POEZIJA NIJE OKUPACIONI DOKUMENT: Opasna zloupotreba "Gorskog vijenca" u političke svrhe
Istorija je nemilosrdna prema onima koji državu pokušavaju dokazivati stihovima, takvi, ma koliko danas govorili glasno i zaklanjali se iza mantije, zastave ili funkcije, ne ostaju upamćeni kao graditelji, već kao oni koji su sopstvenu slabost sakrivali iza tuđe poezije.
Piše: Zoran M. Vukčević
Postoji granica iza koje prestaje tumačenje, a počinje zloupotreba. Ta granica je odavno pređena onoga trenutka kada su savremeni politički i crkveni centri moći u Beogradu, a i u Podgorici odlučili da "Gorski vijenac" proglase temeljnim dokazom srpstva Crne Gore.
To više nije čitanje književnosti. To je politička operacija.
Godinama slušamo istu matricu: izdvoje se pojedini stihovi o Kosovu, o srpskom imenu, o zavjetu, i od njih se pravi ideološki transparent. Pjesnički izraz pretvara se u političku presudu. Njegoš se koristi kao svjedok na sudu istorije, kao da je ostavio notarski zapis o nacionalnoj pripadnosti budućih generacija.
Takvo ponašanje nije samo intelektualno neodgovorno. Ono je svjesno manipulisanje kulturnim nasljeđem radi savremenih političkih ciljeva.
"Gorski vijenac" nije ustav. Nije međunarodni ugovor. Nije dokazni materijal za teritorijalne ili identitetske pretenzije.
To je pjesničko djelo nastalo u 19. vijeku, u vremenu kada pojmovi nacije i države nijesu imali današnje značenje.
Kada Njegoš govori o Kosovu, on ne sastavlja istorijski izvještaj. On govori jezikom simbola. Kosovo je u njegovoj poeziji slika žrtve, unutrašnje borbe, moralne dileme. Pretvoriti taj simbol u politički dokaz znači svesti poeziju na pamflet.
Tvrdnja da je poezija izvor za istoriju predstavlja elementarno nerazumijevanje i književnosti i istorijske nauke. Istorija počiva na dokumentima, arhivama, materijalnim tragovima i poređenju izvora. Poezija počiva na ośećaju, slici i dramatičnom naboju.
To su dva svijeta.
Onaj ko iz stiha izvodi političko pravo, zapravo priznaje da mu nedostaje stvarni istorijski argument.
Savremeni politički akteri koji se pozivaju na Njegoša ne brane njegovo djelo, oni ga koriste. U nedostatku savremenih argumenata o navodnoj "ugroženosti", poseže se za mitom. Mit pokreće emociju. Ali emocija nije dokaz.
Crkva Srbije, kada "Gorski vijenac" predstavlja kao temelj nacionalnog prava nad Crnom Gorom, izlazi iz duhovne sfere i ulazi u političku arenu. To više nije pastirska briga za vjernike. To je otvoreno učestvovanje u projektu kulturne i identitetske dominacije.
Kultura nije ničije vlasništvo. Njegoš nije partijska knjižica, a nije ni politička zastava.
Posebno je opasno čitanje 19. vijeka kroz kategorije 21. vijeka. U Njegoševo vrijeme, pojam "srpstvo" imao je drugačije značenje nego danas. Prevoditi tadašnje riječi u današnje političke ambicije znači svjesno prekrajati prošlost.
To nije omaška. To je strategija.
Strategija u kojoj se kroz stih pokušava relativizovati pravo Crne Gore da sama definiše svoj identitet.
Zato je odbrana književnosti od politike istovremeno i odbrana razuma.
Važno je jasno reći: poezija jeste naše kulturno blago, ali ona nikada ne može biti dokaz bilo čijeg političkog vlasništva nad Crnom Gorom.
Crna Gora nije ničiji projekat. Nije ničija kulturna kolonija, niti je ničija fusnota. Ona nije nastala iz stiha, nego iz vjekovne borbe za opstanak i pravo da sama odlučuje o sebi.
Ko je svodi na citat, umanjuje je, ko je zaključava u interpretaciju, potcjenjuje je, a ko je dokazuje stihovima, priznaje da nema stvarni argument.
Vrijeme je da se razdvoje poštovanje prema Njegošu i politička manipulacija njegovim imenom, da se prestane sa zloupotrebom mita kao zamjene za istorijsku činjenicu. A i vrijeme je da se bez zadrške kaže: identitet Crne Gore ne određuje nijedan stih, nego volja njenih građana.
Država se ne dokazuje citatom, ne brani mitom, ne gradi tuđom interpretacijom.
Istorija je nemilosrdna prema onima koji državu pokušavaju dokazivati stihovima, takvi, ma koliko danas govorili glasno i zaklanjali se iza mantije, zastave ili funkcije, ne ostaju upamćeni kao graditelji, već kao oni koji su sopstvenu slabost sakrivali iza tuđe poezije.
aktuelno.me
0 Komentara