Robija se, ne izlazilo se...

Tako su, kažu, dugo godina govorili robijaši jer im je, zahvaljujući Memorandumu koji je potpisivala Građanska alijansa sa Upravom policije, bilo dato za pravo i duševnu olakšicu da im nenajavljeno dođu u posjete stručnjaci iz Građanske alijanse. I da napišu impresije o stanjima ljudskih prava u zatvorima i stanju zatvorskih prava kod ljudi koje su posjetili – nenajavljeno. Očistiti pod, dodati kameru... i tako to. Za to su redovno dobijali novce i od države i od međunarodnih organizacija. I pisali odgovarajuće raporte... na više adresa. Ali ove godine Građanska nije prepoznata kao pouzdan partner, što je izazvalo – opštu ravnodušnost i svejednoću.

Kako će sad da se ponašaju zatvorenici kad ostanu bez nenajavljenog nadzora GA, zamalo rekoh roditeljskog.

I ne samo da su nenajavljeno posjećivali zatvorenike. Poslednjih 15 godina Građanska alijansa Raonića, a potom i Milana Radovića, bjesomučno je ispisivala memorandume o monitoringu i efikasnosti sudova i za sve to dobijala pristojne novce. Ne samo to, oni su osim suštine vodili računa i o formi, pa su potpisivali i memorandum po kojem su kontrolisali da li sudije oblače toge. Takođe, izgarali su u statistici rada skenera za metal na ulazu sudova.

Tako da nije bilo veliko iznenađenje kad je baš takva skupina moralnih vertikala, mislilaca i operativaca počela da srlja i praktično krlja po institucijama. Osim vođenja računa o vladavini prava, efikasnosti sudova, antikorupciji u institucijama, rodnoj ravnopravnosti, kulturi sjećanja, sjećanja o diskriminaciji, diskriminaciji antikorupcije i svih ostalih kombinacija buzzworda na koje se dobijaju projekti koji suštinski ničemu ne služe, oni su riješili da se ugnijezde u institucijama.

I to baš onima koje se direktno vežu na djelovanje njihovog dugogodišnjeg gurua, osobe koja je postala opšte mjesto nepristojnog institucionalnog ponašanja (čitaj kriminala – istina slabo i sporo procesuiranog).

Zato u institucijama đe su bili delegirani, vrli članovi Građanske alijanse o tome nikad nijesu ni riječ prozborili. Ali da su nevješto, glupo i po narudžbi doprinosili haosu – nije sporno.

Naprimjer, u Savjetu RTCG, đe je doktoru Veselinu pomagala Amina, do posljednje presude koja ih je kao nedostojne, zbog zloupotrebe službene dužnosti, udaljila od javnih institucija. Isto kao i u Savjetu ASK, đe je na predsjedničko mjesto zalutao jedan turistički radnik sa ,,iskustvom lobiranja i sličnih poslova u Parlamentu , kao i za komunikaciju sa poslanicima i skupštinskom administracijom,, ( iz zvanične biografije). Ovo bi pilo vodu kad Zakon o lobiranju ne bi definisao da osoba koja lobira mora biti upisana u registar lobista. Predsjednik Savjeta ASK nikad nije bio registrovani lobista. Kako je baš takvog Građanska predložila za Savjet ozbiljne institucije, čudna je priča... Ali ako se zna da tamo u fiokama sjede neprocesuirane prijave protiv menadžmenta RTCG - čuđenje nestaje.

Čudno je da im nije bio jasan zakon koji onemogućava da se neko zaposli u javnoj instituciji sa kojom je do tada bio u direktnoj poslovnoj vezi. Tako je Raonić došao u RTCG iz Savjeta AEM iako mu je tamo bio posao da kontroliše rad RTCG. Milan Radović je otišao u Savjet AEM iz Savjeta RTCG, vjerovatno kao nagradu što je dizao buku prilikom smjene prethodne direktorice, problematizujući jedan suštinski čist ugovor.

Onda je Raonić počeo svoj višestruko nezakoniti pir u kojem praktično svakog dana skrši neki zakon, a naročito nezakonitim sistematizacijama i netransparentnim trošenjem novca.

Siroti Radović je u AEM radio sve što mu je sugerisao Raonić, pa je glasao i da se odobri dozvola Vučićevoj Adrii koju je vodilo BIL Stojilković.

Čak su bili toliko naivni ( nećemo reći glupi ) da su na nagovor Raonića proglasili događajem od nacionalnog značaja pokušaj da Raonić sa BIL osnuje novi festival pod starim imenom. Kako to već obično biva, u prevarama se sapletu, pa je to Milan Radović morao da poništi.

Građanska alijansa sa svojom jedinom članicom - pripadajućom Inicijativom mladih za ljudska prava ( Skočko ih je davno pročitao) mora da lovi nove svježe tendere i novce. Jasno im je da naše institucije suštinu ne prepoznaju, ali nekad se drže forme, pa je mandat osuđene Amine Murić na čelu Inicijative mladih za ljudska prava postao prepreka na putu grantova za ljudska prava i to baš sad kad hrlimo u evropske integracije.

Zato se moralo sa što manje buke riješiti pitanje liderice kojoj je visila pravosnažna presuda, a koja je na sjednicama Savjeta progonila sve koje nijesu razumjeli Raonićev lik i nedjelo, sričući uživo tekstove koje bi joj nelegalni instruktivno slao preko telefona . 

Zbog toga je Raonić za poslednji dan Drljevićevog mandata zakazao sjednicu Savjeta i ubrzao 1345. promjenu sistematizacije - valjaće da se nađe koje mjesto za osuđene članove Savjeta. Sjednica je zakazana kao normalna, ali su poslije čekanja i debakla Drljevića u Parlamentu, nastavili elektronski, dva dana (protivno Statutu), sve dok Raonić nije iskamčio što mu je trebalo. Uz to je usvojio finansijski izvještaj za 2025. Obmanuti i naivni članovi Savjeta su elektronski glasali za izvještaj koji je bio sumnjiv i budžetskoj inspekciji Ministarstva finansija, jer je, brat bratu, tj. Raonić sebi i menadžerima nezakonito podijelio par stotina hiljada eura. Drljević nije imao ništa protiv, jer je pet godina primao duplu apanažu, takođe nezakonitu. Čudno je, mada u RTCG više ništa nije čudno, kako je to prošlo pored eksternih i internih revizora, ali su se oni davno pomirili s tim da činjenice upoređuju kroz pravilnike koji su Raonić i Drljević donijeli protivno zakonima.

Umri muški – kroz amandmane

Ova dugogodišnja sprdnja sa Javnim servisom, osim podrške kompromitovanih NVO i revizora koji ne talasaju, ne bi bila izvodljiva bez podrške političara. Više je nego očigledno da Administrativni odbor Jelene Nedović ( kojoj se program RTCG sviđa od 2020) i plenum koji usmjerava Andrija Mandić (zainteresovan za kadrovsku i uređivačku politiku ) predstavljaju posljednji stub odbrane Raonića i Drljevića. Samo da se ne zavaravaju da za ovakvo ponašanje neće uskoro platiti politički ceh. Šteta što uz poslednje nezakonito glasanje – pojedinačno o svakom članu Savjeta RTCG, nijesu pokazali malo mašte i našli rješenje za trajnu aboliciju Raonića I DRljevića.

Po zakonu od milošte nazvanom Jevrosimin, mogli su da ovom živopisnom i bizarnom dvojcu dodijele trajnu poštedu, do penzije.

Njihovi bolni ,,menadžersko – intelektualni,, i pravno - prestupnički valunzi odista su to zaslužili.

antena m