DETALJAN ČOVJEK

Piše: Slavko Mandić
“Ja mislim, Ja sam rekao, Ja ostavljam, Ja kad govorim, Ja
sam čovjek dijaloga, Ja sam skoro negdje dao izjavu , samo je dio početnih
rečenica presednika Crne Gore Jakova Milatovića u izjavi na par novinarskih
pitanja.koji, na vama je cijenjen puku da odgonetnete, ili pojedinačno
Presednik Milatović ima sedam dana da potpiše zakon o saradnji u ekonomiji i
razvoju nekretnina. prilikom sam se prvi put zamislio i pitao sebe: Da li je
moguće da za ovoliko godina života nije uspio da naučim što znači detaljan čovjek
? Pokušao sam da potražim pomoć prijatelja. Ogovorili su da pojma nemaju, jer
valjda u žurbi nijesu mogli da se snađu u guglovim objašnjenjima. Zato sam u
avanturu krenuo sam. Trajalo je to prilično. Niko veze nema što to znači. Pa ni
čuveni gugl koji slovi za najznačajnije obrazovno pomagalo ovoga vremena. Bilo
je čupavo. Nema pa nema objašnjenja. Bolje njega da pitam, pomislih. Ali kako
da doprem u te visine? Da je ono s Podgoricom završilo kako je trebalo i kako
je mjesec cio najavljivao ovaj detaljan lik, bez sumnje bi mi rabota bila laka.
Ali ovako to neće ići. Zato i odustah. Pokušaću da odobrovoljim gugl. I sinu
mi. Odjednom. Sva je priča u kombinaciji. Mojoj sreći nije bilo kraja. Na
početku prve stranice evo odgovora. Jeste polovičan, jer je na upit detaljan
čovjek stiglo tumačenje da je to LAV. Ponosan, hrabar ali dobar čovjek prije
svega. Zavrtio sam glavom jer mi se tu nešto nije slagalo. Dobro, polovina je
samo upita. Zato sam nastavio sa daljim pretragom. Ovoga puta sam ukucao
čovjek. I eto ga! Bingo! Enigma je riješena. Detaljan=lav a čovjek=misaono biće
koje može zaključiti (možda ugovore, nenadane koalicione dogovore, prim.
autora), crtati i razmišljati…I onda idu neka sljedeća nabrajanja, ali je meni
ovo bilo sasvim dovoljno. Dobio sam odgovor koji otkriva da je naš presednik
zaista DETALJAN ČOVJEK, što je po guglu znači da je LAV I MISAONO BIĆE KOJE
MOŽE ZAKLJUČIVATI, CRTATI I RAZMIŠLJATI. Pa da, pomislih. Samo još da su mu
sliku stavili. Potpuni original. I bi mi lakše nekako. Naš je, pa što ne bi bio
to što jeste?
Da je to tako i da je najbolja definicija lika i (ne)djela
onoga o kome se radi upravo ova guglova, dobijamo u sljedećem dijelu odgovora.
Institucionalno važna ličnost, što kod nas izaziva često vlastite psihološke
negacije, objasnila je da se sporazumima sa Emiratima poništavaju važni
crnogorski zakoni, ali i da on može biti suprotan i evropskim aspiracijama Crne
Gore.
Ma čuješ! U brk kaˊ i uvijek. Ne može niko kaˊon. Reče kako
jes, pa i ako poreče, kaˊ što je nakon podgoričkih izbora. Tada je neka moćna
sila pritisnula nejaka i pleća i puče pogibija. Izio se živ zbog toga. Vidi se,
plače mu se i dan danas. Teško podnosi. Jer ako iko, on je za sve što je
crnogorsko. Brani to svim našim bićem.
Najvažnije je ipak ovo prvo što čusmo od detaljnog. Zato
imajte strpljenja za nastavak. Jer u njemu je detalj ponovo nedvosmislen:
"Mislim da ste juče, videli stavove nekih parlamentaraca EU, veoma važnih
za Crnu Goru, koji su zabrinuti komentarisali ovaj sporazum. Meni ovo nekako
sve izgleda kao da neko prosto puca u naš evropski put . Prošle godine su
pucali u jednu nogu, usvajajući rezoluciju o Jasenovcu, ove godine do evropskih
pucaju i dođu do naše noge. reče prkosno u vlastitu budućnost A ona se sve manje
vidi.
, (možda i zvučnim) snajperom i onu drugu, donedavno vitalnu
Evropsku nogu Evropske Crne Gore I ona jadna stade baš je bila na putu ka tamo
njima. Morao je neđe da izduši. Kad nije mogao ili smio prije, evo mu sjajne
prilike. A taj, kad mu se ukaže nešto ovakvo, ne propušta.
Ma sve me to nije dovoljno ubijedilo. Zato sam iu nastavku
ovoga strašnog suda nastavio da mislim. Prosto me kopka. Jasno mi je da ima
nešto u njegovim riječima što mi uporno promiče. Vrnem se na Valtazara Bogišića
. S njim sam, kao uostalom i on, nekako blizak. Reče on: Što se grbo rodi,
vrijeme ne i spravi . Tačno je to, ali što u ovom kontekstu van konteksta to
znači? Složih se sa svojom mišlju da to nije što tražim i nastavih dalje.
Oprostiće mi Valtazar. A i dosta mu je sa ove naše strane. Ako mu se iko
odužio, to je ovaj naš državni čelnik. Metne ga ie treba a posebno đe to veze
sa tekstom nema. Ali, zna se to, od viška glava ne boli.
Da je jutro pametnije od večeri pokaza mi se najbolje na
vlastitom primjeru. Čim sam u čik zore oko otvorio, evo ti kaˊ prikazanje.
Jasno, da jasnije ne može biti. Vidi se ko je. Pa on (slučajni, kako ga od
milošte zovu) ostavio svima nama da otkrijemo pucača u naše dvije obje noge na
domaćem euro putu?
Opet se zamislih. A to nikad nije dobro. Ako zna, a zna,
velim sebi, što nas ostavlja da razbijamo mozak? Svega i svačega je što tumara
ovim našim euro-srpsko-ruskim džadama. Ko će znati kakva se fela tuda smuca
ovih godina gospodnjih. Ne može sve policija da ih pofata, au svakoga od takvih
mnogo je fišeka za svaku našu evronogu ponaosob.
Možda nas Jakov kuša, pade mi naum. Zato i govorim: Ne
možete vi da poništite crnogorske zakone, da obesmislite crnogorske zakone, da
podredite ustav Crne Gore određenim stvarima. To ja mislim da je
neprihvatljivo. I ja kada govorim na taj način, zapravo govorim o Crnoj Gori
kao zemlji koja mora biti zemlja vladavine prava. Završio ovaj posao od početka
je, ja sam rekao, bio manjkav i bio jedan primjer vladavine neprava, reče opet
tamo njima u brk.
To je sve ok, ali zašto ne zbori policajcima ko je to pucao?
Možda zaista pojma nema ko bi to mogao biti. Zato što postoji mogućnost da
onoga sa kojim moraš da praviš nekakav tuturuk, ne smiješ pominjat u nekakvim
negacijama normalnog. Zato sam pitao doktora mozga koji mi je objasnio da u
medicini koja se izučava u svijetu, ali ne i kod nas, imaš nekakav sindrom koji
ti ne da da pominješ ljude koji su ti ubačeni u sistem. Što god da su učinjeli.
Eto zato je to tako, a ne što bi on htio.
Bi mi lakše i odlučih da mu pomognem.
Znaš detaljni, ovi što su pucali su ovi oko tebe. Ovi sa
kojima si skrojio Crnoj Gori i uzduž i poprijeko. Morao si, znam, ali sad tad
ti znaš ko su, obrni onaj telefonski broj 122. koji ti poslah. Pa kad ti se
javi dežurni, ti mu spjegaj sve po redu. I ko je pucao, i ušto je pucao, i što
je pogodio, i kako nam je sad odjednom put pun džomba i kako se njime više ne
može u Evropu. Sve mu reči, ali ne zbori da ti je to od mene. Jer ne bih volio
da se od mene zna. Da me kakvo čudo ne strefi.
0 Komentara