Društvo

GRAHOVO, Antifašističko svetilište

Dr PAPOVIĆ: Spriječimo antinaučni revizionizam

Avg 05, 2025 2 Komentara

(15 riječi)

U centru Grahova, podno brdašca Umac, na kojem je monument, koji predstavlja kolonu vojnika, predvodjenu proslavljenim herojem Savom Kovačevićem, održano je antifašističko druženje (3.08 2025.)

Organizator  je, kao i prošlogodišnjeg  avgusta, bila  Grupa gradjana. Oni su, nekoliko dana prije skupa, pokosili korov i pokidali šiblje, kako bi staza ka Spomen kompleksu bila prohodna, jer komunalci iz Nikišća, u kojoj je i mjesna zajednica Grahovo, to ne čine. Tako su brojni posjetioci iz Herceg Novog, Tivta, Kotora, Nikšića, Mojkovca, Podgorice…a bilo je i gostiju iz inostranstva, mogli proći pored 272 betonske kocke sa imenima boraca tog kraja, koji su poginuli u NOR-u.

Nakon  intoniranja crnogorske himne, polaganja  vijenaca SUBNORa i cvijeća  na memorijalni kompleks, na platou u centru Grahova, govorili su  predsjednik Mjesne zajednice Grahovo Aćim Daković, predstavnik organizatora Sveto Baković, potpredsjednik boraca i antifašista Crne Gore Stevan Radunović i istoričar  Dragutin Papović. Nakon govora nastupili su guslari, recitatori i pjevači, a bilo je, kako su objasnili organizatori,  ,,i pića i prigodne zakuske”.

Za ovu priliku objavljujemo opširnije izvode iz govora dr Dragutina Papovića u kojem je objašnjena  oslobodilačka i državotvorna vertikala Crne Gore. 

Ističući značaj grahovskog skupa, dr Papović je kazao da on ,, dokazuje da antifašizam nije stvar političkih elita nego da  živi u gradjanstvu, i bez obzira na teške momente, njegove vrijednosti su neprolazne”, što ukazuje   da gradjani nadomještaju ono što ,,država ne čini, odnosno oni koji upravljaju njome, već nekolike godine, ne proslavljaju, kako bi trebalo, Dan državnosti i ustanka crnogorskog naroda.”

A nekadašnji način obilježavanja, Trinestojulskog ustanka, a naravno i poruke koje su  tim prigodama upućivane, navele su dr Dragutina Papovića da  podsjeti, kako je to bilo 1978. kada je otvoren veličanstveni spomen-kompleks, rad čuvenog vajara Miodraga Živkovića. Dr  Papović je citirao tadašnjeg predsjednika jugoslovenske vlade Veselina Djuranovića koji je kazao da je crnogorski narod, nakon 4 godine krvavih borbi protiv fašizma, velikih stradanja i golemih žrtava, izvojevao  konačanu pobjedu, izborio slobodu i na ruševinama starog društva otvorio novo  poglavlje istorije. Na tadašnjoj centralnoj svečanosti 13-to julskog ustanka, Djuranović je rekao i ovo:

,,Ovaj veličanstveni spomenik otkrivamo na 120-tu godišnjicu  čuvene grahovske bitke 1858. godine i isto tako 100-godišnjicu završetka  oslobodilačkih ratova Crne Gore protiv turskih zavojevača 1876-78, kada su  Crnogorci, nakon velikih oslobodilačkih borbi i ogromnih žrtava, objektivno  govoreći, prisilili velike evropske sile da priznaju nezavisnost, samostalnost i suverenitet Crne Gore. Istorijska činjenica da je oružana borba crnogorskog  naroda protiv fašističkog okupatora 1941. godine počela svenarodnim oružanim ustankom, ne bi mogla do kraja i potpuno da se objasni, ako se ne bi imala u vidu vjekovna borba Crnogoraca za slobodu, ako se ne bi imalo u vidu sve ono što je  decenijama prethodilo sudbonosnim i slavnim istorijskim zbivanjima jula 1941.  godine...Samo u kontinuitetu istorijskog razvitka možemo do kraja i potpuno  istinito sagledati kako smo došli do slobode i nezavisnosti koju danas imamo, kako smo postali svoji na svome sopstvenim snagama, zalivajući svaku stopu naše  zemlje krvlju njenih sinova i kćeri, podnoseći ogromne žrtve i nečuvene patnje i stradanja.“

Nakon tog podsjećanja, dr Dragutin Papović je kazao:   

Vojni cilj Trinaestojulskog ustanka je bio oslobođenje od fašističke  okupacije, a politički cilj je bio obnova crnogorske državnosti i emancipacija crnogorske nacije u okviru socijalističke Jugoslavije. Na Skupštini rodoljuba Crne  Gore i Boke, koja je održana 8. februara 1942. godine u manastiru Ostrogu, izabran je Glavni narodnooslobodilački odbor za Crnu Goru i Boku. U proglasu,  koji je objavila skupština u Ostrogu obraćajući se narodu Crne Gore i Boke, istaknuto je da će narodnooslobodilačka borba omogućiti narodu da svojom  slobodnom voljom odluči o svojoj daljoj sudbini.

Na osnovu političke platforme KPJ i NOP-a o obnovi crnogorske  državnosti i nacionalne ravnopravnosti formirano je ZAVNO Crne Gore i Boke čije je prvo zasijedanje održano u Kolašinu 15. novembra 1943. godine u  prisustvu oko 600 delegata iz svih krajeva Crne Gore i Boke. Jedan od lider KPJ i NOP-a, Ivan Milutinović tada je poručio Crnogorcima: „U bivšoj Jugoslaviji vi nijeste imali pravo da kažete šta ste htjeli, a vaši najbolji sinovi držani su po  logorima i tamnicama. To je došlo zato što Crnogorci nijesu bili složni. I danas se  nalazimo u takvoj situaciji da ponovo konstatujemo da ima izdajnika u Crnoj Gori.

Oni će učiniti sve što mogu. Ali ja mislim da smo se dovoljno pročistili i da se  dobro znamo, te ne smijemo dozvoliti da nas prevare...Ne dozvolite da se ponovi 1918. godina!“ U rezoluciji ZAVNO naglašeno je da će u novoj Jugoslaviji „narod Crne Gore i Boke uživati punu nacionalnu slobodu i ravnopravnost, predstavljajući jedan od stubova te narodne zajednice.“ ZAVNO je izabrao 11.  delegata koji su na drugom zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra 1943. izglasali odluku da se „Jugoslavija izgrađuje na federativnom principu, koji će  obezbijediti punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine”

Na trećem zasijedanju ZAVNO u Kolašinu 13. jula 1944. godine, donijeta  je odluka da se ZAVNO Crne Gore i Boke preimenuje u Crnogorsku antifašističku  skupštinu narodnog oslobođenja (CASNO). Tada je Boka definitivno postala sastavni dio Cne Gore. U odluci o osnivanju CASNO-a navedeno je da se „na  osnovu prava samoopredjeljenja naroda Crne Gore sa odlukama donesenim na  Drugom zasijedanju AVNOJ–a u Jajcu, Crnogorska Antifašistička Skupština  Narodnog Oslobođenja konstituiše u najviše zakonodavno i izvršno tijelo Crne  Gore kao ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj  Jugoslaviji.“ Na četvrtom zasijedanju CASNO 15. aprila 1945. godine na Cetinju,  ovo tijelo je pretvoreno u Crnogorsku narodnu skupštinu, koja je izabrala prvu  poslijeratnu Vladu Crne Gore 17. aprila 1945. Tim odlukama bio je otvoren put ka poslednjoj, ali i najvažnijoj instanci u procesu obnove i zaloge očuvanja  crnogorske državnosti – donošenju ustava Crne Gore, drugog u njenoj istoriji. Ustav Crne Gore je usvojen 31. XII 1946. godine. On je definisao državno – pravni status Crne Gore, po kojem je Crna Gora bila suverena država i koja je  svojom voljom prenijela dio svog suvereniteta u organe savezne države. U članu  11. ovog Ustava je navedeno da je protivustavan svaki akt koji je na teritoriji Crne  Gore usmjeren protiv suverenosti, ravnopravnosti i nacionalne slobode crnogorskog naroda i Crne Gore. Ustav iz 1946. godine, omogućio je Crnoj Gori  ravnopravan položaj u Jugoslaviji i mogućnost da njeni građani putem samoopredjeljenja odlučuju o državno-pravnom statusu Crne Gore. To je pravo  navedeno u svim kasnijim ustavima Crne Gore i na osnovu tog prava je održan  referendum 21. maja 2006. i obnovljena nezavisnost Crne Gore. Pravo na samoopredjeljenje Crne Gore i crnogorskog naroda je direktna tekovina Trinaestojulskog ustanka, Narodnooslobodilačkog pokreta i antifašističke borbe.

Trinaestojulski ustanak je poseban događaj, ali i sastavni dio viševjekovne borbe  za slobodu Crne Gore i Crnogoraca. To je temeljna istorijska istina koja se mora naučiti, zapamtiti i ponavljati kako bi se spriječio antinaučni revizionizam”, zaključio je dr Papović.