Sport

Košarkaški teren za mene je najljepše mjesto na svijetu

Okt 07, 2025 0 Komentara

(15 riječi)

Amerikanac  Šejn Larkin velika je zvijezda evropske košarke. Rođen u Sinsinatiju, 2. oktobra 1992, prošao je sve stepenice koje treba da prođe budući NBA košarkaš: srednja škola, koledž, draft, pa najjača liga.

Draftovala ga je Atlanta kao 18. pika juna 2013, ali ga je isto veče trajdovala u Dalas. Jedna sezona u Maveriksima, po jedna u Njujork Niksima i Bruklin Netsima, a onda pravac – Evropa.

Stari kontinent kao da je bio predodređen za sjajnog, 180 cm visokog plejmejkera.

Nakon sezone u Baskoniji (2016/17) vratio se, doduše, nakratko u NBA, jednu sezonu odigrao u Bostonu, a onda vjerovatno i zauvijek rekao zbogom amaričkoj profesionalnoj košarci.

U Efesu, u Istanbulu, u Turskoj, pronašao je svoj drugi (ili prvi!) dom. Već osam sezona nosi dres “pivara”, postao je legenda kluba, osvojio je dvije Evrolige, tri titule prvaka Turske… Bio je najbolji strijelac Evrolige 2020, član idealne petorke 2022… Postigao je još mnogo, mnoga toga na timskom ili idnividualnom planu.

U međuvremenu je, 2020. obukao dres reprezentacije Turske. Malo je nedostajalo da je ovog ljeta odvede na evropski krov, ali i srebro sa Evrobasketa značajan je poduhvat.

Larkin, košarkaški virtuoz, odavno je Evropljanin u pravom smislu.

“Na početku karijere nigdje u NBA nisam mogao da pronađem tu priliku koju sam pronašao u Efesu. Tek je tu počeo da se vidi moj pravi napredak i da se vidi u kakvu vrstu igrača mogu da postanem. Kada sam se pronašao, počeo sam da se osjećam kao kod kuće nisam želio to da mijenjam. Turska mi je zaista osvojila srce, ljeti sada odem u Ameriku na dvije sedmice, a onda se ponovo vratim u Tursku, koja je definitivno postala drugo mjesto gdje bih bio”, priča Šejn Larkin.

U međuvremenu ga je, prošle sedmice, splet okolnosti doveo u Podgoricu. U glavom gradu Crne Gore je i proslavio 33. rođendan. Njegov Efes je u dvorani “Morača”, kao domaćin, ugostio dva izraelska tima – Makabi i Hapoel.

Učinak tima koji sa klupe vodi srpski trener Igor Kokoškov bio je polovičan – pobjeda nad Makabijem, poraz od Hapoela, ali Evroliga je duga – duža nego ikada – još 36 kola.

Virtuoz Šejn Larkin, evropski vicešampion, uoči drugog meča u Podgorici, a tačno za svoj rođendan, odgovorio nam je na nekoliko pitanja.

“Osjećam se dobro, iako je iza mene dugo ljeto, mnogo intenzivnih i izazovnih utakmica. Imao sam samo četiri sedmice odmora u posljednjih 12 mjeseci. Međutim, vodim računa o svom tijelu, moji treneri rade veliki posao. Ali, ja volim košarku iznad svega, košarkaški teren je za mene najljepše mjesto na svijetu i uživam u svakom momentu”, kazao je Larkin za Meridiansport.

Sa Turskom je osvojio srebro na Evrobasketu i osjetio pomiješane emocije – medalja je medalja, ali ostaje doza gorčine kada imate zlato u rukama. Turska je bila blizu protiv Njemačke, do dva minuta prije kraja bila je prvak Evrope – virtuelni, ali su Njemci postali stvarni.

“Još je i gorko i slatko – takva su moja osjećanja. Bili smo tako blizu do zlata, prvog u istoriji turske košarke. Da budemo tako blizu minut prije kraja, a onda nam izmakne iz ruku… To jeste malo frustrirajuće, ali osjećamo se ponosnim što smo došli do finala, što smo na pravi način predstavili zemlju i vratili se sa medaljom. Srebro ne sija kao zlato, ali ipak zadovoljni smo što je imamo oko vrata”, kaže Larkin.

Vrijeme je curilo, Efesov zvaničnik zadužen za medije je pokazivao na sat, no ostalo je taman toliko da Larkin iskaže strast prema evropskoj košarci.

“Atmosfera na tribinama u nekim gradovima me podsjeća na atmosferu sa američkih univerziteta. Igate u gradovima kao što su Atina, Istanbul, Beograd i osjetite tu strast na tribinama, oko vas su pravi fanatici prema košarci, i to je ono što me ispunjava”.

Razlika između Evrope i NBA je velika…

“Ovdje je igra dosta sporija, ali je zato taktika puno složenija. Puno je načina na koji želite da se branite ili napadate”.

Malo je poznato – ili je poznato, za one koji košarku prate do najsitnijih detalja – da je Šejnov otac Beri Larkin zvijezda bejzbola u Americi, član Kuće slavnih.

Mali Šejn je, ipak, izabrao košarku – kako i zašto, možda nam ispriča neki drugi put, kada ga košarkaški putevi opet dovedu u Crnu Goru.