Satanski stihovi

Piše: Draško Đuranović
Prevario se svako ko je
sumnjao da "svjedok Božje ljubavi“, ne može podlije, niže ili nesojskije.
Može Amfilohije Risto Radović.
Pozvao je sve u Crnoj
Gori da ni glasa ne udijele sljedbenicima onih koji ,,ne hode putem vječnog
ljudskog dostojanstva, onima koji su krvlju obagrili Božić i 1919. i 1941.
godine“.
Kakva pogana, satanska
poruka.
Krvlju obagrili Božić
1919?! Da li je čovjek u crnoj mantiji i crnog jezika možda mislio na krv
porodice komite Petra Zvicera, borca za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore?
U spaljenoj kući nestali
su tragovi života porodice Zvicer. ,,Samo na jednom mjestu bio je ostao jedan
dio od dječje ruke. Lakat sa prstićima“, svjedočio je opisujući masakr, bivši
predsjednik Vlade u egzilu Jovan Simov Plamenac, u pismu koje je objavio
crnogorski istoričar Novak Adžić.
Kada je crnogorski komita
Marko Zekov Popović, nekadašnji barjaktar crnogorske vojske na Skadru,
posljednji put sklopio oči u dalekom Dablinu 1934, slomljenog sna da će se
nekad vratiti na Cetinje, njegov saborac jednom je rečenicom oslikao crnogorsku
komitsku muku: ,,Kad smo ga pogledali u lice, viđeli smo, u jednom trenutku svu
tragediju i slavu Crne Gore“.
I onda prvosveštenik
Srpske crkve u Crnoj Gori pljuje na one koji su ,,krvlju obagrili Božić 1919“,
one koji su položili živote ili žrtvovali budućnost svojih najmilijih da bi
branili ime svoje i svoje domovine i ovđe i kasnije, kao tužni internirci, u
Gaeti?!
Onu Ljuba Čupića,
studenta prava, komuniste, komandira Nikšićkog odreda. Onoga što se smijao
smrti dok su ga četnički fašisti vodili na strijeljanje. Mučili su ga, sudili
mu na prijekom sudu, pokušali da ga slome. Uzalud. Vikao je prije pucnjeva:
,,Smrt fašizmu!!“ Ubili su ga. Uzalud. Njegov osmjeh je nadživio njegove ubice.
Osmjeh Ljuba Čupića, za sva vremena.
,,Sa osmijehom pred
smaknućem, kao pred vjenčanjem”, kako veli pjesnik.
Ili je Radović mislio na
onu krv Cetinjanke Jelene Ćetković, mlade krojačke radnice i skojevke,
nesuđenje španske borkinje, osuđivane komunistkinje, ilegalke u Beogradu kojoj
je zloglasni policijski isljednik Đorđe Kosmajac u zatvoru odbijao meso od
kostiju, lomio kičmu i tabane da bi odala svoje komunističke jatake. Uzalud.
Nije rekla ni riječ. Nije pustila, kažu, ni suzu iako joj je tijelo bilo crno
od udaraca i mučenja...
Nije Jelena zaboravljena,
njeno ime i danas nose ulice u Podgorici i Beogradu, kao i osnovna škola na
Zvezdari...
Kakav je trebalo da bude
taj Božić 1941. godine, ako ga je krv crnogorskih antifašista opoganila? I
kakav bi trebalo da bude taj Božić 2021, ta nova Crna Gora, o kojoj bestidni
Radović litijaši uzduž i porijeko?
Baš nalik onoj
velikosrpskoj, Garašaninovoj, kakva je i bila kad su je ,,oslobodili od
zelenaša“ sve do Drugog svjetskog rata, ona crnih komitskih marama i ugašenih
ognjišta, vrijeme kada se Crnoj Gori ni ime nije smjelo pomenuti, osim kao
geografski pojam.
Ili, ipak, kao ona
četničko-fašistička Crna Gora kakvu su tokom Drugog svjetskog rata, kao sluge
okupatora, pravili sljedbenici koljača Mace Vukojičića i Obrada Šiljka, svečeva
Srpske pravoslavne crkve. Ona koja se, uz ,,blaženu“ podršku Joanikija Lipovca,
klanjala i italijanskim i njemačkim fašistima.
Sve nevine žrtve, na
svakoj strani zaslužuju naklon, kao što mitropolit srpski ima moralno pravo da
drži opijelo žrtvama sahranjenim na pasjim grobljima.
Ali, narušavajući mir
crnogorskih heroja, pljujući na ideale crnogorskog otpora i antifašizma, a
uzdižući prizemnim lažima ideologiju krvi i tla crnogorskih zločinaca i
podržavajući njihove političke sljedbenike – Radović skrnavi tron svetog Petra
Cetinjskog na kojem nepravo sjedi, rugajući se i crnogorskoj tradiciji i
crnogorskom moralu.
Da ima zrno obraza ispod
sijede brade, Risto Radović bi se postidio.
Ali, znamo da neće. U
nehrišćanskoj osionosti nestaje osjećaj stida. Kao što znamo da će i država,
bez imalo stida, nastaviti da ćuti, toleriše govor mržnje i da ga, besprizorno,
državno tužilaštvo tumači kao ,,govor bratske ljubavi“. Baš kao što vlast ćuti
godinama na helikoptersku limenku na Rumiji, brojne padobranske krstionice i
svu arhitektonsku devastaciju crnogorskog nasljeđa...
0 Komentara