Dokolica

Grahovo, svjedok burne prošlosti

Maj 13, 2025 1 Komentara

(15 riječi)

Znate li da je mnogo lakše putovati od Podgorice do Boke Kotorske kad koristite put preko Nikšića pa dalje do Morinja? To je odličan magistralni put koji prolazi kroz netaknutu prirodu, vijuga preko visoravni Grahovac na visini od oko 1000 metara, pa preko Grahovskog polja i dalje prema Bokokotorskom zalivu, pružajući nestvarne poglede na Boku i peraška ostrva. S obzirom na saobraćajne gužve i radove na primorskim putevima, ovo je idealno rješenje, jer je od Grahova potrebno svega dvadesetak minuta da stignete do Boke. Nema mnogo saobraćaja, čak ni u ljetnjem periodu.

Grahovo centar

Ali i u samom Grahovu ima mnogo da se vidi! Prije svega, nemojte propustiti posjetu selu Grahovac, koje je smješteno na istoimenoj visoravni iznad Grahova. Tu ćete naći tišinu i čist planinski vazduh; ovo mjesto je zaista pravi raj za ljubitelje netaknute prirode. Tu se nalazi i crkva Sv. Spasa, podignuta 1864. godine po nalogu kralja Nikole, u čast pobjede u Bitci na Grahovcu. Crkva je izgrađena na mjestu gdje je bio šator Husein-paše, komantanta turske vojske. Na uzvišenju iza crkve imate divan pogled na okolne šume i planine kao i na Grahovsko jezero.

Grahovo - stara škola

U čast te čuvene Bitke na Grahovcu, crnogorska vlast je 2008. godine otkrila lijepi bijeli obelisk, koji se nalazi pored magistrale. Bitka se dogodila 1858. godine, kada je knjaz Mirko Petrović-Njegoš predvodio vojsku od 7.500 crnogorskih vojnika protiv Otomana. Poginulo je hiljadu Crnogoraca i 3.000 osmanskih vojnika, ali su Crnogorci dobili ovu presudnu bitku. Na obelisku možete pročitati natpis: 'Spomenik vašoj hrabrosti je Crna Gora i njena sloboda'.

 

Očekuje se da će ovaj put do primorja donijeti bolji život u Grahovo, nekada opštinu poznatu po istorijskim događajima i ličnostima. Istina, proći će još dosta vremena dok se nekadašnji stanovnici ne vrate na porodična imanja, uprkos činjenici da se neke kuće već renoviraju, a Grahovsko polje se velikim dijelom već obrađuje.

 

Za sada je napravljen odličan potez sa izgradnjom hotela i tradicionalnog restorana Grahovac 1852, koji je za kratko vrijeme postao veoma popularan kod putnika-prolaznika. Restoran nudi sve vrste tradicionalnih jela – od priganica i kačamaka do jagnjetine pod sačem i pasulja. Pravo mjesto za pauzu i uživanje u divnom planinskom vazduhu!

Kako je Grahovo izgledalo u prošlosti? Nekada je ova varošica bila prosperitetna opština. To je bilo jedno od prvih mjesta u Crnoj Gori koje je dobilo bolnicu i ulično osvjetljenje. Ali Austrijanci, Njemci i Italijani nisu poštedjeli grad; zapalili su ga i ubili nedužne stanovnike. Ipak, poslije Drugog svjetskog rata Grahovo je imalo prodavnice, kafane, restorane i škole. Postojala je i fabrika sokova, pilana, pogon za proizvodnju dugmadi, pošta, pa čak i hotel. Bio je to gradić pun života i radosti.

Stara bolnica i putokaz za Arboretum

Ali mnoge stvari su se promijenile. Brojne kuće su uništene u zemljotresu 1979. godine i nikada nisu obnovljene. Stari ruinirani hotel se sada pretvara u neki privatni zdravstveni centar, ali su radovi očigledno stali. Neki kafići su otvoreni, ali nema mnogo gostiju. Spomen-kompleks, nekada ponos Grahova, zapušten je i napušten. Osim ovog spomen-parka, vrijedi posjetiti samo Arboretum i crkvu Svetog Nikole, sagrađene 1499. godine, sa originalnim freskama.

 

Arboretum je priča za sebe. Nalazi se pored starog austrougarskog puta koji je vodio od Grahovca do Risna, na oko 500 metara od centra Grahova. To je jedinstvena botanička bašta koju je osnovao general Vojo Kovačević prije pedesetak godina. Odvje raste oko 250 sadnica sa 130 različitih biljnih vrsta, prikupljenih sa skoro svih kontinenata. Najinteresantnija vrsta je džinovska sekvoja.

Džinovska sekvoja

Arboretum je od 2000. godine pod zaštitom države, što svjedoči izblijedjela tabla na ulazu. Ali da li je to stvarno tako? Kada smo mi ovih dana posjetili ovu botaničku baštu, nismo mogli vjerovati da je ona toliko zapuštena. Prava divljina!

Drveća osušena, informativne table izblijedjele i popucale, kuća pokojnog generala – koji je umro 1997. godine - propala i napuštena... Čuli smo da se unuk generala Kovačevića prije nekoliko godina doselio u Grahovo i da će se on dalje starati o arboretumu koji se prostire na površini od oko jednog hektara. Ali gdje je tu opština? Gdje je država? Ovaj arboretum je nekada bilježio 20.000 posjetilaca godišnje .... a sada?

 

Nakon što smo prošetali ulicama Grahova i obišli malu buvlju pijacu, popili smo kafu na jednoj terasi u centru. Zamislite, ovdje se još može piti kafu po cijeni od € 1,00!

 

Nemojte propustiti posjetu Spomen parku na brdu Umac koji je izgrađen između 1977. i 1978. godine. Ogromna i veoma impresivna skulptura na vrhu brda (visoka 7 metara) predstavlja pokretnu kolonu vojnika na čelu sa narodnim herojem Savom Kovačevićem. Izradio ju je od bronze poznati vajar Miodrag Živković.

Savo Kovačević je rođen u obližnjem selu Nudo. Pod njegovom komandom grahovski partizani su 13. jula 1941. napali okupatorske snage i razoružali grupu neprijateljskih vojnika.

 

Dio kompleksa je i grupa od 272 betonske kocke sa imenima palih boraca iz Drugog svjetskog rata sa ovih prostora, povezanih stepenicama i platoima. Nedostatak održavanja spomen parka je očigledan. Korov raste svuda. Kakva šteta! Ovakav impresivan spomenik iz Drugog svjetskog rata svakako bi mogao da bude veoma zanimljiva turistička atrakcija!

Ako imate vremena, posjetite i Grahovsko jezero. To je vještačko jezero, napravljeno 1952. godine, koje služi za akumuliranje vode za potrebe poljoprivrednika na Grahovskom polju. Jezero možete obići kolima: put prolazi kroz centar Grahova, ali je u prilično lošem stanju. Iz sela Grahovac postoji stara pješačka staza do jezera, koja bi uskoro trebala da se uredi.

 

Grahovo je svjedok burne prošlosti, što ga čini zanimljivim mjestom za posjetioce. Nalazi se na udaljenosti od dvadesetak kilometara od mora i na nadmorskoj visini od 700 metara, nudi idealne uslove za život, razvoj turizma i privredni rast. Kada kreću ozbiljne investicije?

 

Tekst i fotografije Marianne Van Twillert-Wennekes - portalanalitika