Sagovornici

Bato Sjerković za ponos Djenovića i Crne Gore, dao 100 litara krvi(235 puta)

Davalac krvi i u osmoj deceniji

Mar 31, 2020 3 Komentara

(15 riječi)

Zdravko-Bato Sijerković iz Djenovića je crnogorski rekorder medju dobrovoljnim davaocima krvi. Oko 100 litara je dao, a u njegovim knjižicama je 235 puta udaran pečat za 56 godina "staža". Imao dvije knjižice pa je bilo situacija da u dva dana zavrće rukav, dva puta. Davao je krv i u Libiji za Vijetnam....., uostalom u svim mjestima gdje je radio i živio. Sa 72 godine i dalje dajem, pa neka vide valja li Batova krv. Dobrovoljni davalac je onaj koji ne pita za koga je krv i koji to redovno radi-smatra naš sagovornik.



Razgovarao: Budimir Bućin

................................................................................................................

              Bato, kada ste dali prvi put krv?

            "Sjećam se bilo je to 10. oktobra 1966. godine.Bio sam tada učenik srednje škole u Bijeloj. Povrijedio se moj drug Branko Krivokapić i sa dvojicom učenika  otišao sam da dam krv. "Prošvercovao" sam se jer tada nijesam bio punoljetan. To davanje mi je "osladilo" i sve što sam više davao imao sam novu želju da nekome pomognem. Ako ne dam osjećam neko opterećenje u organizmu. Ljudi koji me poznaju primijete da je bila velika pauza izmedju dva davanja i u šali kažu Bato "Prispio si da daš krv".

            Imate sigurno zanimljivih priča za naš portal?

               "Obećam komšiji da mu sjutra za suprugu dam krv.Medjutim zaboravim i toga dana dam za drugu osobu. Sjutra dan komšija kaže - Idemo Bato. Tek tada se sjetim da sam zaboravio, ali što da se radi. Ipak, dam."

               Kako kada imate za svako davanje pečat u knjižici?

             "Imam dvije knjižice(Meljine, Kotor) i uzeo sam onu drugu. Sve završimo.

             "Jednom prilikom ja dao krv i žurim kući, baš umoran, usput da uspem gorivo na pumpi. Zamolim policajca da udjem preko reda objasnim o čemu se radi. A on misleći da se švercujem, traži mi knjižicu. Kada je vidio koliko sam puta dao krv, zamoli da mi daju i to pun rezervoar(platio sam). I zaista ga napune. Bilo je to ono vrijeme "par nepar."

            "Ja ljeti vozim jedan turistički brodić kroz Boku. Jednom prilikom organizuje se krstarenje za dobrovoljne davaoce krvi.Kako sam vidio  spisak svih i koliko su puta dali, utvrdim, ali nisam im rekao, ja sam imao više davanja od svih zajedno".

          Gdje ste sve davali krv?

        "Najviše u Meljinama preko 100 puta, pa u Risnu i Kotoru.Par puta davao sam i u KBC Podgorica (6 puta), 19 puta u Željezari Nikšić, kao vojnik u Zagrebu i Splitu, u Libiji, za Vijetnam...ma ko će se svega sjetit. Imam za sve dokumentaciju"

            Je li se desilo da nekad date krv za osobu sa kojom niste
baš u dobrim odnosima?

         " Bilo je i toga ali o tome nikad nisam razmišljao. Dobrovoljni davalac ne smije tako da razmišlja. Kakav bih bio onda dobrovoljni davalac. Po meni dobrovoljni davalac je onaj koji ne pita za koga je i koji redovno zavrće rukav".

            Kada nekome date krv to se smatra kao nešto najhumanije.
Kakvi su najčešće oni kojima ste davali krv?

                 " Znate kako, bilo je i beznadežnih momenata. I uvijek sam u tim situacijama odlazio kući da ne popijem ni čašu vode. A tamo gdje je bilo drugačije, znao sam da sjednem ".

          U nekim zemljama plate "uslugu",ako date krv.

     " Bila je situacija kada sam radio u Libiji. Odem dam krv. I kada sam završio "vade"   300 dolara koliko je po njima  "tarifa".Nije mi bilo ni na kraj pameti da uzmem".

           Kakvi znaju da budu oni kojima treba krv.

         "Poneko zbunjen, mnogima neprijatno. Ne čudim se. Nikada nisam odbio pa ni kada je izmedju dva davanja bio kraći rok.Stvar su spašavale one dvije knjižice. Često se dešavalo da mi neko dodje i pita za krv. Ja idem kontra pitanjem - "Koga ste još pitali". Odgovor često-"Ti si prvi",a ja na to njemu. "Ne brini, dovodim još trojicu".

           Koja su vam najveća priznanja?

         " Ja izdvajam Oktobarsku nagradu Herceg-Novog 1998. godine. Moram pomenuti i lijep gest od prije koju godinu kada je ministar Hrapović pripredio prijem za dobrovoljne davaoce krvi".

              Ističe vam rok?

     "U normlanim situacijama starosna granica je 65 godina.Doktorica Filipović iz Kotora mi je sa 65 na 70 produžila da mogu davati. A, ja sada imam 72. Uzimali su krv i nakon tog , možda razredjivali. Ja svoje humano odradim. Ja moram odušiti. To radim u Meljinama i Kotoru.

         Koliko su crnogorsci raspoloženi da budu dobrovoljni davaoci krvi

      "Taj procenat bi  trebalo povećati. Mislim da je sada nešto ispod 3 posto. Ja mislim da bi trebalo da bude oko 5 posto.Ljudi nemaju naviku, a kad bi znali da time ponekad i spase nečiji život, drugačije bi se ponašali".

            Koliko su dobrovoljni davaoci stimulisani.

         "Mislim da ih treba nekako stimulisati. Ako mi kažu kada idem na pregled ne čekaj red. Kako proći pored ostalih koji i ne znaju ko sam. Mislim da je to u drugim državama mnogo bolje riješeno.Na primjer lakše da dodjemo da ljekarskog uvjerenja, vozačke ili lovačke dozvole, matrikule...."

           U porodici ima li još neko da želi da podje vašim stopama ?

              "Moj sin je nekoliko puta davao, mislim 40, ali daleko je od mog "učinka".

              I da ne zaboravimo pitat koja je Vaša krvna grupa.

          "Vjerovali ili ne to me ,baš,baš, rijetko pitaju  čak i novinari kada prave reportaže.Hvala što vi pitate. Moja je gupa  nulta plus i ona je najpovoljnija kada treba nekome dati krv".
        
           Da sam znao da ću ovoliko godina davati krv pisao bih knjigu. I bila bi zanimljiva. Da se vratim na 1966. opet bih isto radio, poručio je Bato Sijerković.