Gotovo četrdeset godina svog života proveo sam u Sidneju. Tamo sam radio, stvarao, podizao porodicu i gradio svoju egzistenciju. Australija mi je pružila mogućnost da poštenim radom obezbijedim sebi i svojoj porodici dostojanstven život, ali nikada nije mogla zamijeniti ono što čovjek nosi u sebi , ljubav prema rodnoj zemlji.
Crna Gora je uvijek bila moj dom, bez obzira na udaljenost i godine provedene daleko od nje.
Po odlasku u penziju donio sam odluku da se vratim u svoju zemlju. To nije bila politička odluka, niti odluka donijeta pod bilo čijim pritiskom. To je bila moja želja i moje pravo.
Zbog toga sa posebnom pažnjom pratim rasprave koje se ovih dana vode povodom izmjena Zakona o registrima prebivališta i boravišta. Nažalost, među našim ljudima u dijaspori šire se strah i dezinformacije da će neko ostati bez državljanstva ili da mu jednog dana neće biti dozvoljeno da se vrati u Crnu Goru.
Kao neko ko je gotovo četiri decenije proveo u inostranstvu, želim jasno da kažem: niko ne može zabraniti povratak u svoju zemlju onome ko to želi.
Prebivalište i državljanstvo nijesu isto. Čovjek može godinama živjeti u Australiji, Americi, Njemačkoj ili bilo kojoj drugoj državi, a da njegova veza sa Crnom Gorom ostane trajna i neraskidiva.
Moj povratak u Crnu Goru najbolji je dokaz da udaljenost ne prekida pripadnost. Četrdeset godina života u Sidneju nijesu me učinile manjim Crnogorcem niti su me odvojile od moje domovine. Naprotiv, vrijeme provedeno daleko samo je dodatno učvrstilo svijest o tome koliko čovjeku znače njegov zavičaj, jezik, kultura i korijeni.
Zato vjerujem da našoj dijaspori danas treba istina, a ne strah. Naši ljudi širom svijeta nijesu manje vrijedni građani niti smiju biti predmet političkih manipulacija. Niko nema pravo da ih plaši pričama o oduzimanju državljanstva ili zabrani povratka.
Svako ko želi da se vrati u Crnu Goru, da ovdje provede penzionerske dane, ulaže, živi sa porodicom ili jednostavno ponovo osjeti miris svog zavičaja, treba da zna da mu to pravo niko ne može oduzeti.
Države se mijenjaju, vlasti dolaze i odlaze, zakoni se usavršavaju, ali ljubav prema domovini ostaje.
Zato danas poručujem svim našim ljudima u dijaspori: ne dozvolite da vas plaše. Čuvajte svoje veze sa Crnom Gorom, dolazite, pomažite, ulažite i vraćajte se ako to želite.
Jer domovina nije samo adresa prebivališta. Domovina je mjesto kojem se čovjek uvijek može vratiti, ma koliko dugo bio daleko od nje. A pravo na taj povratak niko ne može i ne smije oduzeti.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
Tako vi svega što vi je najmilije
Tako vi ovoga i onoga svijeta
Tako vi duše i obraza
Tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice
Tako vi dana današnjega.
Tako vi vaše djece
Tako vi neba i mora na njinim rukama
Tako vi dana na njinome licu
Tako vi sunca u njinome glasu.
Ne budite tudja metla i lopata
Ne lizite tudje šake
Ne obijajte tudje pragove
Ne dajte se varati
Ne dajte se kupovati
Ne budite tudja sreća
Vrćite se sebi i svome.
Tako vi ljeba i vode
Tako se lako sa dušom rastajali
Tako vi zemlje u koju ćete.
Ne rezite jedan na drugoga
Ne pijte krv jedan drugome
Ne kopajte jamu jedan drugom
Ne radite za svoju pogibiju.
E vi sve ponesoše
E vi mozak popiše
E vi strv poginu
E ve iskopaše iz amina
Da vi nema ni imena ni pomena.
Pod svoje nebo
Na okup oko svojega sunca.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
0 Komentara