U fokusu

Goran Sekulović

Vakat je!

Maj 29, 2025 1 Komentara

(15 riječi)

Odavno je poznato da su temelji jedne države i jednog naroda u onome što čini supstancu tog naroda a njegov najviši civilizacijski uzlet je svakako država, kao ona tvorevina istorijskog duha koja stoji na njegovom pijedestalu i tronu. U slučaju Crnogorskog naroda i njegove, dakako crnogorske, države, taj pečat (iz)gradnje državnog organizma bio je od samog početka prožet i sastavljen upravo od nespornih civilizacijskih i opštečovječanskih vrijednosti, koje su kao takve naravno morale snažno u sebi imati humanističke, kulturne i moralno-etičke sadržaje. Jasno je da je svo to ogromno bogatstvo univerzalnog i opšteljudskog značenja kroz istoriju i pronicao i promicao! niko drugi do Crnogorski narod, ali kao da je ovaj veličanstveni ''gornji'' opštekulturni, civilizacijski i etičko-moralni sloj –  koji uostalom i jeste ono što jedan narod čini narodom-nacijom, što ga predstavlja u zajednici čovječanstva-naroda-nacija i što on kao takav i ostavlja u njenom nasljeđu i njenoj kulturi śećanja – vremenom postao (pre)dominantan i potisnuo onaj ''donji'', a u stvari temeljni, sloj (iz kojega se jedino može ''vinuti'' i ''domašiti'' i onaj gornji!) svakog naroda-nacije: njegov jedinstveni etnički, narodnosno-nacionalni neponovljivi individualitet, vjeru-religiju i institucionalnu crkvenu organizaciju koja pokriva taj izuzetno ośetljivi i značajni segment duha jednog naroda, jezik, nacionalnu istoriju i kulturu, te njima pripadajuće osobene etičke, etnološke, književne, umjetničke i druge različite narodne i stvaralačke, kolektivne i invidualne prakse. Kao da nam je postalo dosadno i suvišno ponavljati da je u pitanju Crnogorski narod, jer eto mi smo imali slobodu i državu kada je niko nije imao na Balkanu, pa smo mi to sve iživjeli i ne treba nam više da se (samo)ističemo i dičimo nečim što je tako opštepoznato!? Cijenu jednog takvog manje-više kolektivnog sljepila kod i političke i kulturne elite Crnogorskog naroda plaćaće i izgleda plaćaće i dalje upravo Crnogorski narod, ali i Crnogorska država, odnosno svi građani države Crne Gore, čak i oni koji ponajviše u dijelu vlasti na čelu sa Srpskom pravoslavnom crkvom zdušno rade i vrlo efikasno za sada uspijevaju da ovu državu obezglave i potpuno opustoše u svakom pogledu. 

Posljednji njihov ''uradak'' kojim se direktno poziva da se uništi nezavisna i suverena država Crna Gora kao ''prirodno antisrpska'' i ''ustaška država'' i da se mora uskoro ponoviti 1918.g., kako bi se ''spasili''  Srbija i svekoliko srpstvo, samo je očekivani vrh ledenog brijega koji je već poduže svima pred očima. Nekoliko godina uoči referenduma o nezavisnosti objavio sam tekst ''Crna Gora kao mediteranska, Srbija kao podunavska zemlja'', što je zapravo bilo saopštenje na jednom okruglom stolu nevladinih organizacija održanom u Beogradu. Umjesto da se strategijski fokusira i usmjeri na iskorišćavanje svih mogućih potencijala koji joj geopolitički pripadaju, Srbija a to znači trenutni režim, opredjeljuje se – možda prema Crnoj Gori i ponajviše! – na vrlo riskantne imperijalne, klerofašističke, nacional-šovinističke i asimilatorske poteze kojima unosi u region veliku nestabilnost, sve da bi naravno maskirao sopstvenu političku nesposobnost uspješnog vođenja države, oličenu u autokratiji, diktaturi, nepotizmu, korupciji, pljački i lopovluku. Iz Crne Gore Vučiću je toliko pružena ruka da se bojim da je iluzorno očekivati da će i aktuelna ''crnogorska'' vlast pasti kada i on. Zaboravlja se stepen ne samo trenutne već i dugogodišnje klerikalizacije društva u Crnoj Gori i duboke infiltracije Srpske crkve u sve njegove pore. Može se slobodno reći da ova crkva vlada i u Srbiji i u Crnoj Gori u tolikoj mjeri da čak i promjena vlasti u Srbiji nikako ne mora značiti neki automatski boljitak za Crnu Goru. Uvijek nova vlast u Srbiji naravno napravi kontakt i vezu sa vrhom Srpske crkve a to znači i sa nekom političkom garniturom u Crnoj Gori.

Sve što nam se dešava: nepoštovanje Ustava i zakona, nepoštovanje osnovnih državnih simbola kako od dijela državnog vođstva tako i od dijela građana, neadekvatno sprovođenje reformi u izbornom zakonodavstvu sa nespornom karikaturom ''slučaja Šavnik'' kao eklatantnom paradigmom nemoći države da na demokratski način djeluje i omogući Ustavom garantovana ljudska i građanska prava, sporo i za sada kontroverzno procesuiranje kriminalnih i djela tzv. visoke korupcije,  potpisivanje neustavnog i nezakonskog ''Temeljnog ugovora'' između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve kojim se otuđuje dio državne teritorije i sakralno i kulturno blago Crne Gore, revizija istorije (ne samo u Drugom svjetskom ratu, već i preko Prvog svjetskog rata i npr. prikazivanja Božićnog ustanka kao unutarsrpskog i dinastičkog sukoba, pa evo vidimo sve do velikosrpskog klerikalnog prisvajanja Duklje), dodatno ''rasparčavanje'' – uz već višedecenijsku duhovno-vjersku otimačinu teritorije Crne Gore od strane dvije eparhije Srpske crkve čije je śedište u suśednim državama –  jedinstvene duhovne i matične crnogorske zemlje uvođenjem i tzv. drugog mitropolita Srpske crkve u Crnoj Gori, uspjeh vođstva Srpske crkve i bezbjednosnih centara države Srbije da razbije jedinstvo i onako marginalizovane Crnogorske pravoslavne crkve, jako uznapredovala velikosrpska  klerikalizacija društva i asimilatorska praksa spram etničkih i nacionalnih Crnogoraca, enormno zaduživanje koje se ne troši u razvojne svrhe, neustavno i nezakonsko otimanje dijela državne teritorije na Velikoj plaži u Ulcinju koje se rješava za pola sata a ''Lidl'' već pet godina ne može doći u Crnu Goru... – očito pokazuje da je Crna Gora izgubila ili je dobrano na putu da izgubi mnogo toga od svoga i ekonomsko-materijalno-finansijskog održivog sistema i formalnog suverenizma, nezavisnog i međunarodnog subjektiviteta, da ne govorimo o istorijskom i aktuelnom državnom dostojanstvu, ponosu i integritetu. Ono što se decenijama loše ili nikako radilo ili nije se uopšte ništa radilo na polju prepoznavanja, učvršćivanja, jačanja, promovisanja našeg ukupnog, slobodno se može reći u civilizacijskom smislu veličanstvenog, identiteta – i kući i u inostranstvu, preko prije svega diplomatije i naših državi apsolutno lojalnih i odanih iseljeničkih organizacija koje su sistemski i sistematski zaobilažene i zapostavljane! – sada dolazi na veliku naplatu! Ništa se drugo i nije moglo očekivati od dobrog dijela sadašnje klerofašističke vlasti. Ko je to očekivao bio je veliki idealista i zanesenjak, bolje reći apsolutno naivan. Ko je iole pomnije pratio vrijeme DPS vlasti, mogao je lako znati da će sve njene autogolove od kojih su najviše trpjeli građani i država u cjelini, sadašnja vlast na čelu sa Srpskom crkvom iskoristiti na njihov najbolji i najefikasniji mogući način. Učinak je sada već uveliko vidljiv: Crne Gore onakve kakva je bila po ustanovljenju njene nezavisnosti i još više onakve kakva je tek trebala biti u narednim decenijama iza toga, više nema! Pojeli su je aktuelni vlastodršci i Srpska crkva u ime tzv. ''srpskog sveta''! Crna Gora se već pretvorila dobrim dijelom u bezobličnu, amorfnu teritorijalnu – i fizičku, materijalnu (na čemu evo radi Alabar i vlast oličena u Mandiću koji ne čestita građanima 21. maj i Spajiću koji sve sa rukom na srcu radi za ''dobrobit'' zemlje!), ali i metafizičku i duhovnu (na čemu je ponajviše uradila DPS vlast i njen nekadašnji tromandatni predśednik potpunim urušavanjem Crnogorske pravoslavne crkve, a ovaj posljednji i dijela državnih simbola) – masu dakako bez jedinstvenog identiteta koja kao takva je potpuno spremna da zakorači u ''srpski svet'' i u odnosu na njegove više, zahtjevnije forme, na čemu se ubrzano radi pripremama za uvođenje i srpskog jezika kao službenog i osobito za donošenje zakona o dvojnom državljanstvu prije svih Mandića i Kneževića, o kojemu je već ranije (a sada da ne govorimo samo da se konačno izglasa Ugovor sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima!) Spajić rekao da nema ništa protiv i da je to potrebno i pravedno.

Samo je jedan ''detalj'' dovoljan da se vidi dno (da li je to dno dna?!) današnje Crne Gore. U drugom mandatu je rektor državnog Univerziteta koji je javno poručivao  (to ga je i preporučilo za tu funkciju!) jednoj velikoj državi sa Istoka da se najbolje može infiltrirati u Crnu Goru na taj način što će za tu svrhu iskoristiti infrastrukturu i logistiku vjerske organizacije iz nama suśedne zemlje a koju ona pośeduje u našoj! Od dana kada je došao na tu funkciju, izabran od Vlade ''dvanaest apostola'' na čelu sa ''Isusom Hristom'' prof. dr Zdravkom Krivokapićem, niko od opozicije nije (osim nekoliko pojedinačnih slučajeva) taj izbor doveo u pitanje! To se dešava u zemlji koja se nekada dičila nezavisnošću i slobodarstvom duha kao jednim od najupečatljivijih izdanaka našeg crnogorskog identiteta. U tolikoj mjeri je to kroz istoriju bilo izgrađeno i prisutno da su Crnogorci Sinodu Ruske pravoslavne crkve poručili da on ne može suditi i podvrgnuti nikakvim sankcijama ni poglavara njihove autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Svetog Petra Cetinjskog, jer njegova prava i ovlašćenja prestaju na granicama ruskog carstva!

Nikada nijesam oštricu usmjeravao isključivo ili čak ni pretežno prema ''drugačijem mišljenju'' usmjerenom kao u ovim slučajevima protiv teritorijalnog i duhovnog integriteta, ponosa, dostojanstva, časti, ravnopravnosti, prosperiteta i digniteta domovine. Uvijek mi je u fokusu pažnje bila analiza šta (ne)rade institucije i državni organi zaduženi i odgovorni za neku određenu oblast društva. I ovđe zato ukazujem na sve propuste ranije DPS vlasti (o njima sam toliko puta pisao), ali i na nedovoljnu aktivnost, saradnju, širu javnu angažovanost i krajnju neučinkovitost onog malog preostalog dijela crnogorskih nacionalnih i građanskih organizacija i institucija, osobito iz sfere kulture, nauke i prosvjete. Ako nije danas sazrelo vrijeme da se svi nađu i zajedno iskažu u rasponu od ideje i misli do čina i djela u jednom frontu odbrane od ovog svekolikog, i svakostranog i svakovrstnog, zla koje je skolilo Crnu Goru, onda zaista ne znam kako ćemo iz njega izaći! Duhovna, kulturna i naučna elita pred građanima Crne Gore i državom ima veliku civilizacijsku, moralnu, profesionalnu, političku i ljudsku dužnost i odgovornost! Vakat je!