Jučer je u Ulcinju, gradu sa najvećom plažom na jadranskoj obali došlo do nevjerovatne, groteskne inverzije… Nekima je to nalikovalo na predstavu teatra apsurda, bilo je i publike, koja nije ništa shvatila pa joj nije bilo do smijeha. Scenarista, reditelj i glavni glumac, spreman da odigra i sve sporedne bio je naravno, ko bi drugi – nego Dritan. Ukoliko ste zaboravili to je onaj bivši premijer…

Eto neki mi šapću i – bivši čovjek – ali ja se nešto ne slažem…Kako da bude bivši neko ko to nikada nije ni bio?
Sve je juče teklo dosta idilično, a onda se tako reći niotkuda pojavi ona Jelena Marković, noseći u rukama transparent na kome je pisalo nešto u čemu se Dritanče prepoznao. Reagovalo je, reklo bi se neprimjereno, Dritanovo obezbjeđenje. Nasilnički i primitivno, a kako bi drugačije!?
Izgleda da gospođa Marković nije shvatila da je Dritan Abazović htio po prvi put da otvori “DUŠU”. Kako zaboga pa on to nema? Htio je da kaže ko mu je ono svojevremeno nudio silne predizborne milione? Ko mu je dao neke “sitne pare” da ni kriv – ni dužan prihvati funkciju premijera. Bio je spreman i da kaže ko ga je nagovorio da potpiše TEMELJNI UGOVOR, najgori akt u istoriji Crne Gore.
Prekide ga tako Jelena u svojevrsnom napadu plemenitosti, po egzaltiramosti nalik na epileptični, pa je pokušao da nešto nerazmrsivo proskiči o zabrani prodaje crnogorske obale, skrivajući da je u taj posao i sam duboko involviran.
Dritan kao Dritan, reći će mnogi koji misle da ne zaslužuje da mu se ime piše velikm silovom…
Za one koji ne vjeruju u sud istorije, ali je njegov sud ISTINIT!!!

Obrad Pavlović, književnik