Velikosrpska Crna Gora je skinula diplomatske rukavice. Najviši državni zvaničnici juče nijesu čestitali Kosovu Dan nezavisnosti ili su čestitali, pa čestitke nijesu objavili. Ne smiju od šefova u Patrijaršiji i odlazećeg gazde na Andrićevom vencu.

Jesu li važne te protokolarne čestitke? O, da, jako su važne. Kabineti predsjednika država i vlada, ministarstva vanjskih poslova svih zemalja svijeta čuvaju ažurirane spiskove tih datuma pazeći dobro kada se kome što čestita. Tekstovi čestitki pažljivo se pripremaju i pomno analiziraju. Sve se sagledava i proučava – obraćanje, dužina, forma, leksika… Protokolarne čestitke su vidljivi dio kompleksnog odnosa država kao i stavova i relacija njihovih lidera. Zorno to pokazuju čestitke Kolinde Grabar Kitarović poslate Aleksandru Vučiću 21. decembra 2019, i Vučićeva poslata Zoranu Milanoviću petnaest dana kasnije.

Vladajuća koalicija neslanjem ili neobjavljivanjem čestitki čelnog trojca Andrija Mandić – Milojko Spajić – Jakov Milatović Republici Kosovo za Dan nezavisnosti te nama susjedne i prijateljske države i Crnogorcima mentalitetski najbližeg naroda pravi veliki zaokret u vanjskoj politici s nesagledivim posljedicama.

Nije samo Kosovo žrtva sadašnje Crne Gore koja vodi velikosrpsku politiku na svim poljima. I Bosna i Hercegovina je. Faktički vladar i kreator ključnih politika, formalno samo predsjednik Skupštine, dovodi u Crnu Goru banjalučkog silnika i čestita njegovoj Tvorevini neustavni praznik. Predsjednik Vlade se Bosnom i Hercegovinom ne bavi koliko ni s Madagaskarom. A predsjednik države tradicionalno nema hrabrosti da iskoristi ni ono moći koliko mu Ustav daje, pa je njegova nedavna zvanična posjeta Bosni i Hercegovini bez ikakvog dometa.

Je li iko ikad čuo da sadašnji najviši crnogorski zvaničnici išta suvislo govore o Bosni i Hercegovini? Ima li iđe vijest da su primili nekog privrednika, intelektualca, makar ambasadora? Da su prozborili koju oo istorijskim i drugim našim vezama? Skandalozne stavove o genocidu u Srebrenici da ne pominjem.

Velikosrpstvo je nekako progutalo činjenicu da je Hrvatska nezavisna. I uspješna. Nju doživljavaju kao respektabilnog neprijatelja. Makedonija i Crna Gora su za njih nekakve privremene tvorevine. Neodržive. A Bosna i Hercegovina i Kosovo su za njih tek teritorije. „Otete“ od Srba, dakako. Samo treba pažljivo čitati uratke Crkve Srbije, tamo se sve ovo redovno objavljuje.

Kosovski zvaničnici redovno i uredno čestitaju državne praznike Crnoj Gori i to ne kriju. Naprotiv.

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore ranijih godina je čestitalo Kosovu, i čestitke objavljivalo.

Ove godine ni čestitke Ministarstva vanjskih poslova nije bilo do prije sat. Objavljena je tek nakon što su se i mediji oglasili i društvene mreže usijale.

Objava čestitke susjednoj državi, s danom zakašnjenja pokazatelj je da nešto ne štima. Najmanji bi problem bio da je riječ o aljkavosti nekog službenika, na što će se možda vaditi. Ali džaba. Balkan je ovo. Pozjajemo se, dobro se znamo. Diplomatija nije razgovor kao na detektoru laži. Naprotiv. To je umijeće slanja i primanja poruka uključujući i one koje nijesu izrečene ili nijesu kada je trebalo.

Čuveni i veliki američki pisac, novinar, urednik i izdavač Isak Goldberg upoznao je diplomatiju u vjerovatno njenom najegzaktnijem izdanju izvještavajući iz konfrontiranih evropskih prijestonica pred Prvi svjetski rat. To je vještina „reći i učiniti najgadnije stvari na najljepši način“, napisao je prije čitavog jednog stoljeća.

Crnogorski velikosrbi čak ni to nijesu uspjeli. Svoju prljavu i naopaku politiku nijesu uspjeli da izvedu diplomatski, gospodski nego neotesano i primitivno.

Ako đe ima utjehe to je da je ova vlast kanale vanjske komunikacije učinila irelevantnim, pa liše Kosovara i diplomata ovo drugi neće ni znati. Sajt Ministarstva vanjskih poslova poslovično beskoristan i besmislen, kao i samo Ministarstvo, a nalog na mreži X su pretvorili u nesadržajni foto album Ervina Ibrahimovića. Nalog Milojka Spajića, zbog njegovih objava teško je uvijek tretirati ozbiljno, a nalog Vlade na engleskom, koji je nekada po Twiplomacy bio među dvadeset istaknutih u svijetu danas praktično ne postoji.