BIO JE OVO PROBNI ČETNIČKI BALON ZA RUŠENJE MAUZOLEJA NA LOVĆENU
(15 riječi)
Piše: Nikola K.Čelebić
Ono što se nedavno dogodilo nije bilo slučajno niti spontano okupljanje, već pažljivo isplaniran test – probni balon. Organizatori, iza kojih stoji Srpska pravoslavna crkva, dobro su znali da se narod neće masovno odazvati. Ipak, to im i nije bio primarni cilj. Željeli su ispitati teren: koliki će biti odjek u javnosti, kakva će biti reakcija građana i da li postoji prostor da krenu u mnogo opasniji i radikalniji poduhvat – prema Lovćenu.
Lovćen, simbol crnogorske državnosti, slobode i Njegoševog nasljeđa, već godinama je meta onih koji bi željeli da ga preoblikuju po svojoj ideološkoj mjeri. Plan je jasan: srušiti mauzolej i umjesto njega graditi crkve koje bi nosile političku i nacionalnu poruku. Taj cilj se ne može postići bez prethodnog ispitivanja koliko će narodu biti stalo, koliko će braniti i koliko će se okupiti.
Zanimljivo je i to što se u cijelu priču, barem indirektno, upliće i predsjednik Skupštine, Andrija Mandić. Iako se on nije pojavio na samom skupu, ne može se zanemariti činjenica da je upravo on, prije desetak godina, javno iznosio ideju o izmjeni postojećeg stanja na Lovćenu. Još značajnije, Mandić je bio i jedan od inicijatora podizanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, što jasno pokazuje njegovu ideološku orijentaciju i dosljednost u promovisanju velikosrpskih simbola. Odsustvo na događaju možda je bilo plansko – da se izbjegne otvorena povezanost – ali teško da je bilo bez njegovog znanja.
Lukavi Joanikije je izbačio novoizabranog mitropolita Metodija kao svog “mekšeg” predstavnika, kako bi u daljoj operaciji oko Lovćena mogao igrati ulogu “dobrog i lošeg policajca”. Ova stara i istrošena taktika pokušaja manipulacije narodom i politikom, iako providna, pokazuje koliko je SPC spremna na igre i podvale kako bi ostvarila svoje ciljeve.
Međutim, oni koji maštaju o takvom poduhvatu duboko u sebi znaju da bi to bilo suludo. Ne samo zbog simbolike Lovćena, već i zbog činjenice da bi diranje u njega izazvalo snažnu, gotovo nepodnošljivu reakciju Crnogoraca iz svih krajeva svijeta. Bio bi to politički i društveni kraj za svakoga ko bi pokušao. Nemaju ni snage, ni hrabrosti, ni podrške da tako nešto sprovedu.
Ovaj događaj, sa svim svojim slabim odjekom i malim odzivom, pokazao je da ideja o rušenju mauzoleja nema realnu šansu. Lovćen nije samo planina – to je simbol identiteta, dostojanstva i slobode Crne Gore. A simboli, jednom kad se dirnu, bude lavinu iz koje se više nema povratka.
0 Komentara