Lažni car singapurski
I nije Milojku jedini problem neznanje iz ekonomije i lagodan odnos prema moralu. Njegovo neznanje seže do svih oblasti: on nema pojma ni što je demokratija, što je podjela vlasti, niti što je uloga parlamenta, nema pojma ni o međunarodnim poveljama o ljudskim pravima i slobodama, niti što su ljudska prava, sloboda štampe, njemu nije jasno da on kao premijer treba da rukovodi radom vlade, svih njenih resora, da kontroliše rad ministara, vodi računa o poštovanju zakona, pravila, procedura, odgovara za rad Vlade, da kao premijer obezbijedi sprovođenje zakona, uslove za rad pravosuđa, spriječi stvaranje političkog sudstva i policije samovoljom pojedinih ministarstava i ministara, da poštuje javnost i medije koji je predstavljaju...
Bez namjere da bilo kome osporavam lični odnos prema svom nacionalnom identitetu, prostor Crne Gore smatram, karakterno i mentalitetski, kao jedinstven, koji je vještački podijeljen usljed istorijskih okolnosti, religijskih uticaja, političkih opredjeljenja na raznim nivoima, od porodice do državnog vrha, i, posebno, usljed propagandnih uticaja spolja kao proizvoda imperijalnih ambicija. Crna Gora ima istoriju kojom bi se svaki narod dičio, ogroman broj pojedinaca iz Crne Gore se, nažalost, većinom van Crne Gore, dokazao kao vrhunski stručnjaci iz raznih oblasti: naučnici, ljekari, slikari, režiseri, glumci, predavači na prestižnim obrazovnim ustanovama, sportisti... u toj mjeri da bi Crna Gora, da su kojim slučajem ostali da žive i stvaraju u domovini, bila prepoznata u svijetu kao evropski centar naučnog, kulturnog i drugog stvaralaštva. Ovoj plejadi treba dodati i uspješne sportiste.
Upravo zato mi nikada neće biti jasno da narod Crne Gore, bez obzira na nacionalna ośećanja onih koji ga čine, karakteriše u toj mjeri nedostatak samopoštovanja, da je toliko prisutan ośećaj inferiornosti, provincijalnog duha, koji čine da veliki broj građana bježi od sopstvenog identiteta i ośeća se bolje u tuđoj koži. Nikako da shvatimo kolike potencijale imamo i kao da ne razumijemo da taj odnos prema sebi, da to odbijanje promovisanja sopstvenog identiteta, sopstvene autentičnosti i patriotskog odnosa prema državi, utiče i na uspješnost Crne Gore u svim oblastima, pa i životnom standardu. Potcjenjivanjem sebe i glorifikovanjem svega tuđeg, mi svakodnevno ispraćamo iz Crne Gore velikane, sadašnje i buduće.
GLORIFIKACIJA LOŠIH
Popriličan broj građana Crne Gore danas ide da se liječi u drugu zemlju kod ljekara rođenih i odraslih u Crnoj Gori, da studira kod profesora rođenih i odraslih u Crnoj Gori, da gleda pozorišne predstave režisera i glumaca rođenih i odraslih u Crnoj Gori, itd... Odbijali smo da imamo sopstvene univerzitete, sopstvene kliničke centre, naučne ustanove, pozorišta, filmsku produkciju, vjerujući da neđe tamo postoji sve bolje. S druge strane, spremni smo svakoga ko sa strane dođe u Crnu Goru da proglašavamo za genija. Jednog Džomića smo proglašavali za „vrhunskog pravnika“, daleko bilo, razne teške anonimuse smo dovlačili iz bijelog svijeta i postavljali za ministre, najčešće preko crkvenih kriterijuma, stvarajući od sebe poligon za praktično vježbalište mnogih priučenih i nedoraslih poslovima na koja su postavljani.
Što je kvalifikovalo Vesnu Bratić da vodi četiri ministarstva u 42. vladi, ko je uopšte, osim Crkve Srbije, čuo za Milojka Spajića, koji se, prema sopstvenim riječima vratio u Crnu Goru da „brani svetinje“, što je preporučilo nejakog Jakova Milatovića za ministra privrede, Aleksandra Stijovića za Ministarstvo poljoprivrede, itd? Amin Crkve Srbije?!
Ko je, takođe, profesor Fakulteta za ekonomiju, finansije i administraciju iz Beograda Goran Radosavljević koji je, po sopstvenim riječima, koje niko nije demantovao, autor programa „Evropa sad 1“, a koji je začetnik raspada ekonomskog sistema Crne Gore. Ekonomskog sistema koji je ionako imao ogromne strukturne probleme i kojem je trebalo sve osim njihovo produbljivanje neosnovanim podizanjem tražnje finansijskom preraspodjelom javne potrošnje u ličnu. I otkud on u profilisanju crnogorskih finansija i ekonomije? I ko mu je omogućio, kako on kaže, „da testiramo model“?!
EVROPA SAD 1
Postkovidska inflacija je iznivelisala dubioze koje je izazvao program „Evropa sad 1“ na višem nivou cijena i prihoda i stvorila ustisak da je moguće nauštrb fondova, kao što je zdravstvo ili penzioni fond, neodgovorno povećavati tražnju i ličnu potrošnju, a da to ne izazove poremećaje u državnim finansijama, platnom deficitu, inflatornim kretanjima, povećanju opterećenja na privredu i građane, uvođenjem novih dažbina itd... Nije potrebno biti doktor ekonomskih nauka pa shvatiti da u zemlji koja je uvozno zavisna kao Crna Gora, povećanje tražnje porouzrokuje povećani uvoz i posljedično povećanje platnog deficitita. Rast BDP-a, budžeta i drugih državnih prihoda isključivo na potrošnji vodi crnogorsku ekonomiju u propast. Umjesto da se kreditirala supstitucija uvoza domaćom proizvodnjom porodičnih gazdinstava i porodičinih prerađivačkih kapaciteta, dimenzionisanih potrebama malog tržišta, kakva je Crna Gora, novac je trošen za razvoj drugih privreda. Ako treba, usloviti megamarketima stvaranje robnih marki sa domaćim proizvođačima kao uslov za rad. Znate onu, ne daruj mu ribu, već ga nauči da peca!
SPAJIĆEVO ZNANJE UPITNO
Pominjanje Gorana Radosavljevića nas uvodi u priču o tome ko je Milojko Spajić i što ga je kvalifikovalo prvo za mistra finansija u 42. vladi i zatim za premijera u 44. vladi Crne Gore? Da zanemarimo na stotine izgovorenih laži i obećanja, milijarde koje samo što nijesu, desetine auto-puteva, državljanstvo, stanove, ... ne zato što to nije važno, već zato što me interesuje stručnost Milojka Spajića za vođenje makroekonomije jedne zemlje i na osnovu koje stručnosti je on ocijenio ideje pomenutog Radosavljevića. Posebno što nijednoj zemlji na svijetu ne pada na pamet da to uradi, ni prije, ni nakon što je to Crna Gora uradila. A popularno bi bilo u svakoj zemlji! Makar na kraći rok.
Moram da se saglasim sa poslanikom Evropskog saveza u crnogorskom parlamentu Borisom Mugošom da je znanje iz ekonomije Spajića više nego upitno. Možemo se mi sporiti o temama visoke ekonomije, ali bazične stvari u ekonomiji su da povećanje tražnje apsolutno utiče na inflaciju, kao i da platni deficit koji je skoro 50% BDP-a, a koji je skoro stoprocentno prouzokovan uvozom potrošnih dobara, koji ne proizvodi nikakvu dodatnu vrijednost, katastrofa za svaku zemlju. Tek je daleko od toga da govori o „živoj privrednoj aktivnosti“, kako to protumači Milojko Spajić, jer, sem dijela turističke potrošnje, sav taj uvoz građani Crne Gore će pojesti, popiti i/ili potrošiti na drugi način. Stanogradnja je razvojna samo kad imate sopstvenu industriju građevinskog materijala, inače je potrošnja, kao svaka druga.
VJERUJEETE LI VI MILOJKU NA RIJEČ?
Prema podacima MONSTAT-a za period januar-jun 2026. godine situacija je još gora nego lani. Ukupan spoljnotrgovinski promet za taj period je 2. milijarde 439,3 miliona eura, izvezeno je robe u vrijednosti 261,4 miliona eura, a uvozeno u vrijednosti 2. milijarde 177,9 miliona eura. Što znači da je izvoz je bio manji za 7,4%, a uvoz veći za 3,4% u odnosu na prošlu godinu. Odnosno, pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 12,0% i manja je u odnosu na isti period prethodne godine kada je iznosila 13,4%. Interesuje me što misle građani dokle će to moći da funkcioniše na ovaj način? I što misle, da li postojeće rezerve mogu da pokriju štedne depozite građana Crne Gore i depozite pravnih lica kod banaka? Ili, hoće li to moći uskoro pri ovakvom odlivu eura?
Milojko Spajić je osoba za čije postupke bi se moralo zainteresovati Specijalno tužilaštvo. Prvo, u kom svojstvu je zadužio Crnu Goru krajem novembra 2020. godine 750 miliona eura, plus kamata, ako je 42. vlada izabrana u parlamentu 4. decembra 2020. godine? Iz ES kažu da je Vlada donijela zaključak o prodaji obveznica br. 07-208 na śednici 7. 12. 2020. godine? To jest, nakon što je prodaja obveznica ugovorena direktnom prodajom (private bond placement). Drugo, Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o budžetu Crne Gore za 2020. godinu, u članu 6, stav 3, piše da će „ ... do 338.000.000,00 eura biti obezbijeđeno kroz zaduženje na međunarodnom i domaćem tržištu, kao i kroz donacije“! Po čijem odobrenju je prekršen zakon i zadužilo se za 750 miliona eura? Treće, kako se to odbrava diskont od 3,51 miliona eura povjeriocu bez ikakavog dokumenta, a pregovara se u ime države? Da je Milo Đukanović u pitanju biste li otćutali to sve? I da je tačno da je obezbijeđena niža kamata (2,875%) u odnosu na navodno nominovanu (2,9%), to se moralo ustanoviti ugovorom. Nema ugovora, a nema ni para (3,51 miliona eura)? Vjerujete li vi Milojku na riječ?
NEDORASTAO ISTORIJSKOJ ŠANSI
I nije Milojku jedini problem neznanje iz ekonomije i lagodan odnos prema moralu. Njegovo neznanje seže do svih oblasti: on nema pojma ni što je demokratija, što je podjela vlasti, niti što je uloga parlamenta, nema pojma ni o međunarodnim poveljama o ljudskim pravima i slobodama, niti što su ljudska prava, sloboda štampe, njemu nije jasno da on kao premijer treba da rukovodi radom vlade, svih njenih resora, da kontroliše rad ministara, vodi računa o poštovanju zakona, pravila, procedura, odgovara za rad Vlade, da kao premijer obezbijedi sprovođenje zakona, uslove za rad pravosuđa, spriječi stvaranje političkog sudstva i policije samovoljom pojedinih ministarstava i ministara, da poštuje javnost i medije koji je predstavljaju...
Na jednoj strani je kliberenje sa međunarodnim predstavnicima, bez ikakve suštine i iskrenosti, vjerovanje da je samo naklonost Brisela i formalno ispunjavanje kriterijuma dovoljno da Crna Gora postane ravnopravni član EU, dok se na drugoj strani izbjegavaju reforme crnogorske države i društva, sve više uvode u Vladu novi članovi, ideološki podržavaoci „srpskog sveta“ i „ruskog svijeta“, prave antievropski i anticivilizacijski kompromisi radi opstanka na vlasti. Milojko je imao ogromnu šansu da reformiše Crnu Goru u zemlju koja bi zasluženo postala član EU. Kako nije dorastao takvom izazovu i šansi koja mu se pružila, a koju bi svaki crnogorski patriota poželio, ostaje mu samo naklonost briselske birokratije i druženje sa Andrejem Babišem, premijerom Češke, Viktorom Orbanom i sličnim, uz sliku Marte Kos koja ispija brlju i skače, kao šiparica, na četničkog vojvodu Raja da ga cmače.
Slobodan Jovanović etvportal
0 Komentara