„Budi moj drug“: Snaga malih koraka u stvaranju inkluzivnije zajednice
U društvu u
kojem su podjele često glasnije od dijaloga, a razlike vidljivije od sličnosti,
nekad je dovoljan samo jedan iskreni susret da nas podsjeti na suštinu
zajedništva – na to šta zaista znači pripadati. Upravo takve susrete, ispunjene
međusobnim razumijevanjem, povjerenjem i podrškom, donijela je inicijativa
„Budi moj drug“, koju je realizovalo Nevladino udruženje “Djeca Crne Gore”.
Kroz
pažljivo osmišljene radionice, zajednička putovanja, svakodnevne razgovore i
jednostavne trenutke druženja – povezani su mladi sa smetnjama u razvoju i
njihovi vršnjaci. Ne kao dvije odvojene grupe, već kao ravnopravni učesnici
jednog istog prostora, u kojem zajedno grade odnose utemeljene na prihvatanju,
poštovanju i otvorenosti.
Zato, kako
ističe Sabra Decević, izvršna direktorica Udruženja, ova inicijativa nije bila samo
projekat sa jasno definisanim početkom i krajem, već živi proces – prirodan,
svakodnevan i stvaran. Proces u kojem se predrasude razgrađuju iskustvom, a
inkluzija gradi svakim susretom. Jer pokazalo se da ona ne nastaje kroz slogane, već upravo tamo gdje
prestaju pretpostavke, a počinje istinsko razumijevanje.
Takav
pristup, naravno, nije ostao jednostrana poruka – već je naišao na odgovor
upravo onih kojima je i bio namijenjen. Ključnu vrijednost ove priče prepoznala
su djeca, koja su se od samog početka aktivno uključila u cijeli proces.
“Djeca i
mladi sa smetnjama u razvoju učestvovali su i u planiranju i u pisanju ovog
projekta. Iznijeli su svoje želje, kako bi cijela priča mogla da se prilagodi njihovim
potrebama. I mogu da kažem da je inicijativa bila zaista uspješna, jer su se
mladi sa željom i voljom uključili u sve aktivnosti koje smo organizovali.
Prije nekoliko dana projekat je nažalost završen, a mi smo već dobili upite
kada ćemo nešto novo da realizujemo. Zato smatram da bi inicijative poput ove trebalo
programski da uvedemo, s obzirom na to da nam je cilj ostvarenje socijalne
inkluzije na djelu”, poručuje Decević.
Projekat je
obuhvatao brojne programe, a naša sagovornica navodi da su ogroman doprinos
cijeloj priči dali volonteri. Tu posebno ističe mlade iz Srednje mješovite
škole “25. maj” u Tuzima i Medrese “Mehmed Fatih” koji su se rado odazvali,
kako bi projekat “Budi moj drug” zaživio u punom kapacitetu.
“Prvo smo
mlade uključili kroz radionice, a kasnije smo realizovali i brojne druge
zajedničke aktivnosti. Obišli smo pojedine gradove poput Ulcinja i Kolašina,
imali posjetu Prirodnjačkom muzeju... Organizovali smo i druženja, ali ona su
bila dosta izazovna zato što u našem društvu i dalje ima predrasuda prema djeci
i mladima sa smetnjama u razvoju. Nisu zapravo stvoreni uslovi da se oni podrže,
da se stvori atmosfera prihvatanja i otvore mogućnosti kako bi se ove
aktivnosti češće realizovale”, navodi Decević.
Razlog tome
su smatra prepreke – i to one koje sami sebi stvaramo u glavi i do kojih nas usmjeravaju
pogrešne pretpostavke.
“Mi
postavljamo prepreke kao nešto prema čemu se vodimo kad pričamo o djeci i
mladima sa smetnjama u razvoju, pa ih gledamo iz onog ugla šta ne mogu da rade.
Zato mislim da je ovaj projekat dao jedan veliki pečak u našoj zajednici i
pokazao da djeca i mladi sa smetnjama u razvoju mogu puno toga, a da zapravo društvo
i sistem predstavljaju veliko ograničenje za njih”, dodaje naša sagovornica.
A koliko
dostignuća mogu biti velika pokazuje i to da su nedavno, u okviru projekta, bili
dio i Međunarodnih olimpijskih igara za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju,
koje su održane u Ulcinju. Tom prilikom predstavnici NVU “Djeca Crne Gore”
Gabriel Pllumaj i Mario Đurašaj briljirali su u kategorijama skok s mjesta i
trka na 100 metara.
Upravo
ovakvi primjeri, kako kaže Decević, potvrđuju da
je neophodno dugoročno i sistemski pristupiti unapređenju položaja djece i mladih
sa smetnjama u razvoju,
te da je u cijeloj priči ključan doprinos institucija.
“U praksi
imamo velike probleme, ne samo u domenu zapošljavanja osoba sa invaliditetom,
već i ostvarivanja pojedinih prava koja su zakonom zagarantovana. Takođe, osim
u obrazovnom sistemu, djecu i mlade sa smetnjama u razvoju ne možete toliko
vidjeti kroz sportske aktivnosti, druženja... U praksi znači da ostvarivanje
prava osoba sa invaliditetom i dalje nije na zavidnom nivou na kojem bi trebalo”,
dodaje naša sagovornica, ističući neophodnost promjene sistema rada, počev od
obrazovnog pa nadalje.
“Mi smo širom
otvorili vrata inkluzivnom obrazovanju. Međutim, kroz sve ove godine od kada je
inkluzija ušla u škole, primijetili smo da kvalitet rada sa djecom sa smetnjama
u razvoju i njihova postignuća nisu na zavidnom nivou. Imamo i nepovezanost obrazovanja sa tržištem rada.
Veliki broj mladih sa smetnjama u razvoju nakon završene škole nema prostora za
zapošljavanje, a sa druge strane donekle postoje stigma i predrasude kada je u
pitanju angažovanje osoba sa invaliditetom. To je zato, ponavljam, što se kroz sistem obrazovanja nisu stekle određene
vještine koje bi mogli kasnije kroz rad da pokažu. Dakle tržište rada, potrebe
djece i mladih sa smetnjama u razvoju i sam školski sistem nijesu dobro povezani”,
ističe Decević.
Iako su
projekat nedavno priveli kraju, naša sagovornica poručuje da od pojedinih ideja
neće odustati.
“Mi ćemo
sigurno nastaviti makar sa druženjima jedanput nedjeljno. Kroz ovaj projekat
formirali smo i Omladinski klub djece i mladih sa smetnjama u razvoju, a volonteri
su isto tako kazali da će nastaviti da budu dio ovog projekta. Ne svi, ali
određeni broj i to nama baš odgovara. Sigurno ćemo i dalje realizovati određene
kreativne aktivnosti jer je projekat, naročito u finalnoj fazi, pokazao potrebu
za nastavkom”, kaže Decević.
Podsjetimo,
projekat “Budi moj drug” podržan je kroz program Podržani = Osnaženi,
koji realizuje Fond za aktivno građanstvo (fAKT) u partnerstvu sa Zakladom za
razvoj lokalne zajednice "Slagalica" iz Hrvatske. Program finansira
Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave Crne Gore.
Decević
ističe da podrška fAKT-a nije bila samo finansijska, već i prijateljska.
“Saradnju
sa Fondom za aktivno građanstvo započeli smo od osnivanja naše organizacije
2009. godine. Oni nisu samo naši donatori već i podrška, ne samo u ovom, nego i
u drugim projektima koje smo realizovali. Ne samo u finansijskom, već i u mentorskom smislu. Ovo je podrška
prijatelja koji je svjestan problematike socijalne inkluzije i narativa u našem
društvu punog predrasuda i stigme. Oni nam pružaju mogućnost da proširimo priču
kroz nove i inovativne stvari, koje će značiti djeci i mladima sa smetnjama u
razvoju”, zaključuje Decević.
0 Komentara