Piše: Sreten VUJOVIĆ

Odavno ne pratim śednice bivšeg crnogorskog parlamenta! Desi se da me onako „ostrčke“ prilikom listanja TV kanala potrefi neko „rikošet“ izlaganje i nakon 5 minuta verbalnog terora sve mi je kristalno i bolno jasno, bolje nego da sam vascijeli dan ćurio ispred TV ekrana i pratio mudromasturbirajuća izlaganja verbalne erektivne samozadovoljavajuće disfunkcije! Uplašim se ponekad od vlastitog razmišljanja; možda i ja onako „ostrčke“ dam doprinos počivšem zdravstvenom sistemu anestezirane bivše nam domovine. Hvala Vladi i Parlamentarnoj većini! „Izoštirili“ su do nevjerovatnih granica moj mentalni „odbrambeni mehanizam“! U sunovratu svih nekadašnjih, opšterihvaćenih društvenih i civilizacijskih vrijednosti danas je lakše nego ikada biti „ekspert“ u svim oblastima života! Jednostavno zato što je ključno pravilo da pravila uopšte ne postoje! Ko j..e pravila!?  Zato se sve manje čudim seljaku iz Nahije, koji mi je, nakon povratka iz egzila, više od pola sata  „objašnjavao“ kako sam ja to vrijeme u Italiji, a dijelom u Austriji i Švajcarkoj živio, iako mu je u cijelom životu najduža putanja bila prema Cetinju za pazarni dan. „Ne znaš ti to, plemeniče! Sad ću ti ja  objasniti“, počeo je! Ovog mog simpatičnog plemenika odavno nema među živima, ali sam mu, posije toliko vremena, „retroaktivno“ zahvalan jer mi je objasnio „posthumno“ kako funkcioniše aktuelna  crnogorska politika!

Nakon zabrane opoziciji da prisustvuje śednicama Parlamenta, sasvim slučajno, u toku vožnje, slušam radio prijenos skupštinskog zasjedanja! Prisilim sebe, gotovo mazohistički da, „bagatelišući“ prethodnu situaciju nakon dolaska tridesetoavgustOvaca, odslušam prijenos, makar tih pola sata vožnje, od Štitara do Cetinja. Smjenjuju se govornici od krajnjeg śevera do juga, predstavnici svih „bratskih naroda i narodnosti“ i prosto čovjeka „obuzme milina“, pa ti se od radosti i plače i smije, koliko je u našoj Crnoj Gori zavladala harmonija, „idilična“ situacija i „blagostanje“. Tu idilu je „remetila“ samo „antisrpska, ustaška“ opozicija, koja se inače u toj ulozi nije najbolje snalazila, pa je i takva kakva jeste, bila „kost u grlu“ Hádēs „apostola“!

Dolazim do „Nikad u dom“,  cetinjskog kružnog toka, i gubim volju da se kao prošli put priključim blokadi saobraćaja, u znak pijeteta prema stradalima u masovnim zločinima, ne zbog nedostatka empatije, već zbog želje da do kraja sprovedem ovaj nesvakidašnji eksperiment na sebi samome.

Mislima se vraćam u vrijeme najvećeg uspona Hitlera, čuvene bakljade u obliku „svastike“ i spaljivanja „nepodobnijeh knjiga“ u Berlinu 1933. godine! „Zvone“ mi u glavi, jače od zlogukih, genocidnih svetosavskih zvona,  śećanja jednog doktora, Jevreja, zahvaćenog ruljom, „rijekom“ nacista, koja ga je, iako protiv njegove volje, nosila uz frenetične usklike: „Smrt Jevrejima!“ Ovaj doktor, Jevrej,  se kasnije śećao kako je u takvoj atmosferi, masovne psihoze, uhvatio sebe kako i sam, sasvim spontano urla: „Smrt Jevrejima!“

Vraćam se, naravno na „Nikad u dom“, kružni tok, da dam svoj skromni doprinos dvadeset trominutnoj šutnji, u znak počasti stradalim sugrađanima i potvrđujem sebi, toliko očiglednu istinu,  da je na sceni još veći zločin, kulturocid i genocid nad nacionalnim Crnogorcima! Glavne „poluge“ za ovakav naum su u rukama onih koji svaku naznaku očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta Crnogoraca  guše tako „sofisticirano“ da se dobr dio odnarođenih crnogorskih građana praktično mazohistički samozadovoljno predaje u ruke dželata!

Nadu daje probuđena studentska mladost, koja trpi poput moje generacije u njihovim godinama, najbudalastije optužbe i kriminalizaciju. Promijenila se samo metodologija! Nas su svojevremeno optuživali da smo izdajnici (vascijelog Srpstva), plaćenici Vatikana i špijuni vodećih zapadnih obavještajnih službi, u što je bilo teško povjerovati, jer nijesmo imali (niti imamo) ni „gaća na gu..ci“, dok danas studenskoj omladini u svetosavskoj „kužini“ pripravljaju, za lobotomoiranu masu „pitkiji“ arsenal optužbi, koje su lakše „svarljive“ populističkom mentalitetu!

Ipak,  ovim „đavoljim šegrtima“ Petar II bi imao što poručiti:

„Krv je ljudska rana naopaka,

(hrana naopaka)

na nos vam je počela skakati;

prepuniste mješinu grijeha!“