Iz arhive, Budimir Bućin

..................................................................................................................................................

        Vaša majka je bila profesorica matematike i njen dolazak u Kotor bio je presudan ne samo  za sportsku karijeru?

             "Imao sam 13 godina kada sam sa majkom,došao u Kotor iz Berana.Za mene je to bio veliki i lijepi  grad.Osjećao sam se srećnim,pogotovo što sam imao prilike da gledam i poznate plivače, iako tada nijesam znao da plivam.U Kotoru su tada od poznatijih plivača bili:Vlatko Matković, Toni Katelan, Savo Živković,a od plivačica Seka Semerad, Danica Vujačić, Nada Djurčić. 1955 napravljen je bazena do tada se plivalo na takozvanoj "Catari".Sjećam se da su tada za izgradnju tog bazena bili najzaslužniji: Vaso Rajhel, Borko Kovačević,Djordje Cicović, Milo, ne sjećam mu se prezimena.I te 1955. Kotor je domaćin državnog prvenstva.Uživao sam gledajući tada velika imena jugoslovenskog plivanja, koji su kasnije otišli na Olimpihjske igre u Melburnu:Njegoš, Kambi, Djordje Kostić.I ja sam poželio da budem kao oni, ali kako kad nijesam znao plivat."

            I kako od neplivača do državnog rekordera, za tako kratko vrijeme?

        " Sjećam se jedne gužve na tadašnjem bazenu. I iz straha da će me neko udariti, iako sam bio neplivač, bez razmišljanja skočim u more. I počnem da se davim. Neko me izvadio, mislim  Marko Milošević. I tako sam  naučio plivati."

             Koliko je tačan podatak da ste čovjek koji je od trenutka kada je naučio plivat stigao u rekordom vremenu do prve titule?

             "Mislim da u svijetu nije bilo sličnog primjera.Godinu nakon što sam naučio plivat oborio sam crnogorski juniorski rekord u disciplini 400 metara kraul.Vidio sam da je bila jedna staza slobodna i zamolio sam trenera Lovra Štakulu da probam, da me uvrsti. I ne samo da sam uspio već i postavio novi rekord."

         I slijedi državno prvenstvo, vaš prvi nastup mimo Crne Gore?

           " Na to takmičenje otišli smo :Doko Perišič, Vlado Vukčević i ja.Na 1500 metara postavio sam državni rekord, koji je trajao samo pola sata, na 400 kraul samo bio drugi i trećeg dana na 100 kraul osvojio sam prvo mjesto.Bio je to ogroman uspjeh za kotorsko plivanje. Pričali su da su Kotorani svako veče pred poštom u Starom gradu  čekali da se javi rezultat.Bilo je zanilmljivo, iznenadjuće da jedan golobradi dječak, koji je tek naučio da pliva, ostvai takve rezulate.Pitali su odakle je ovaj mali, gdje on trenira. Ja onako u šali kažem treniram u kadi."

           Kažu da je doček bio veličanstven.

            "Sjećam se da smo došli brodom Dalmacija.Vidio sam puno naroda na rivi, ali mislio sam da čekaju nekog političara.Medjutim kad sam izašao uzeli su me u ruke i nosili do kafane Dojmi na proslavu. Stradao je tada moj karonski kofer. I to mi je ostalo u sjećanju. A drugi nijesam imao"

              Što biste od ovih takmičenja izdvojili

         "Učesnik sam Olimpijskih igara u Rimu 1960. Stigao sam do polufinala na 1500 metara. Takodje polufinale  i u štafeti 4 puta  200(Mušnjak, Brinovec, Pirc, Kićović)

         1958. goidine u Mostaru u juniorskoj konkurenciji osvojio sam prva mjesta u svim kraul disiplinama.

        1964. godine u Splitu postajem prvi nosilac triple krune u Jugoslaviji na 100, 200 i 400 metara kraul.I taj rekord sa triplom krunom odolijevao je do stupanja na scenu fenomenalnih braće Petrič Boruta i Darjana.

         1959. imao sam u jednom trenutku najbolje vrijeme u Evropi u disciplini kraul."

           Jeste li poput mnogih vaših kolega željeli da igrate vaterpolo?

        " Jesam. Vrlo krako sam igrao dok je trener bio Lovro Štakula.1958. godine iz Jadrana dolazi u Kotor Miro Ćirković.U Jadran tada stiže Boško Vuksanović, koji dovodi Šiljka i Muškatirovića .Nijesam sa Ćirkovićem modgao naći zajednički jezik i tu se stavlja tačka na taj sport.Što bih morao da se sa nekim konfrontiram, bolje da plivam."

         Je li nesporazum sa Ćirkovićrem bio glavni razlog odlaska u Beodrag?

     "  Da. Te 1959. odlazim u Beograd i bio sam član oba tada jaka kluba u Srbiji :Partizana i Crvene zvezde.U Partizanu mi je bio trener Božo Grkinić.I onda razmišljam što mi više donosi vaterpolo ili plivanje. Vaterpolo nekad zavisi od koncepcije trenera u plivanju je drugačije. I donosim odluku -plivanje."

         1969. završavate karijeru?

       " I odlučujem da se bavim biznisom. Spajam korisno i lijepo.A 1990. odlazim sa porodicom u Amerku, na Floridu.U potpunosti sam uspio. Svijet mi je priznao ono što nije moj grad Kotor i Jugoslavija.Od sredstava koje sam stvorio mogli smo fino da živimo putujemo i ponekad dodjem u grad za koji me vežu lijepe uspomene.Jer, ipak, da nije bilo Kotora i onog bacanja u bazen, nebi bilo plivanja ni mojih trezultata."

            Vaša mladja kćerka je bila kandidat za reprezentaciju Amerike za OI u Sidneju?

          "Jeste ali nije uspjela, jaka je bila konkurencija, a ona je, ipak, bila strankinja."

     Po želji pokojnika kremacija Slobodana Kićovića će se obaviti u Americi, a pepeo će biti razdijeljen na tri mjesta: pored supruge u Ohaju, Slatini kod Andrijevici i u zalivu  Boke Kotorske.