Paralelni svjetovi i „polusvjetovi“

Piše: Sreten VUJOVIĆ
Imali smo prilike često da čujemo sa „najviših“ mjesta kako
nam je dosta dioba! Jednu vrstu dioba
novonadošla vlast je već donekle uspjela da „pomiri“, pa je tako
„namiren“ broj nacionalnih Srba i onih koji su to po profesiji! Ostalo je još
da se izvrši „lobotomija“ ovog ostatka, a one koji ne budu šćeli pristati na ovu „bratsku“
ponudu, treba eutnazirati, ili kako slikovito i naaaarodu razumljivo reče
mladočetnik (четник-почетник) iz Nikšića: „Sa njima ćemo kao sa Turcima!“
Ostalo je nejasno da li je mislio na „šetanje opanaka“ „jabani“ kao znak gostoprimstva ili na
„главосеченије“ ili „усековање глава“
kako bi kazali pripadnici SS (Svetosavske
sekte)! Uglavnom prva varijanta je svakom moralnom čovjeku neprihvatljiva,
jednako kao i ova druga, makar ne bez „nužne samoodbrane“!
U svoj toj „Sodomi i
Gomori“ rijetki su glasovi razuma ali su se zato, bibliji „sporni“, silovatelji đetića tako namnožili da su „izuzeci“ postali pravilo koje se na kraju
nagradi visokim crkovnim činom (Kača-Vendi i sl. klerikalni estradni umetnici),
a bogomi i svjetovno privilegovanim pozicijama.
Zašto slobodno novinarstvo, liše časnih izuzetaka, koje
proglašavaju i „desničarima“ ćuti? Doduše, nijesu svi „desničari“! Ovi ostali,
svejedno je da li idu „desno“ ili „lijevo“
njih svakako očekuju medijski „hajduci“, novi tip drumskih razbojnika,
koji u saradnji sa „nezavisnim sudstvom“ po logici „kadija te tuži-kadija ti
sudi“ udare takav namet na „vilajet“ da se najveći broj sankckionisanih,
umjesto žurnalistici sve više obrće praznom frižideru! No, i pored toga ima
nekoliko novinara, dobro „utreniranih“ na „veliki post“, pa i dalje biju bitku
potiv „vjetrenjača“ uz veliko poštovanje svijeta, ali i veliki bijes i gnušanje
polusvijeta!
Ima jedna kuća koja u svom imenu sadrži atribuciju „javni“,
a koja je za rijetke ostala dom (ako izuzmemo „Dom za vješanje“). Ta kuća je
javni servis samo kada treba „izreketirati“ građane, da bi se finansijski
pokrile ničim zaslužene privilegije nesposobnog
rukovodstva. Ima i jedna dama (Tanja Šuković) koja se hrabro
suprotstavlja ovom bezumlju i lično bih
radije pristao da budem pod śečivom giljotine, nego njenog britkog i pravdoljubivog
pera! Manje boli!
Jutros sam njen tekst na jednom portalu komentarisao ovako:
„Bravo, Tanja! Umno, argumentovano, a nadasve gospodstveno!
Malo ironije i sarkazma ne škodi tim polutanima! Ljekovito je! Situacija na
Javnom servisu je takva da mi se i plače i smije i povraće, a kada se po
Njegoševoj “smiješano najlakše se pije” to sve smuti ujedno, mislim da nema
psihologa koji bi umio definisati te “emocije”! I ne “pije se lako”, smiješano,
kako veli naš dobri Njego! Narod je odavno rekao: “dobrom prasetu je i najgora
splačina slatka”.
0 Komentara