"Ustani, vrijeme je da odgovornost sjedne" – slogan je pod kojim je održan treći, ali ne i posljednji, protest studenata u Podgorici. I zaista, studentsko i ukupno građansko vrijeme je danas u Crnoj Gori ("Crnoj i napaćenoj Gori’’, kako  rekoše studenti) da je došao čas polaganja i odgovornosti i ostavka kao, minimum, ličnog i moralnog čina. Ali, kao i pretežno do sada – i to već više decenija, kako opet veoma važno i znakovito poručiše student – na djelu naše ukupne političke elite suštinski su odlaganja i odgovornosti i ostavka i zalaganja za prije svega partitokratske metode. Drugo se i ne može očekivati od onih koji su moralne, ljudske, empatične, profesionalne političke, civilizacijske i kulturološke uzuse, vrijednosti i standarde apsolutno podredili krajnje destruktivnom ‘’cjenkovnom’’ i ‘’pijačnom’’ politikantstvu i ogoljeloj i svima vidljivoj vražjoj i đavoljoj borbi, želji i volji za foteljom i ničim ograničenoj, odnosno nekontrolisanoj vlasti i moći, dominaciji i gospodarenju nad ljudima i nad njihovom sadašnjošću i budućnošću (pošto su po njima, pokušajem uistinu sveobuhvatne revizije istorije, ‘’uspjeli’’ da zagospodare i prošlošću; nasuprot ovome, ‘’sveobuhvatne izborne reforme’’ nikako da se ‘’dohvate’’ i stalno je odlažu, jer bi razorila njihov partitokratizam). Poručiše im studenti o onom predmetu koji simbolizuje njihovo nakaradno shvatanje i doživljavanje javnih funkcija i ovo: "Fotelja je obična stolica, nije moneta, ni lična svojina. Kako biste vi to znali – kad vam sve ima cijenu, ali ništa vrijednost"?!

Ono što je najvažnije kada je riječ o nedavnom protestu ispred zgrada Ministarstva unutrašnjih poslova i Skupštine Crne Gore jeste činjenica da su studenti i ovog puta snažno i odlučno odbili bilo kakve pretpostavke i mogućnosti da iza njih stoji ma kakva i koja politička organizacija, stranka, pokret, grupacija ili pojedinac. Time su se pokazali i predstavili kao jedini u zemlji čisti i ničim (u)prljani, kompromitovani i natrunjeni društveni subjekat. I samo tako trebaju da nastave svoj daljnji društveni rad. Jer, ne zaboravimo: svi, ama baš svi politički akteri,  i u vlasti i u opozicji, koji su trenutno na javnoj sceni, bili su u nekom periodu svog angažmana ranije na pozicijama vlasti. Dakle, ono što je vrlo važno – svi su dobili od građanstva makar jednom šansu i imali mogućnost da sa pozicija vlasti pokažu i dokažu da li su zaista ono za što su se zalagali!? I nema nikakve sumnje da apsolutno niko od njih nije sa zadovoljavajućom ocjenom položio taj – sa stanovišta istorijske i otadžbinske, domovinske i predačke misije Crne Gore – sveti ispit građanske i nacionalne, državne i civilizacijske, političke i kulturne  zrelosti!? To se definitivno moglo viđeti u posljednjih nekoliko godina u kojima je na scenu bilo više vlada. Zato je od ogromne i neupitne važnosti i korisnosti bila smjena ranije dugogodišnje vlasti DPS-a i njima u tom periodu bliskih partija na izborima od 30. avgusta 2020.g.

Crnoj Gori trebaju nove političke snage! Tu ne pomažu nikakva reformisanja postojećih stranaka! Govorimo o potrebnim i željenim, za opštu građansku korisnost nužnim, reformama DPS-a, a zaboravljaju se one reforme za koje postoje ogromni vapaji u današnjim partijama na vlasti, a nekadašnjoj opoziciji! Upravo su takve kakve su i danas – ogoljelih partitokratskih struktura! – stalno dok su bile u opoziciji predstavljale najjači zamajac i doprinositelj njima sličnih ili bolje reći istovjetnih višegodišnjih partitokratskih DPS-ovskih korozija vlasti! Zato su studenti apsolutno u pravu i za svaku su pohvalu i podršku kada se distanciraju od svih aktuelnih političkih stranaka u zemlji, i onih u vlasti, ali i onih u opoziciji, jer i jedne i druge odlikuje partitokratski model promišljanja, ponašanja i vladanja, kako unutar svojih stranaka tako i u čitavom društvu i državi, kada im se to samo omogući, odnosno kada su na vlasti! I nije nikakvo čudo otkud toliko nevjerovatnog manjka empatije i ljudske solidarnosti, ośećaja bliskosti i savjesti kod naših vlastodržaca, kada im je na pijedestalu ‘’vrijednosti’’ isključivo i bukvalno njihova stranka (0d toga do njihove privatne prćije, odnosno države samo je jedan mali korak!) i njena odnosno njegova, tj. čelnikova nedodirljiva vrhuška sa svojim i njegovim najužim materijalnim interesima i benefitima moći, vlasti i vladanja!

Zbog svega ovoga i još radi mnogo čega drugoga, treba opet čuti sljedeću poruku studenata: "Mi nismo sluge nijednog režima, ni pošlog, ni vašeg, ni nekog budućeg. Nismo sluge partija. Služimo jedino univerzalnim vrijednostima o kojima smo učili kao studenti – dobroti, čestitosti, slobodi, pravdi i ljubavi!" Opredjeljujući se na ovaj način, studenti su jasno i decidno rekli što misle o svim pošastima partitokratizma kao najveće boljke naše zemlje već više decenija: o nepostojanju demokratije, netransparentnosti rada stranaka i državnih organa, zarobljenosti institucija, shvatanju društva kao legalnog i legitimnog stranačkog plijena, skoncentrisanosti partijske ‘’baze’’ u uskim otuđenim funkcionerskim klanovima, nepotizmu, nekompetentnosti, neznanju, antimeritokratiji, lopovluku, korupciji, sprezi sa kriminalnim strukturama, podjeli državnih poslova između stranačkih feuda, javašluku i neefikasnosti bezbjednosnih struktura… Postavljajući pitanje ‘’ “Kamo śutra?”, studenti kao da su znali i kakav će odgovor biti vlastodržaca na njihove i zahtjeve društva da polože računa o svojoj odgovornosti. A on je bio najgori mogući. Opasno targetirajući (prelazeći tako sa subjektivne i moralne čak i na teren objektivne, krivične odgovornosti za moguće tragične posljedice) i optužujući bez ikakvih dokaza da su studenti, odnosno mladost i budućnost ove zemlje, proizvod kriminala i bivše DPS-ovske vlasti, čelnici Demokrata, ali vidimo i PES-a, su zapravo već odgovorili na studentsko i građansko pitanje – a kamo śutra? Sigurno ne tamo đe su čelnici Demokrata i PES-a i ostalih aktuelnih klerofašističkih partija na vlasti sa svojim ‘’vrijednostima’’, već tamo đe su univerzalne ljudske vrijednosti – dobrota, čestitost, sloboda, pravda i ljubav, kako poručiše studenti – one vrijednosti koje baštini ukupna crnogorska istorija i tradicija (čije su oličenje dakako Sveti Petar, Njegoš i Marko Miljanov), a evo vidimo i savremenost zahvaljujući studentima. Zato je nesumnjivo “Kamo śutra?” naše i pitanje i naš odgovor. Samo tako i samo tamo!