
komunizam. Naučno, sosiološki u rzvoju ljudskoga društva kroz
društveno-ekonomske formcije komunizam je na kraju kao besklasno društvo.
Nazivi država kao komunističke bila je potreba vladajućih elita.
Niko
ne spori pravo Srbima na svoju državu, ali ne mogu teritorijalno da svuda gdje
žive imaju svoje države. Objavljuju: Srbi
su najdržavotvorniji narod na svijetu (oko tridesetak država, državica,
autonomnih krajina i oblasti), kako su najavljivali i stvorili u raspadu SFR Jugoaslavije.
Nacionalni istoričar Radoš Ljušić je ushićeno oglasio: „Srpski narod je na putu
da ima najviše država na svetu. (Radoš Ljušić, Srbijanski Crnogorci, NIN, Beograd, 28.
februar 1992, str. 17) Tekst
Najdržavotvorniji narod na svijetu objavio
sam na Crnogorskome portalu i u svojim knjigama. Završno:
Wikipedija, slobodna
enciklopedija i ćirilično, da ugodim srpskome jeziku i Mandiću, tvrdi:
·
Битка код Фундина вођена је 2. августа 1876. године између војске Османског
царства под Махмуд-пашом са једне и црногорске војске под
командом Илије
Пламенца, Шкрње Кусовца и Марка
Миљанова са
друге стране. Део је Црногорско-турског
рата,
а завршена је победом Црногораца.
Andrija Mandić nema pravo da u ime Skupštine
organizuje nacionalističke skupove. Na prvoj sjednici Skupšine valja tražiti
njegovu smjenu.
Umećem bedastoću dvojnog Mitropolita budimljansko-nikšićkog Teodosija o pobjedi
Turaka, zapravo četnika u Drugom svjetskom ratu. Mitropolit Metodije u Gornjem
Zaostru ponovo prekraja istoriju: Turci
pobijedili u Drugom svjetskom ratu pod drugim imenom, Pavle Đurišić i četnici
junaci poput oslobodilaca sa Vučjeg dola i Fundine. (Crnogorski portal,
10. 8. 2026) Samo velikodostojnici
Crkve Srbije u Crnoj Gori mogu biti tako
vispreni..
0 Komentara