Čekamo vas
Dušan Ičević
Srbi su se toliko
prozlili da ne trpe ni sebe. Izdušak nalaze
protiv Crne Gore, koju zbog nezavisnosti optužuju za izdaju, što čine u
propagandnom dokumentarnom filmu Centra
za društvenu stabilnost “Referendum - priča o izmišljenoj
slobodi” napravljen povodom 20. godišnjice od referenduma o crnogorskoj
nezavisnosti. Emitovan je 20. i 21. maja
iz dva dijela na nacionalnim TV Prva
i TV Adria, i u Srbiji na
televizijama “Informer”, “b92”... (Prijete da
će se vratiti po „svoje”: Skandalozan "dokumentarac" organizacije
bliske SNS-u o referendumu i Crnoj Gori, Vijesti, 25.05.2026) Film
počinje “raznobojnim” prepričavanjem odnosa Crne Gore i Srbije od 1992. do
2006. godine, uz konstataciju da u pitanju nije samo priča o referendumu, već o
“postepenom stvaranju novog identiteta”, ali prije svega “priča o izdaji”. Zastajem:
Priču o izdaji mogu da obznanjujuj samo oni koji Crnu Goru smatraju svojom
teritorijom kojom a vladaju kako im se prohtje. Navode da je nekadašnjoj
zajedničkoj državi presudio “dug proces razaranja zajedničkog identiteta,
praćen galopirajućim separatizmom”, te da je posrijedi “priča o izmišljenoj
slobodi onih koji više nisu željeli da budu ono što jesu”. Zastajem opet: Pojam
identiteta se proizvoljno koristi. Separatizam je samo ako su Crnogorci i
Crna Gora vlasmišvo Srbije kojom raspolaže država Srbija. Smutnju
vodi, svejedno što govori, Predsjednik Srbije. Slijedi sebe: Vučićeva izjava od
29. maja 2006. “…radićemo na tome da za 10 ili 20 godina referendumskim putem
ostvarimo neku novu zajedničku državu, zato što je naš cilj da živimo zajedno,
a ne odvojeno”. Novi referendum može samo silom. Vučić mazno: “Moja Srbija”. Tako bi htiio i “Moja Crna Gora” Malo morgen, kao bi rekao njegov
prethodnik, na kojega se ogleda.
Glavna poruka filma je:
“Vraćemo se po naše!!! Nastaviće se... jer tek smo počeli!”. Učesnik u snimanju filma je Mirko Miličićč, šef Mandićevoga kabineta, portparol Nove srpske demokratije (NSD) i dopisnik Centra za
društvenu stabilnost. Novosadska organizacija Centar za društvenu stabilnost, bliska Srpskoj
naprednoj stranci (SNS), zaprijetila je u “dokumentarnom” filmu državi Crnoj
Gori, poručivši da se vraćaju po svoje (sa usklikom: “Vraćemo se po naše!!!), te
da će nastaviti jer su tek počeli.
Čekamo vas.
Poprije
je trubač srbijanskoga režima Aleksadar Raković, doktor roknrola, zaprijetio da
će milioni Srba lako satrti sto hiljada Crnogoraca. Valjda se Srbija zato i naoružava.
Uzvratio sam tada: Da Crna Gora nije članica NATO već bi se pjevalo po Crnoj
Gori: Marširala, marširala kralja Petra
garda. Izgleda da će ponovo urlikati: Spremte
se, spreme četnici, silna će borba da bude! Rado če ih dočekati Crkva
Srbije i četnički vojvoda Andrija Mandić sa svojim jurišlijama, “đurišlijama iz
Parlamentarne većine. Na gadosti što su izrekli o Crnogorkama na Cetinju uzvratio
sam tekstom Čojstvene Crnogorke . Nastavljam sa poricanjem poruka
filma: Laž je da je vojska srpskog
kralja Petra
Karađorđevića 1918. oslobodila
Crnu Goru od austrougarske okupacije, pripajajući joj Boku Kotorsku, te da se u
Cetinju ponovo vijorila trobojka, a da su srpski jezik i ćirilica ponovo
zamijenili njemački jezik i latinicu. Ostatke austro-ugarske vojske u povlačenju protjerali
su komite. Djelovi srpske vojske u
nastupanju postali su novi okupatori
Crne Gore za uspjeh Podgoričke skupštine.. Istorijske činjenice kazuju da je
Podgorička skupština izvršila zločin nad Crnom Gorom, koji je unaprijed
pripremljen. Navodim: U depeši načelnika Vrhovne komande Srbije upućene
komandantu Jadranskih rupa 19. 11. 1918. godine, kakav raspis je
poslat svim armijskim komandama srpske vojske na bivšoj teritoriji
Austro-Ugarske, naređeno je: „Nastavite najenergičnije i svim sredstvima da se
na teritoriji koju je naša vojska okupirala (moj kurziv, D.I) uguši svaka agitacija, pa ma od koga
ona dolazila. Za ovo vam stoje na raspolaganju sva sredstva koja možete
raspolagati bez ikakvog prezanja“. (Dimitrije Dimo Vujović, Ujedinjenje Crne Gore i Srbije ) Svjedoči i Žiivojin Mišić. (Živojin Mišić 1918. godine: Okupirali smo Crnu Goru, Portal Analitika, 19. novembar 2018)
Umećem radi istorijske istine da se ponovi
i zapamti: Blažo Jovanović je na Prvome i Osnivačkome kongresu Komunističke
partije Crne Gore, 6. oktobra 1948. godine, u Izvještaju o političkom radu izjavio: „Takozvano ujedinjenje Crne
Gore sa Srbijom u novembru 1918. godine izvršeno je ne samo protiv volje i
raspoloženja naroda, nego i uz pomoć bajoneta srpske vojske, i to na najgrublji
način, putem sile i prevare“. Bilo je obično prisajedinjenje za koje Crnogorski
narod nije mogao da sam odlučuje o
svojoj sudbini. „Crnogorski narod
se nije osjećao onako kako su mislili velikosrpski hegemonisti u Srbiji i
njegovi korteši u Crnoj Gori; on se i tada osjećao posebnim u nacionalnom
smislu; on je već bio izgradio svoju nacionalnu državu, iako, istina, znatno
kasnije nego srpski narod u Srbiji...“ U drukčijim istorijskim uslovima od srpskoga
naroda stvorio je poseban nacionalni identitet. Bitan je i stav: „U periodu
takozvanog ujedinjenja crnogorski se
narod, uglavnom, već bio oformio u
naciju“. (moj kurziv, D. I.)
Tako je zborio i tvorio Blažo Jovanović!
Istorijska istina izrečena tada, zavazda je prikladna protiv svih koji
spore i hooće da potru crnogorsku naciju. Bitan je i stav o tzv. Ujdinjenju.
Crnogorsko rukovodstvo
nažalost nije nastavilo da ispunjva potrebe i prava crnogrskoga naroda/nacije.
Najprije se morala obnoviti autokefalna
Crnogorska crkva, kako se uradili Makedonci sa svojo crkvom. Može se svakojako
tumačiti, ali je vjerovatno bedem ujedinjenog Srpstva onemogućio svaku
promjenu. Crna Gora je bila ravnopravna republika u Deomokratskoj federativnoj
Jugoslaviji/DFJ, potom u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji/SFRJ.
Srbi su svoju istorijku namjeru Svi Srbi u jednoj svojoj državi započeli razgradnjom zajedničke
države, koja je dovela do rušenja SFRJ, do ratova,..,
Može se i film
“Referendum…” tumačiti kao novi bijedni pokušaj najezde da se ponovi izmišljeno ujedinjenje, kako sam obrazložio
u već objavljenom teksu Nije bilo ujedinjenja.
Nije tačno da su odluke
Podgoričke skupštine 1918. dovele do “ostvarenja Njegoševog sna
o ujedinjenju Crne Gore i Srbije u jednu državu”. Nije zapisano da je Njegoš
tako ikad kazivao. U pokušajima da se posrbi sve Njegoševo, i život i djelo, izmišljaju
se svakakve krivotvorine, o kojima sam takođe pisao.
Pobjedom komunizma, tvrde,
stvorena je nova Jugoslavija, poredak, društvo, istorija, kultura, kazuju i nove nacije. “Bila je dovoljna samo
jedna odluka drugova objavljena u štampi da se stvori čitav jedan novi narod,
bez prošlosti, ali i sa istorijom, kako kažu, od nekoliko vjekova, koja će tek
biti napisana”. U mojim knjigama: Prvoj naučnoj monografiji Crnogorska nacija u dva izdanja (Forum za etničke odnose, Beograd 1998, str.
224, i elektronsko 2015), i Crnogorska
nacija: u izboru (Autor, Podgorica
2017, str. 465) svestrano naučno obrazlažem
nastanak, razvoj i biće crnogorske nacije.
0 Komentara