Sad je još više volim!
Piše: Slobodan L. Jovanović
Čuh na jednoj beogradskoj televiziji od izvesne
gospođe Đorđević da, ako opozicija pobjedi u Crnoj Gori, to će biti najveća
pobjeda Srbije u potonjih 30 godina. Ne znam sad, nakon što su joj se želje
obistinile, da li da shvatim da je Srbija učestvovala u proteklim izborima?
Sudeći po arlaukanju u noći kad su objavljeni preliminarni rezultati čovjek bi
pomislio kako je to tačno: „Srbija, Srbija, ..“, „Ko to kaže, ko to laže,
Srbija je mala…“, „Kosovo je Srbija …“ , … Opet, u Srbiji svi će reći kako se
Srbija nije miješala, već samo odgovarala na provokacije iz Crne Gore. Ali, to
je odavno manir da se istina u Srbiji okreće naglavačke. Rijetko je u istoriji
novijeg doba viđena takva kampanja i hajka na jednu suverenu zemlju kakva je
vođena iz Srbije prema Crnoj Gori. I u vrijeme predizborne šutnje su organizovane
i raznorazne javne manifestacije sa direktnim i velikim dijelom uvrijedljivim
porukama prema drugoj strani. Čak je sin Prvorođenog učestvovao u tim seansama
posrnulih umova.
Ne bih se previše bavio razlozima koji su koaliciju
Sv. Vasilija & Co doveli na vlast, niti bih apostrofirao pritiske na Crnu
Goru kao odlučujuće. Zreli narodi i narodi koji imaju samopoštovanje na svaku
prljavu kampanju i pritisak spolja odgovaraju otporom. Ono što je odlučujuće
jeste surova stvarnost o civilizacijskom stupnju naroda Crne Gore. Odavno
pokušavam da objasnim mnogim ljudima, uključujući i neke rijetke opozicione
prvake sa kojim imam nekakvu komunikaciju, da je Đukanović maestralno uspio da jednu
zemlju sa narodom nenaklonjenim bilo kakvom civilizacijskom napretku, posebno
ne zapadnoj civilizaciji, ugura i približi civilizovanom svijetu. Tada sam
tvrdio, a to tvrdim i sad, da se narod pitao i da je poštovana njegova volja
direktnim izjašnjavanjem, ili tzv. stadionskom demokratijom (to vam je ono iz
stare Grčke kad se mjeri intezitet aplauza ili zvižduka), Crna Gora bi ostala
dio svijeta na koji civilizovani svijet začepljuju nos.
Kako čovjek drugačije da objasni zavedenost velikog
broja građana Crne Gore prizemnim i prostačkim manipulacijama SPC i ljudi oko
nje kreativnim tumačenjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti, nadograđujući ga
nevjerovatnim budalaštinama, uključujući i one da će se crkve pretvarati u
kockarnice. Jedino mogu da pronađem logiku kod onih kojima je SPC i njeno
vlasništvo nad uzurpiranom imovinom podloga za ovo što se desilo izborima –
pretvaranje Crne Gore u Srbistan. Valjda otuda ista matrica slavljenja,
vokabular i pojanje, ako se to tako može nazvati, po ulicama Crne Gore i Srbije.
Zemlja u kojoj Crkva može ljudima da oduzme moć zdravog rasuđivanja i nametne
se u XXI stoljeću kao ideja vodilja i
obrazac u formiranju vlasti teško da se može svrstati među civilizovane
narode.
Izborom „Boga i Sv. Vasilija“ Crna Gora je sebe smjestila
debelo na periferiji Evrope. Tome su velikim dijelom doprinjeli članovi i
birači DPS, davši prednost Joilu i kompaniji, što dovodi do priče o njihovim
razlozima za takav moralni i intelektualni pad. Žalosno je ako su prodavci
magle mogli da im djeluju ubjedljivije nego partijske kolege ili oni kojima su
do juče vjerovali kad su glasali za njih. Jesu li oni uopšte znali zbog čega su
članovi i zbog čega su glasali ako je jasno da nema građanske, sekularne države
sa Crkvom koja dominira javnim prostorom i da nema očuvanja nacionalne baštine
ako se zakonom ne uredi pravo svojine nad sakralnim naslijeđem koje je SPC
uzurpirala 1920.godine?
Nego da se manemo prodanih duša u vladajućoj partiji,
zanimljiva je uloga crnogorske (malo)građanštine smještene po mnogim
lukrativnim nevladinim organizacijama. Umjesto da su podržali i podsticali
vlast u evropskim integracijama i uveli što više Evrope u Crnu Goru, oni su se
direktno postavili kao najveći protivnici i kritičari vlasti, predstavljajući
sebe kao etalon u vrijednosnom smislu, avanzujući i ostvarujući velike prihode
uzurpirajući komunikaciju sa EU. Svojim angažmanom su samo bili kočnica bržem
napredovanju Crnu Gore i doprinjeli da se ovakva opozicija dokopa vlasti. I ne
samo to, nego su počeli da bulazne kako će to ubrzati put i kako je to dio
demokratskih procesa, kao da ne znaju sa čime imaju posla. Glavni adut im je
Dritan Anazović i URA i umišljanje da će Dritan moći ucijeniti Demokrate i DF u
formiranju ekspertske vlade koja neće biti pod uticajem partija. Te neznalice
ne znaju da i onaj bogomoljac koji je predvodio koaliciju oko DF-a i bilo koji
ekspert bez snage partije iza sebe ne predstavlja ništa. Krivokapić će
figurirati kao lider dok to budu htjele čalnice koalicije. On sam nema moć da
odluči ili nametne bilo što što nema podršku partija. Isto je sa „eksperstkom
vladom“. Mada sumnjam da će DF prepustiti da drugi kapitalizuju njihov uspjeh i
da će ih Dritan uplašiti podrškom DPS-u. To prosto nije realno. Iza Dritana
stoji Miodrag Perović i Vijesti, a njemu samo ako nije do dobrobiti Crne Gore.
A onda sam čuo iz te (malo)građanštine kako im je
crnogorski identitet „višeslojan“! Valjda se sastoji iz slojeva pršute,
priganica, skorupa, kačamaka… Prvo su zlo prihvatili kao normalnost pričama to
su naši sugrađani, kao da neko ima nešto protiv sugrađana, nego ima protiv
unormljavanja zločinačke, profašističke ideologije četništva, da bi ih danas
smještali u slojeve svog navodnog crnogorstva. Napolju imaju burgijanje
najgoreg šovinizma, proglašenje pobjede sa „pobijedio je SV. Vasilije“, „ili ko
se suprostavi Sv. Vasiliju i Isusu Hristu mora da izgubi“, a njima je to
„demokratski iskorak“. Kao da mi ne znamo da je smjenjivost vlasti conditio
sine qua non demokratije, ali je bolje da se vlast ne mijenja sto godina nego
da protuve kakav je bio Hitler dođu na vlast. Demokratskije je. A i nije loše
da se zapitaju zašto se nijedna demokratska država, niti jedna zemlja iz
okruženja, sem Srbije, ne raduje promjeni vlasti u Crnoj Gori? Da nijesu
zlonamjerni?
Teško da mogu povjerovati u agendu koja se nudi i u
kojoj je jedna od prvih stavki pristup EU. U principu me manje zanima politička
retorika, to je žvaka za seljaka, ljudski karakter određuje ko je privržen
kojim idealima. Zar neko misli da Jočićka, sve sa onim užasnim kič cipelama
kojima će da „gazi nevjernike“, Radunović, Knežević, Đukanović (ne Milo),
Mandić, Vučurović… rabe evropske vrijednosti i da će se śutra zalagati za
ravnopravnost svih zajednica, uključujući LGBT, istopolne zajednice,
ravnopravnost CPC sa drugim crkvama, jer to jeste dio međunarodnih povelja i
evropskih vrijednosti? Kanoni su pitanje odnosa među crkvama, A NE DRŽAVE I
CRKVE! Ono što je sigurno to je da će, ono što DPS nije radio sa drugim
predznakom, pretvoriti školstvo, kulturu i sve manifestacije u promociju
srpstva u Crnoj Gori. Imaćemo pravi nacionalni inžinjering pred popis, zajedno
sa Vučićem, pa će i gospoda iz NVO imati priliku da se pobune, ali se bojim da
će tu igrariju sa ekspertskom vladom i većinski parlament boljeti ona stvar za
njihovo mišljenje. Ti desničari su poznati da im je stalo do mišljenja
nevladinog sektora. Pogledajte Vučića, svaki dan se konsultuje sa njima, kad bi
se zezali.
Kad su u pitanju „stari liberali“, samo ću
parafrazirati riječi mog druga koji im je poručio: „a i vi “stari liberali”, vi
koji ste ostali vjerni “najvećoj crnogorskoj legendi”, potrčite da joj javite
da je Milo pao! Da je san postao java! “Pao je, osvježilo je”! Osvježilo toliko
da će nam uskoro svima zubi cvokotati od te svježine…“. I dalje veliku i
žalosnu istinu, da smo izgubili „sa njime i mi. Izgubili smo Crnu Goru sa
njima, i zbog njih, koji su nam omogućili da do nje ponovo dođemo“.
Svako ko je sanjao modernu, sekularnu, evropsku,
građansku, multietničku, multikonfesionalnu uređenu Crnu Goru šokiran je ko će
im biti vlast śutra. Iskreno, to su ljudi sa kojima ne bi rado śedio ni u istoj
kafani. Toliko o mentalnoj fizionomiji tih ljudi i što o njima mislim. Možda ih
neko doživljava drugačije, ali ja imam svoje kriterijume u prepoznavanju što je
urbano, a što nije i što pripada modernoj evropskoj civilizaciji, a što je
svjetlosnim godinama udaljeno od nje. Iživjeće se euforija i tribalizam koji je
parti za mjesec dana, doduše treba ih preživjeti, prevladaće životna
svakodnevica sa svim problemima, doći i oni do statusa lopova, to je ovdašnja
stereotipija, viđeće se, kao i u Srbiji, da mašu praznim optužbama o lopovluku
prošlih, iako će glavno opravdanje za sve biti prošla vlast, i to je
stereotipija, a građani će najbolje ośetiti preko svojeg standarda da je Šešelj
bio u pravu kad je protestantima rekao „Koja budava još veruje u predizborna
obećanja!“ A tek u Švajcarsku! Ojhaaa!
Čovjek umire samo jednom, a kukavice po sto puta. Podignimo glave i vratimo Crnu Goru tamo đe je za trenutak stala. Civilizovano, kako pristoji naciji koja civilizacijski pripada vijeku u kojem živimo. Tražite snagu u riječima jednog mladog čovjeka koji je napisao „ne damo im Crnu Goru“, „nije nam to u krvi, nismo izgubili, jer još imamo časti u sebi“, „mislio sam da volim Crnu Goru , da nema kuđ više, prevario sam se. Sad je jos više volim.“
izvor: Aktuelno.me
0 Komentara