Piše: Sreten VUJOVIĆ

Preko  sredstava javnog informisanja smo  20. februara doznali da je Vlada Crne Gore opredijelila 200 hiljada eura za porodice, čiji su članovi bili žrtve masakra 1 januara ove godine: „Vlada je dala saglasnost na korišćenje sredstava tekuće budžetske rezerve u iznosu od 200.000 eura, u cilju pružanja finansijske pomoći porodicama stradalih u tragediji na Cetinju 1. januara. ‘Zadužuje se Ministarstvo finansija da iz sredstava tekuće budžetske rezerve u skladu sa tačkom 1 ovih zaključaka uplati iznos od 200.000 eura na žiro račun Prijestonice Cetinje’.“

Ovakav gest Vlade  bi, da se radi o nekoj elementarnoj nepogodi, požaru, uništenju uśeva, bio gest dobronamjernosti! Međutim ovđe se radi o nasilno oduzetim životima, o unštenju porodica,  u vremenu kada se traži odgovornost predstavnika bezbjednosnog sistema, koji je  u potpunosti zakazao u oba zločina na Cetinju (ne samo ovog 1. januara).

Umjesto da se krene redom i da se smijene neodgovorne ličnosti sa vrha bezbjednosnog sistema, što podugo traži neformalna grupa Kamo śutra i brojni crnogorski građani, širom naše domovine, Vlada nas obavijesti da će „šteta“ biti namirena davanjem para unesrećenim porodicama. Dešavalo se i ranije, u viševjekovnoj i često krvavoj  crnogorskoj tradiciji, da se nekoj porodici pomogne od strane kumova, komšija, rođaka, i to veoma diskretno, kako se u bolu niko ne bi našao povrijeđenim, ali da ja pamtim nikada se nije dešavalo da  neko na „sva zvona“ objelodani takvu vrstu pomoći, i da se umjesto moralnog čina, povlačenja  sa  uprljanih funkcija, krene u prljavo, nemoralno unižavanje časnih cetinjskih porodica! Uvjeren sam da je tim ljudima u trenucima nakon tragedije više značio prijateljski stisak ruke, prolivena suza, a bilo ih je u „potocima“ od strane svih koje je Majka Priroda obdarila ljudskom ośećanošću.

Prema međunarodnom pravu svaka aktivnost, koja podrazumijeva i masakre na Cetinju, mora da podrazumijeva poštovanje preminulih i njihovih porodica, i da pri tome ne bude okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja…

Do kada će vlada „Kripto Boy-a“ Milojka Spajića štititi Šaranovića (i njegovog saradnika),  koji nas je nakon masakra obavijestio da se možemo vratiti „normalnom životu“, a prije te „istorijske“ izjave koja će zasigurno ostati zabilježena u istoriji beščačća, bio je više zabrinut, prave li njegove naočare odsjaj u kameru, nego kako se ośećaju porodice stradalih i zgroženi, zanijemljeli ostatak Crne Gore i svijeta!

Pitah uzgred mog mehaničara, da li je upravljač mog auta otkazao zbog „normalnog kvara“ li mu je neko „pomogao“ u toku noći! „Opreznost je majka mudrosti“ kaže narodna izreka! Ne nalazim se u paranoičnom strahu, ali ne zaboravljam slična dva „zastrašivanja“! U jednom od njih sam samo ludom srećom ostao  u životu!

Dixi et salvavi animam meam – Progovorih i spasih svoju dušu!