Goran Sekulović
‘’Selo gori, a baba se češlja…’’
Sjeća li se iko više onog kongresa Crnogoraca za spas crnogorske
nacije i ‘’građanske’’ Crne Gore?! Najavljivan je bučno i hučno, kao
sveriješavajući zov, nanos i patos svih mogućih problema, dilema i teškoća pred
kojima se našla ‘’građanska’’ država Crna Gora?? I nije problem u ‘’kongresu’’
ili u bilo kojoj drugoj formi okupljanja Crnogoraca i svih građana Crne Gore
koji su joj lojalni. Još manje je problem u nesumnjivo urgentnoj potrebi da se
prekine postojeća praksa – ‘’selo gori, a baba se češlja’’! Problem je što je
crnogorska državotvorna i suverenistička elita nejedinstvena, raštrkana,
(ne)trpeljiva, neiskrena međusobom, pizmična, okrenuta uskim, najužim
partikularističkim ciljevima i interesima, vrlo često materijalističke,
sitnošićardžijske i sitnosopstveničke svijesti, kratkog fitilja i lakog daha u
svakom pogledu. Milorad Stojović mi je to objasnio na najbolji mogući način:
nemamo upornosti, izdržljivosti, strpljivosti, združenog dara za rad na duže i
duge staze.
DPS je krenuo u obilazak Crne Gore i poziva da suverenisti ostave
na stranu sve razlike (?!) na određeno vrijeme dok se ne osvoji vlast pa onda,
nakon toga, kud koji mili moji!? Ka i dosad biće i posad!? Kud nas je to dovelo
svi vidimo. Ili ne vidimo?! Ili oni koji vide prave se da ne vide i nas ubjeđuju
da će oni od sada biti neko drugi a ne oni koje tako dobro, predobro znamo!? I
kakve razlike mogu biti ako se radi o domovini i državi bez rezerve i jedne
jedine!? Ni danas DPS ne (s)pominje mogućnost formiranja Vlade u sjenci od svih
rodoljubivih i Crnoj Gori odanih i lojalnih političkih, kulturnih,
stvaralačkih, naučnih i drugih djelatnika!? A što mislite da je formirana odmah
nakon 30. avgusta 2020.g. što bi se dešavalo i da li bi uopšte sada bilo
potrebe za jednim ovakvim – polutanskim i puzećim, slabomoćnim u etičkom smislu
i u svakom drugom – pozivima na okup ‘’građanske’’ Crne Gore?! I nikako da
građansko postane ono što i jeste, pravno, unutrašnje društveno pitanje, a da
država bude moderna, nacionalna država, kao što su sve savremene države, nakon
Francuske revolucije, u svijetu i što je bilo zapisano i u Ustavu
socijalističke Crne Gore, naime da crnogorski narod ima istorijsko pravo na
svoju nacionalnu državu. A danas u
zemlji samo Crnogorci – od svih drugih naroda – nemaju svoju nacionalnu
zajednicu!?
Prvi je ideju – odmah nakon 30. avgusta 2020.g. – o opoziconoj
Vladi u sjenci dao publicista Ranko Perović, a poslije toga i drugi javni i
politički djelatnici i analitičari. U novije vrijeme vrlo argumentovano i
dosljedno ovu ideju iznosi i baštini NVO Crnogorski forum i neumorna i
savjesna, beskompromisna i odlučna Jelena Marković. Naravno da je na DPS-u kao
najjačoj opozicionoj stranci, sa najboljom logistikom i svim drugim mogućim
uslovima tako neophodnim za političku borbu, da prvi inicira, animira,
predloži, okupi, usmjeri, da da pravac strateškog djelovanja i iskrenog i svima
širokog i komotnog prepoznavanja i raspoloženja za učestvovanje u jednom tako potrebnom
a nikako dokučivom opštecrnogorskom i (multi)nacionalnom i građanskom
zborovanju i dogovoru za svih nas i našeg potomstva bolje sjutra u našoj jednoj
i jedinoj Crnoj Gori. Ali toga već dugo, dugo nema. Pa i dok je bio na vlasti
DPS nije pokazivao skoro ni malo volje da izađe iz uskopartijskog interesnog
lobija i hobija!? Moderne partije imaju višestruko dimenzionalnu frontovsku i prostornu
aktivnost: od političkog preko sindikalnog do kulturnog i obrazovnog, u
najširem smislu emancipatorskog potencijala i usmjerenja. Društveni pokreti
moraju biti pod stalnom lupom pažnje oficijelnog političkog djelovanja, kao i
nevladin sektor u smislu što boljeg i jačeg, kvalitetnijeg i sadržinskijeg
prisustva određene ideologije i pogleda na svijet u raznob(r)ojnom sprektru
njegovog rada, osobito u sferama kulture, nauke, ekologije, obrazovanja, mladih,
žena, itd., svuda tamo đe se gradi, učvršćuje i unaprjeđuje identitet jedne
nacije, jednog društva, jedne države.
DPS je odsudno doprinio obnovi nezavisnosti i gotovo da je tu i
stao. Kako reče Radoslav Rotković – kuća je podignuta, spoljni zidovi
izgrađeni, ali tek od nje treba napraviti naš dom, đe se čuje naša pjesma, naš
jezik, đe se živi naša nacionalna, evropska i kosmopolitska sudbina, naš demokratski,
nacionalni, građanski, civilizacijski, antifašistički svijetonazor, naša
istorija kao živa supstanca onoga što smo bili, što jesmo i što moramo biti ako
hoćemo da nas bude?! (Da ne
bude onako kako je to jetko i iskreno Mihailo Lalić primijetio u jednom pismu
(1970) Radovanu Zogoviću u kojemu govori o Zogovićevim Crnogorskim epskim
pjesmama: ‘’… Ti si se sjajno odužio onome što smo imali najljepše u prošlosti,
a možda mi i nemamo ništa drugo osim prošlosti.“) Sve se to očekuje, traži i bespogovorno zahtijeva od DPS-a. I to s
pravom dakako. Ovako kako se ponaša, osbito uoči ‘’pada’’ i od 2020.g. ‘’mrka
kapa’’ od njega. Jer, treba raditi a ne paradirati!? Trebalo je od 2020.g.
neumorno oponirati u najboljem smislu te riječi i za dobrobit svih građana
bezbrojnim katastrofalnim potezima ‘’oslobodilaca’’!? Ali, to je značilo i
znači i dalje neumorni i predani rad svakodnevno i u visokom stepenu stručnosti,
posvećenja, iskrenom i dobru upućenom djelovanju – a sve to naravno podvlači i
zahtijeva odlučni prekid sa dugogodišnjom praksom birokratskog, sterilnog i ‘’neutralnog‘’
(Radovan Zogović: ‘’Neutralan… Ne kazni me, živote, ni mrtvog takvom kaznom!’’)
odnosa prema gotovo svim ključnim
državnim crnogorskim interesima, među kojima itekako treba istaći one identitetske
prirode i sadržaja.
Kako očekivati i sada gotovo od istih ljudi i što je najgore i od
nekih novih, mladih – a koji su nastavili praksu svojih neuspjelih prethodnika
na tom planu – da odjednom slijede i izvršavaju iskreno, odlučno i uspješno
jednu posve drugačiju identitetsku politiku, a do sada su radili sasvim
suprotno?! I kada je riječ o naciji, i jeziku, i kulturi, i Crnogorskoj
pravoslavnoj crkvi, i o svim drugim aspektima izvornog i civilizacijskog pojma
crnogorstva i crnogorcizma!?
Ne može ovđe biti govora o tome da se sije nepovjerenje, da se
zaustavlja ‘’zdrav’’ hod ka obnovi ili revitalizaciji crnogorskog suverenizma.
Naprotiv, da bi on uspio u pravom smislu i na najbolji mogući način, ne može
biti neiskrenog i monopolnog (ni skrivenog i prećutkivanog!?) stava i šape na
išta što je u orbiti stvarnog interesa Crne Gore i Crnogoraca. Kad čujemo od
prvaka DPS-a, po ko zna koji put, da od sada neće biti ništa kao što je bilo do
sada – a pri tom stalno od njihove strane i pod njihovim vođstvom zatomljivati,
ne primjećivati, pa čak i gasiti i u korijenu sasijecati ogromnu zdravomisleću i
dobroželjeću energiju građana Crne Gore lojalnih i odanih svojoj zemlji!? – što
reći i misliti o tome, o tim ljudima i takvim izjavama?! ‘’Selo gori, a baba se
češlja…’’
0 Komentara