tari kontinent druge polovine XIX vijeka znakovito uzdiže epohu velikih sila; neprikosnovene uloge u diplomatiji i ratovima. Njihove državne politike dobijaju jake imperijalne obrise u Africi, Aziji, Americi, na Pacifiku. Kolonijalna bogatstva slivaju se u prestižne prijestonice. Evropska moć gospodari svijetom. Na Dalekom istoku čudesna zemlja pod zastavom Izlazećeg sunca, zadivljena snagom britanske mornarice i vojnom dominacijom Zapada, napušta tradicionalne srednjovjekovne okove. Podvizi i čast samuraja, nepobjedivih starovremenskih vitezova ispisanih mačem i perom ostaju u sjećanjima. Mladi japanski car Meidži podiže zavjesu izolacionizma, usvaja savremene tekovine Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, a ministar vanjskih poslova Japana Inoue Kaoru 1887. ističe: „Mi moramo ustanoviti japansko carstvo na rubu Azije po ugledu na evropska carstva“.

Krunidbene svečanosti imperatora i kraljeva; svita gizdavog plemstva, otmjenih dostojanstvenika, specijalnih izaslanika, slavnih vojskovođa. Isijava aristokratska raskoš, dok ponos nacije često nadilazi sumornu stvarnost podanika. Rijetka, izvanredna prilika za susrete, upoznavanje, povjerljive upite, zagonetne odgovore, dobijanje značajnih informacija; poslastica za diplomatiju.

Ceremonija krunisanja ruskog cara Aleksandra III tokom maja 1883. Zanimljivi državnički razgovori evropskih monarha, visokih delegacija iz Japana, Kine, Sjedinjenih Američkih Država. Jedinstvena prigoda. Sa Cetinja divna svita; otmjeni crnogorski knjaz Nikola Petrović, u pratnji naočitog ministra inostranih djela vojvode Stanka Radonjića, ađutanta Matanovića, pjesnika i knjaževog osobnog ljekara Jovana Jovanovića Zmaja.

Prefinjena pravila protokola uznose bilateralne odnose na prijatnu razinu, uspostavljene vladarskim instinktom, uljepšane uručenjem odlikovanja. „Glas Crnogorca“ od 3. juna 1884. donosi veoma interesantnu vijest: „Njegovo veličanstvo Car Japanski poslao je preko ovd. carsko ruskog zastupstva Njegovom visočanstvu našem Knjazu-Gospodaru svoj domaći orden hrizantema, kojim se odlikuju samo vladajuće osobe. Carsko ruski zastupnik poslova na Cetinju g. Pages imao je čast da preda Njegovom Visočanstvu Knjazu znakove rečenog ordena na naročitoj audijenciji, koju je imao u srijedu prije podne. Ovo odlikovanje našeg uzvišenoga vladaoca od strane Carskoga Dvora jedne velike monarhije na dalekom istoku napuniće jakim zadovoljstvom svakojeg Crnogorca, jer ovo služi kao dokaz, da je Crna Gora u uzvišenoj osobi svoga vladaoca stekla uvaženje i poštovanje i u dalekim krajevima svijeta. Ujedno javljamo, da je Njegovo Veličanstvo Car Japanski blagovolio odlikovati i Knj. Ministra inostranih djela g. V. St. Radonjića ordenom rađajućeg se sunca prvog reda“. Sa Dalekog istoka kitnjasti ordeni obasjali stasite fizikuse crnogorskog gospodara i knjaza Nikole Petrovića i znamenitog diplomate Radonjića. Pravila reciprociteta precizno balansirana. Zablistao je Orden Danilovog krsta na osebujnoj ličnosti japanskog cara Meidžia. Daleke zemlje, drevnih civilizacijskih žila i podneblja kulture posve različitih, ali kodeks morala i junaštva veoma sličan.

Pravda usađena u temelje savremene crnogorske države; čvrsti ugaoni kamen - Opšti imovinski zakonik Knjaževine Crne Gore iz 1888, zahvaljujući brilijantnom intelektu, dubrovačkom šarmu, istraživačkom žaru i zavidnom obrazovanju Valtazara Bogišića, vinuo visoko ugled Crne Gore u svijetu, svojim rješenjima obasjao evropske divove Njemačku i Francusku, nadasve staru tradiciju budućeg geopolitičkog kolosa, usamljenog Japana.

Interesantnu vijest donosi Glas Crnogorca od 4. februara 1890: ,,Vojnički ataše pri Japanskome poslanstvu u Berlinu, major gosn. Fukušima nahodi se od prošlog utornika među nama“. Isti list u sljedećem broju od 11. februara izvještava: ,,U prošli utornik izvoljelo je Njegovo Visočanstvo, u svom Riječkom Dvoru, primiti vojničkog pristava pri japanskom poslanstvu u Berlinu, G. Majora Fukušimu. Tom prilikom izvoljelo je Njegovo Visočanstvo odlikovati japanskog diplomatu krstom Danila I, trećeg stepena. – G. Fukušima krenuo je u srijedu po podne preko Kotora u Berlin“. Rezidencija Petrovića na Rijeci Crnojevića odisala je osmišljenim državničkim stilom, odveć diplomatskim ceremonijalom visoke klase, s reputacijom dvorova velikih sila.

Ubrzo Glas Crnogorca od 4. marta 1890. donosi zanimljivost ,,Japanac na Cetinju“: ,,Tek što smo ispratili majora Fukušimu, vojnog pristava japanskog poslanstva u Berlinu, dođe nam, kroz najviši snijeg, prestavnik japanskog carstva u Beču, G. Tanahasi. Ovi nam je bio utoliko zanimljiviji od prvog, što je s njim bila i žena mu, mlada, lijepa, plava Njemica, šćer nekoga bogataša iz Magdeburga. S njim su bila i dva oficira ć. i kr. austro-ugarske mornarice. Bavili su se ovdje od subote do utornika, razgledali su okolinu i bili do Rijeke. U nedjelju bjehu putnici gosti ć. i kr. Austro-ugarskog ministra G. T. vit. Milinkovića, a u ponedjeljnik su oni vratili gozbu porodici G. Milinkovića u gornjoj dvorani vel. lokande. – Kad uzmemo, da smo ove zime imali već dva gosta iz najdaljega kraja ovoga svijeta, a zima na Cetinju zaista nije najugodnije doba, da koliku budućnost ima Cetinje kao putničko zborište u ljeto, kad je vaistinu ljepota biti na Cetinju“! Snjegovite lovćenske zime otkrivaju fine tragove inostranih gostiju, njihove posjete prijestonici i dobronamjernu radoznalost varošana. Kultni cetinjski hotel ,,Lokanda“ središte zbivanja, fina mješavina crnogorske tradicije i arome stranih kultura.

Od Japanskog do Jadranskog mora nevjerovatna putanja diplomatskih valova periodično je unosila ugodne mirise prijateljstva udaljenih država - Carevine Japana i Knjaževine Crne Gore.

(Autor je crnogorski diplomata)