Dokaz o kršenju zakona na FPN: Hoće li Univerzitet poništiti sporni konkurs?

Piše: Bojan Jovanović, akademski građanin

Akademska zajednica i šira javnost od ranije je upoznata sa slučajem ozbiljnog kršenja zakona i procedura u slučaju angažovanja demonstratora na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore. Da podsjetimo, na jedno od dva demonstratorska mjesta namijenjena aktivnim studentima izabran je dr Ivan Jeknić, bivši odbornik DPS-a u Glavnom gradu, koji kao svršeni doktor nauka ne ispunjava formalne uslove navedene u konkursu namijenjenom studentima. Uprkos tome što je bilo dovoljno prijavljenih studenata da se tražena mjesta popune, Uprava FPN-a je odlučila da prekrši proceduru i selektivno mjesto dodijeli pomenutom kandidatu.

Ni nakon javnog reagovanja pojedinaca i NVO organizacija dekan Fakulteta političkih nauka, prof. dr Boris Vukićević, kao i rektor Univerziteta Crne Gore, prof. dr Vladimir Božović, nijesu odgovorili na pitanja novinara i javnosti. Uprkos ćutanju administracije, na osnovu dokumentacije dobijene putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama od strane jedne NVO, jasno je da se u ozbiljnom prekršaju, osim dekana Vukićevića, nalaze i sekretar Fakulteta Sekula Raičević i članovi komisije: prof. dr Milan Marković, prof. dr Nataša Ružić i doc. dr Ena Grbović.

Dokaz o kršenju zakona

Interni konkurs za angažovanje demonstratora na FPN-u raspisan je 22. oktobra. Shodno uslovima konkursa, pravo učešća imali su „studenti master i doktorskih studija koji nijesu u radnom odnosu niti u statusu saradnika“. Tim povodom, dekan Fakulteta formirao je komisiju u sastavu: prof. dr Milan Marković, prof. dr Nataša Ružić i doc. dr Ena Grbović. Dokumentacija jasno ukazuje na to da su članovi komisije bili svjesni činjenice da kandidat Jeknić, koji je sin njihove koleginice prof. dr Gordane Paović-Jeknić, nije u statusu studenta, ali su mu svakako dali prednost na konkursu.

Prvo, prof. dr Milan Marković bio je član komisije za odbranu doktorskog rada, pa je morao imati direktno saznanje o završetku studija kandidata. Ovdje se nije moglo raditi o prostom nepoznavanju pravnih procedura jer je Milan Marković bivši predsjednik Ustavnog suda i stoga veoma iskusan u tumačenju pravnih normi.

Drugo, konkursna dokumentacija jasno ukazuje na otvoreno kršenje procedure, jer sam kandidat Jeknić prijavu potpisuje kao „dr Ivan Jeknić“. Time se neskriveno potvrđuje da se ne nalazi u statusu aktivnog studenta. Osim toga, konkursna dokumentacija koju je kandidat Jeknić priložio Fakultetu uključuje i uvjerenje o završenim doktorskim studijama od 9. oktobra 2025. godine. Dakle, sam kandidat je jasno dao do znanja da je doktorirao nepune dvije nedjelje prije raspisivanja konkursa. Na kraju, sama komisija u svom prijedlogu kandidata oslovljava sa „dr Ivan Jeknić“, čime i sami priznaju da su svjesni ove činjenice.

Treće, utisku da se moguće radi o namjernom kršenju procedure doprinosi i kratko obrazloženje koje komisija daje u svom prijedlogu. Članovi daju predloženi „ispunjavajući formalni i suštinski zahtevi komisije da budu prvo uslovljeni za izbor na mesto demonstratora“, a zatim dodaju je komisija predložila kandidata „imajući u vidu njihov ostvareni srednji uspeh na prethodnim studijama“. Ipak, konkurs nije na jednom mjestu ne pominju srednju ocenu kao uslov, niti takav kriterijum može postojati za poziciju demonstratora.

Imajući u vidu, čini se da članovi komisije pokušavaju da opravdaju izbor kandidata koji jasno ne ispunjava propisane uslove što ima veći prosjek drugih kandidata, iako taj kriterijum ne postoji u samom konkursu. U praksi, ovo se čini kao loš izgovor za veoma jednostavnu situaciju: FPN je raspisao konkurs za dva mjesta na koja su se prijavila tri kandidata. Dvoje kandidata ispunilo je sve uslove iz konkursa. Na konkursu je primljen kandidat koji nije ispunio uslove, a ne onaj koji jeste. Toliko je jasno iz dokumentacije.

Kandidat Jeknić doveo Komisiju u zabludu?

Osim odgovornosti komisije i Uprave Fakulteta, ovdje se postavlja i pitanje odgovornosti samog kandidata, jer je i on sam, kao doktor pravnih nauka, morao znati da ne ispunjava osnovne uslove propisane konkursom. Konkretno, postavlja se pitanje kako je svršen doktor nauka uopšte mogao dostaviti uvjerenje o studentskom statusu.

Na osnovu konkursne dokumentacije jasno je da je ovo bilo moguće samo svjesnim „manipulisanjem“ dokumentima. Naime, kandidat Jeknić je u prijavi napravio svojevrsne pravne gluposti: istovremeno je dostavio i dokaz da je upisan na doktorske studije i uvjerenje da je doktorske studije završio. Ako izuzmemo mogućnost da je kandidat deset dana nakon završenih prvih doktorskih studija upisao i druge, ovako nešto je moguće samo i jedino ukoliko je jedan od dva dokumenta „antidiran“.

Upravo je to ovdje slučaj. Naime, kandidat Jeknić, svjestan činjenice da u trenutku podnošenja prijave nema obavezni status studenta, Fakultet je priložio uvjerenje da je upisan na doktorske studije od 24. septembra. Dakle, anticipirajući raspisivanje konkursa, on je dokument ranije spremio znajući da ga u trenutku konkursa neće moći dobiti jer će svoju tezu već odbraniti.

Iako ovakvo ponašanje može biti tumačeno kao dovođenje u zabludu, teret kršenja procedure i dalje leži prije svega na komisiji i Upravi Fakulteta. Na kraju, koliko je vjerovatno da pet doktora nauka (dekan, kandidat i tri člana komisije) i član Tužilačkog savjeta i reda „uglednih pravnika“ nijesu u mogućnosti da zaključe da kandidat ne može istovremeno biti i student doktorskih studija i doktorskih nauka?

Izostaje reakcija Univerziteta i rektora

U ovom trenutku javnost ima neosporne dokaze o kršenju postupka prilikom izbora. Ono o čemu ostaje da spekulišemo jesu razlozi ovakvih postupaka kršenja. U ranijem tekstu, na bazi saznanja od osoba upućenih u situaciju na Univerzitetu, mogli smo saznati da je pomenuti kandidat sin profesora Pravnog fakulteta i Fakulteta političkih nauka Gordane Paović-Jeknić, da mu je jedan predmetni profesor bio mentor (Milan Marković), a da je sa drugom predmetnom profesoricom u kumovsko-rodbinskim vezama (bivša predsjednica Sudskog savjetnika Vesna Simović). Na sve to treba dodati i činjenicu da je Gordana Paović-Jeknić zajedno sa Sekulom Raičevićem bila članica Upravnog odbora Univerziteta, zadužena za pravnu valjanost procedure na Fakultetu.

Nezavisno od razloga kršenja procedure, Univerzitet sada ima dovoljno dokaza da reaguje. Hoće li rektor i Univerzitet nastaviti da se „brane ćutanjem“ ili će odlučiti da sporni ugovor ponište i raspiše novi konkurs u kojem će kandidati biti izabrani shodno zakonu i pravilima? Ukoliko ne, javnost bi se morala zapitati ko je nadležan za nadzor nad zakonitošću rada fakulteta i univerziteta u Crnoj Gori.  izvor  antena m