GOJKO KRUŠKA, rođen 22. avgusta 1922. godine, odlazeći u smrt pjevao je "Oj svijetla majska zoro"
Pjesma sa vješala (Pobjeda, petak, 03. septembar 2004. godine)
Moj brat - Gojko Kruška je u osvit slobode 1944. godine sa vješala ispod starog brijesta na Balšića pazaru na Cetinju, odlazeći u smrt zapjevao „Oj svijetla majska zoro...” piše njegova sestra Olga Kruška iz Beograda Redakciji...
Crnogorska himna- „Oj svijetla majsko zoro”, ovih dana je „tema dana” u mnogim sredstvima javnog informisanja. Sa njom se na poseban i dirljiv način bavi i naša čitateljka iz Beograda - Olga Kruška, sestra narodnog heroja - Gojka Kruške.
Moj brat je pjesmu „Oj svijetla majska zoro”, pjevao i na vješalima, kaže ona. Dok je s ponosom odlazio u smrt. Zato me čude neka današnja prepucavanja o njoj. Zar se može sumnjati u nešto što je iznjedrio narod? pita se ona. Od kada znam za sebe znam za „svijetlu majsku zoru”, za Lovćen... Tako je bilo iu drugim crnogorskim domovima. Zbog Gojkove epske smrti ja ću za sve ove stihove biti vezana čitavog života. Za stihove i bratova vješala. Bilo je do 13. januara 1944, na Balšića pazaru na Cetinju. Zato i danas kad čujem „majsku zoru” srce mi drhti, a suze zaiskre...
Tragom ove neobične i iskrene ispovijesti došli smo i do nastavka ove priče. U tome smo nam pomogli u SUBNOR-u Crne Gore. Naime, u spomen knjizi „Život za život” (izdavač OO SUBNOR-a Cetinje) herojskoj smrti Gojka Kruške i njegovom prkosu za priču-posvećena je posebna pažnja. ja sam pravo...
„Tražio je u novembru 1943. godine da izađe u partizane, ali mu je i dalje naređeno da radi složeni posao obavještajca, pa je u jednoj takvoj akciji 24. decembra otkriven i uhapšen. usijanim gvožđem. On ništa nije priznao niti je koga odao. Potom je predat Njemcima koji su ga osudili na smrt vješanjem. Odveden je u zatvorsku ćeliju u kojoj je zapisao:
„Gojko Kruška 13. januara 1944. godine osuđen na smrt vješanjem. Presuda će se izvršiti u tri sata poslije podne”. Ocu i majci je govorio: nemojte me vrijeđati vašim suzama. Njemački vojnik je izveo Gojka iz zatvorske ćelije i odveo na mjesto vješanja, gdje je obješen zajedno sa svojim drugim albanskim partizanom Musom (Buta) Hodžićem. Prije vješanja njegova pjesma je nadjačala huku motora kamiona koji je bio doveden iz zatvora. Na pitanje njemačkog agenta: je li ti žao što ideš u smrt, Gojko je prkosno odgovorio: „Ne, izdajniče, jer ginem kao čovjek, a vi ćete ginuti kao izdajnici”.
Gojko je tada zapjevao:
„Sa Lovćena kliče vila, Crna Goro majko mila”. Tri dana i tri noći vješala su ispod starog brijesta i klatili se na vjetru leševi hrabrih boraca Gojka Kruške i Muse Buta Hodžića. Trg Balšića pazar na Cetinju, gradu heroju, ostao je pust-kao srce samohrane majke”.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
Tako vi svega što vi je najmilije
Tako vi ovoga i onoga svijeta
Tako vi duše i obraza
Tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice
Tako vi dana današnjega.
Tako vi vaše djece
Tako vi neba i mora na njinim rukama
Tako vi dana na njinome licu
Tako vi sunca u njinome glasu.
Ne budite tudja metla i lopata
Ne lizite tudje šake
Ne obijajte tudje pragove
Ne dajte se varati
Ne dajte se kupovati
Ne budite tudja sreća
Vrćite se sebi i svome.
Tako vi ljeba i vode
Tako se lako sa dušom rastajali
Tako vi zemlje u koju ćete.
Ne rezite jedan na drugoga
Ne pijte krv jedan drugome
Ne kopajte jamu jedan drugom
Ne radite za svoju pogibiju.
E vi sve ponesoše
E vi mozak popiše
E vi strv poginu
E ve iskopaše iz amina
Da vi nema ni imena ni pomena.
Pod svoje nebo
Na okup oko svojega sunca.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
0 Komentara