CG u srcu

PRIZIVALI KIŠU, DOZVALI LOPOVE

Avg 15, 2025 1 Komentara

(15 riječi)

Autor: Nikola K. Čelebić

 

Dok su sveštenici u Beranama molili za kišu nad Crnom Gorom, oblaci su očigledno pogriješili kontinent – monsuni su završili u Indiji, dok su polja i ulice Berana ostali sušni. Čini se da ni nebo ne može pratiti crkvene molitve kad su one, blago rečeno, malo… nepovezane sa stvarnošću.

 

U međuvremenu, lokalni lopovi – predvođeni istim onim moralnim uzorima koji su u litijama hodali ulicama kao da drže božji mandat – odlučili su da uzmu stvari u svoje ruke, ili bolje reći, džepove. Inspiraciju su, izgleda, pronašli u „moralnim lekcijama“ crkve, jer je nedavno i Pavle Đurišić, poznat po svojoj reputaciji iz prošlih vremena, smješten u crkvu. Ako iko može „blagosloviti“ kombinaciju lopovluka i političko-religijskog licemjerja, to je on. Poruka je jasna: ko laže, skriva prljave stvari i drži litiju, taj i krade… i još dobija oltarsko tapšanje po ramenu.

 

Sve je počelo kada je jedan sveštenik, poznat po svom oštrom jeziku i još oštrijim procjenama karaktera, javno nazvao i uvrijedio vjernike ispred crkve – „lopovima, narkomanima i kamatašima“. Rezultat? Hram Svetog Save u selu Dapsiće ostao je bez svojih dragocjenosti – praktično prenesene u „duhovno vlasništvo“ kreativnih berača blagoslova, dok su litijaši neumorno paradirali ulicama, goli i obučeni u svetost, a zapravo ujedno i u „državne preuzimatelje“ tuđe imovine.

 

Svako zlo, svaka elementarna nepogoda u Beranama, izgleda, donosi i pljačku, otimanje i krađu. Narod se sada pita: treba li početi od crkve koja je, direktno ili indirektno, dovela ovakve ljude na vlast? Ili je crkva to znala, pa ih je baš zato u Beranama i nazvala „lopovima, narkomanima i kamatašima“? Kako i ne bi – kad krvnike, ubice i silovatelje krije, stavlja biste i proglasava ih svetim.

 

Građani se sada pitaju hoće li sledeći put kiša uopšte pasti u Crnu Goru, ili će i ona „putovati“ tamo gdje su molitve najjače… ili najlicemjernije. A sveštenici, očigledno, još uvijek nijesu naučili lekciju: provjeri kome dijeliš „moralne instrukcije“, jer ponekad inspiracija putuje direktno u džepove, a ne u duše vjernika.

 

U Beranama sada vlada specifična sinergija religioznog moralnog autoriteta, litijaškog fanatizma i kreativne krađe – prava crkvena „škola života“. Samo što je škola očigledno malo previše otvorena za eksterne saradnike. Poenta je jasna: kad institucija koja bi trebalo da štiti moral i svetinje sama postane izvor lopovluka i licemjerja, narod gubi ne samo blagoslov, već i svaki osjećaj pravde.