Sagovornici

Dušan Ičević

Marko Miljanov u opticaju

Jul 30, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Posrbljivači ne miruju. Udarna trojka “frontovaca” jurišlija u Savjetu Narodne biblioteke (Novica Đurić, Emilo Labudović i Bećir Vuković) traži da se naziv Narodne biblioteke “Radoslav Ljunović” zamijeni imenom Marka Miljanova. Marko zaslužuje sva priznanja, ali je predložena zamjena u vrsti posrbbljivanja. Dovoljan je Markov spomenik naspram zgrade Biblioteke. Biblioteka je već srpska ustanova po programima, promocijama i partijskoj pripadnosti direktorke. Prava rasprava može da se izvodi o Markovoj nacionalnosti. “Posrbljen” služi za potporu politikantima. Dodjeljuje se Srpska nagrada Marko Miljanov za srpske pisce. Slave  Marka Miljanova u brojnim spisima i knjigama. Izdvajam:

Posebna knjiga Marko Miljanov – srpski heroj i pisac, Dejan Mirović, 15. maj 2013

СИМБОЛ СРПСТВА, ЧОЈСТВА И ЈУНАШТВА – МАРКО МИЉАНОВ Чувени војсковођа Марко Миљанов Поповић Дрекаловић био је и остао је симбол Српства, чојштва и јунаптва у Српској Спарти – Црној Гори. (Princip)

Oprečno: Markove zasluge za Crnu Goru sačuvače se među zaslužnim Crnogorcima. (A. Pajović, “Iz Crne Gore i Hercegovine”, 1891, 353) Crnogorski: Марко Миљанов Поповић bio je  crnogorski vojvoda (Wikipedia)                                                                                                     Podsjećam znalce i neznalice da je Marko Miljanov Kasomović Popović Dreakalović porijeklom od Đerđa Kastriota, počevši od Lala Drekalova. Marko je istaknuti Crnogorac po svjedočenju: Nacionalnost potvrđuju pouzdani autori.                                       Češki putopisac Josef Holeček u knjizi putopisa Černa Hora u miru, 1883. godine, i u pripovijetkama u šest kazivanja Marko Miljanov u svom vremenu istovremeno izvorno, dokumentovano, literarno romantičarski, po svome viđenju napravio je pravi spomenik Marku Miljanovu.

 

Za Marka je rekao da je živa legenda koja hoda Crnom Gorom i da je rješenje zagonetke života, najviše što se može kazati za jednoga čovjeka. U besjedi Marko Miljanov – riješena zagonetka života, na Medunu ispred Markove rodne kuće, 10. maja 1995. godine, zapitao sam:

–      Pretjeruje li mladi Holeček?

U Markovim Poslanicama, u posebnome izdanju (Orfeus, Novi Sad 2001.) nalazim da je Sve-Čojstvo i odbrana i svojstvo, samodjelatnost i samosvrha, društvena potreba i odlika.

Možda se može nalaziti još djejstava čojstva u životu. One se striktno ne odjeljuju nego sinergički spajaju. Svakako je umjesno tragati za novim mogućnostima i pobudama. Marko je sam zapisao: „smjet i umjet“. (Poslanica vojvodi Peku Pavloviću, str. 136)

U Besjedi koju sam održao na Medunu, u okviru Književno-naučne manifestacije Dani Marka Miljanova Popovića, u maju 2000. godine nastojao sam da napravim potpuniju slagalicu Markove sintagme. Na skupu o Markovome književnome djelu u Herceg Novome 13. maja 2001. godine u kontekstu etosa i etnosa uzvisio sam čojstvo u temeljne čovjekove vrline.            Zapisano i zapamćeno da je „iako u nemilosti kod Gospodara, prilikom boravka u Novome Sadu na poziv Matice srpske, kako svjedoči Simo Šobajić, Marko jednom omladincu koji se tamo školovao, na pokušaje da ocrni knjaza Nikolu, odbrusio:                                                                                               – Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore, koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi trebalo da se držiš prema njoj ka’ prema majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka’ i majka. A što se Gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali... psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka’ i psovati domovinu. No, ostavimo se Gospodara. On je čo’ek ka’ i ja i ti, pa i on može da pogriješi a da se na vrijeme ne ispravi. Ali, domovina je vječna i nju u srcu moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi... čoek bez domovine, ili što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek“. Dodajem zdravicu koju je Marko izrekao u počast knjaza Nikole. Kada su u Markovoj posjeti Srbiji, u „Ruskome caru“ prisutni dostojanstvenici podigli zdravice u Markovu čast, u zdravlje kralja Milana i ruskoga cara, očekujući da će Marko „pored zahvanosti na dočeku, zagrmjeti protiv knjaza  Nikole“, podigao je zdravicu „Za zdravlje knjaza Nikole, cara junaka ispod Lovćena“. Sve je iznenadio „jer diže zdravicu za zdravlje onoga koji ga kinji, muči i proganja; svi se pogledaše među sobom i ućutaše“. Neko progovori:– Ovo može samo Crnogorac. (Kuči, pamtiše i pametari, sabrao Marko Bojov Rašović, priredo Vukale Petrov Đerković, Komovi, Andrijevica 2000)

U razmatranju agona u crnogorskome čojstvu i junaštvu naučnik  Gerhard Gezeman na pitanje Ko je najbolji Crnogorac? odgovara:

... Najbolji Crnogorac svoga vremena bio je vojvoda Marko Miljanov. Za najsjaniji primjer junaka i ćovjeka, najčistije oličenje humanitas heroica montenegrina, Marka Miljanova, pita Gezeman: „Što ga je napravilo junakom i čovekom, uzorom u ovim besudnim zemljama?“ Nabraja, njegova: Lična hrabrost, ratnička spretnost, razum, temeljito poznavanje ljudi, čestitost i pravednost, otmenost i viteško ponašanje i prema ženama, ispravnost, ljubav prema otadžbini i svome plemenu. Nadodaje, njegovo: preziranje pretjerane grube sile, skromnost prema slabijemu i neumoljivi strogi sud prema rđavima ikukavicama, čvrstina i muževnostprema većima, ponosna strpljivost i boavak u zemlji za vrijeme knjaževe nemilosti, besprijekorno vladanje samim sobom, vještina i pravednost pri rješavanju plemenskih pitanja. Nastavlja, i činjenica da je naporedo sa etičkim savlađivanjem prirodnoga, narodnoga plemenika u sebi, i u tom pogledu ostao pravi predstavnik naroda. Takođe, njegova i spisateljska djelatnost, te i kod Crnogoraca i Arbanasa raširena slava: Da je najbolji, nepogrješivi sudija u agonalnim pitanjima.(Gerhard Gezeman, Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968, str. 194-195)                                                                                                                                                 Kod Marka su ujedno i etnos i etos/etika. Etnos je u etosu. U posebnome tekstu razmatram Markov odnos etnosa i etosa. Čojstvo je mjera ljudskosti i pripadnosti.

Zapisao sam da je suštastveno etnos u etosu, nacionalnost bićem u čojstvu, da bi zadobilo vrhunska svojstva.

Mogu li se po sadašnjim nacionalnim mjerilima razvrstavati Markovi junaci?

Prava Markova nacionalnost i vjera jesu Č/čojstvo.

 

U Podgorici, u maju 2001.

 

U tekstovima koje objvljujem ima ponavljanja, radi cjelovitosti kontekstualnoga pregleda.