Piše: Slavko Mandić

I točak mu je okrenuo leđa. Dosta je bilo tvoga!  Neću da te vozim više da mi zemlju truješ  i da mržnju bljuješ. Danas sam otpao ja, a śutra će ostale kolege točkovi. Otkazao ti je motor, podizači stakala, brisači, auspuh i ono što je posebno alarmantno za političkog predatora, otkazali su ti i pojasevi za spašavanje. Nemaš se više zašto ufatit. Ni mudrost odvjetnika Đuke, ni glupost drobozborca Bakareca ne mogu ti pomoć. Ni lažavi istoričar Antić, ni prevarant Raković. Neće ti pomoći ni čuvene doskočice žaboskočice sa Pinka, a ni onog iz mumlatorske ćirilice. Pognuo je uplašenu glavu i histerični smijuljko sa Informer životinjskog carstva. Ostao si sam i go kao pištolj. Ne boj se care. Država koju si 12 godina bahato korubao, dodijeliće ti apartman na dugotrajno korišćenje. Zbog zasluga kojima si zadužio narod. I onaj tvoj, a i ovaj jadni odovud, koji samo misli da je tvoj.

Odovud je poslata poruka čvrste odlučnosti koja jasno svjedoči da će se njegove politikantske jedinice suprostaviti svakom pokušaju autoatentata na njega. Bilo da je tamo, ili ovamo u mislima o rješavanju naših gradova. Da poslije Budve, bude i Nikšić. Vaistinu Nikšić!
Zabrinuti politički čovječuljak, kreatura domaće slike i prilike sa śevera domovine, koja mu baš nije na srcu, odahnuo je i oglasio kad je iz automobila izašao ON, otac turbo srpske nacije u Crnoj Gori. Dobro je, nije krio suze radosnice ovaj slučaj. Ni ovaj atentat na omiljenog nije uspio.  Čuva ga Bog, Srbin po poreklu, kako je ustanovila naučna klero misao popovsko četničke koalicione sprege.

U njegovu čast po ulicama Crne Gore organizovaće litije sa jasnim zahtjevima za ostavke svim točkovima iz njegovog voznog parka. Jer je jasno da ovo što se dogodilo nije plod slučajnosti, već namjera jednog bivšeg, ili bolje sadašnjeg organizatora protesta i tamo i ovamo.

ON, ta noćna mora i kad je na vlasti i kad nije, koristi čak i terorističke studente da sruše samo jednu jednačinu u kojoj je sve isuviše poznato.
U vezi terorističkog akta na automobilu vođe vaskolikog srpstva, kada mu je u toku vožnje poslušnost otkazao jedan točak, nije se još oglasio njegov vrhovni ovdašnji poslušnik.
Vojvoda od parlamenta ćuti iz, za sad, nepoznatog razloga. Nije poznato da li mu je misao paralizovao pregolemi strah, jer je svjestan da je omiljeni vođa bio izložen neprijatnostima (čitaj čistom pokušaju terorizma) na istorijskom putu za Mokrin, đe se uputio da voljenom narodu objasni da je baš on jedino rješenja za njihov životni nastavak.

Nijesu se oglasili ni studenti. Ako su oni načinili sabotažu, red bi bio da prihvate odgovornost. I podnesu neopozive ostavke na učešće u daljim blokadama škola, fakulteta, ulica, trgova u preko 250 gradova diljem zemlje Srbije. A ako nijesu oni, onda je jasno da su to uradili penzoneri bivšeg voznog parka, nezadovoljni statusom nakon konačnog oslobođenja. Mada je to dilema, službama tamošnjeg policijskog sistema, pomoći će ovaj crnogorski. Čiji je vrh iskusan u takvim i sličnim postupcima otkrivanja.

Ono što je sigurno, za koju deceniju pouzdano će se znati ko je nafućkao točak da otkaže sad već skoro bivšem.