U fokusu

Nemanja, Murat, Bonaparta – i Dritan?

Sep 02, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić 

Prošla su samo dva dana od parlamentarnih izbora, a već nam se svima čini da su pasale neđelje kolike su blagodeti obnarodovane slobode. Potenčena sloboda, kao i svaki vampir, noćno jezdi crnogorskim ulicama. Ne jaše sloboda ni na jarcu ni na metli no na katarištima četničkih i srpskih zastava. Slave je potenčeni balkanski oslobodioci – od Srebrenice do Šahovića.
U slobodnoj Crnoj Gori slobodno je ovih dana jednako razbiti i izlog i glavu insana, osobito ako je pripadnik lažne vjere ili se izlegao iz Brozova jajca. Samonarečeni nasljednici petrovićevske Crne Gore zorno vijetaju da će lagumati spomenik vojvodi Mirku u podgoričkoj Mirkovoj varoši. Čiča Draža se slobodno šeta crnogorskim ulicama i vodi oslobođene građane sigurnim putem u svijetlu evropsku budućnost.

Nakon sedamdeset pet godina emancipacije, raznoraznih obrazovnih i kulturnih reformi, miliona eura usutih nevladinome emancipatorskom sektoru Crna Gora proslavlja slobodu na platou oslobodioca Amfilohija Radovića, ispred podgoričkoga Hrama. Pobjeda se vazda slavi kod pobjednika. Korumpiranu, nezavisnu, građansku, razbraćenu, brozomorsku, bogomorsku, sodomsku, izdajničku, prokletu i drugim obilježjima savremenoga društva nagrđenu Crnu Goru oslobodila je svetosavska Crna Gora.
Nakon sedamdeset pet godina vampir je ustao iz groba i jedini koji ga u grob može vratiti jeste onaj koji ga je puštio iz groba. Vele neki dobronamjerni želatelji društvenih promjena da Dritan – kako zbore: Albanac i musliman – neće dozvoliti četničko orgijanje, oburdavanje Crne Gore sto godina unazad i bujanje politike koja je u neznane masovne grobnice slala hiljade njegovih sunarodnika. No to što je musliman slaba je utjeha kad se zna da je takvih bilo i među Miloševićevim i među Đurišićevim i među Pavelićevim oslobodiocima, a bilo ih je i među onima 1918. godine. Vele da Dritan neće pružiti ruku onima koji su Crnu Goru doveli do ruba ponora. A hoće li je dati onima koji će je gurnuti u ponor?!

Možda je Dritan zbilja želio onesposobiti DPS da suvereno drži ključeve od suverene Crne Gore. Ako je to želio, onda je ostvario cilj. Sad kad ga je ostvario bio bi, u skladu s tradicijskim etičkim kodeksom i Albanaca i Crnogoraca, dužan da poraženome protivniku oda poštu za nesumnjive zasluge kao što je ukazao na mane, propuste i nedostatke. A nakon toga da s onim dijelom vlasti koji je nesumnjivo časno i od srca težio društvenome prosperitetu i promociji vrijednosti savremene civilizacije formira novu vlast kojoj je krajnji cilj građanska, proevropska, prozapadna, multivjerska, multikulturna Crna Gora. No da je Dritan to htio, ne bi u svoje redove puštio orepke bivše vlasti čija se „vrijednost“ ogleda jedino u tome što su počeli oblajavati vlast kad su viđeli dno koritu. Da je Dritan htio građansku Crnu Goru, ne bi se pravio gluv na tumačenja srebreničkoga genocida jedne njegove visoke funkcionerke kao što se sad pravi slijep dok mu pred nosem defiluju čiča Dražine povorke njegovih budućih partnera od Ulcinja do Pljevalja. Ako je Dritan pametan, budvansko iskustvo lokalne vlasti predskazaće mu budućnost koja čeka i njegovu partiju i Crnu Goru ako s istim partnerima formira državnu vlast.

Ne znam je li prazna nada, ali tvrdo vjerujem da sljedbenici nacističke i fašističke ideologije i politike ne mogu dugo gospodariti Crnom Gorom. Nema sumnje da će svaki dan njihove vlasti biti duži od godine. Ako je trenutno oćorela evropska administracija klimnula glavom na najavljeni oslobodilački pokret u Crnoj Gori, uskoro će shvatiti da će oslobođeni vampir na vratima Balkana brzo ušetati u ostatak regiona. No prije ili kasnije i taj će vampir, kao i svaki drugi, pred lučom nanovo konsolidovanih crnogorskih građanskih snaga glavom bez obzira onamo okle je stigao – u ropotarnicu istorije. Do tada slušaćemo šutnju akademika CANU, dobitnika Trinaestojulske nagrade i drugih nagrada, korisnika nacionalnih penzija i gledati potrpezne obrljane kurve koje prelijeću i čestitaju slobodu nadajući se da će im ta sloboda donijeti još jedan nezasluženi direktorski ili kakav drugi mandat.

A Crna Gora je pretekla i Nemanje i Murate i Bonaparte. Preteći će i Dritana. Ili će ga pominjati kao istorijsku ličnost ako ipak zgrči šaku pred pruženom rukom velikosrpstva. Takva parlamentarna pobjeda slavila bi se ispred Parlamenta – pod crnogorskom zastavom.