Rektorov naprednjak ponovo u akciji - kad "bivši" rusofil izigrava europejca
Za Antenu M piše: Boban Batrićević
Povod kao prolog
Filip Ivanović, potpredśednik crnogorske Vlade i visoko
rangirani političar partije ukradenog imena Evropa sad (posudili bez pitanja od
Slovenije "Evropa zdaj"), koji se inače rijetko ukazuje u javnosti s
autorskom izjavom, udijelio nam je u milosti svojoj osvrt na komentar
predśednika DPS-a Danijela Živkovića povodom pośete evropske komesarke za
proširenje Marte Kos. Gabaritna nada kadrovskog skautinga proruskog nipstera i
negdašnjeg borca protiv Holivuda, rektora Vladimira Božovića, taj ognjeni
europejista koji je s đečačkim oduševljenjem pisao kako su crnogorski vladari
umirali s imenom Rusije na usnama, zamjerio je Živkoviću na kritičkoj
intonaciji prema tvrdnjama Kos da Crna Gora napreduje u evropskim
integracijama, budući da zbog narušenih odnosa s Hrvatskom nije zatvoreno
poglavlje 31 (vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika). Nemam nikakvu
namjeru da advokatišem Živkoviću, za razliku od Ivanovića, koji je, vjerujem,
advokatisanje komesarki Kos iskoristio kao lažni motiv i kao priliku da joj pošalje
jedan od onih beskičmenih, udvoričkih mejlova tako karakterističnih za našu
novokompovanu "diplomatiju", u kojem bi je zaštitnički izvijestio
kako je reagovao na napade crnogorske opozicije prema njoj. Svoje je reagovanje
ipak dekorisao lažima i manipulacijama, kojih, viđećete sami, ima na bale.
Kad potpredśednik krivi istinu
U svojoj kratkoj izjavi F. Ivanovič (u ovom dijelu tako ćemo
ga zvati jer više odgovara njegovoj iskonskoj naravi) nespretno kaže kako je
DPS imao "30 godina, 14 od nezavisnosti" da uvede CG u EU. Treba li
naglašavati opšte mjesto da DPS nije imao 30 godina za eurointegraciju zemlje u
EU, da je DPS do 2006. predvodio jednu od dvije republike savezne države, i to
onu manju, koja je gotovo beznačajno uticala na spoljnopolitički kurs
zajednice! Što se tiče teze kako je aktuelna vlast uradila više za jednu no DPS
za 14 godina na putu ka EU, i ona je taman kao njen promoter - neutemeljena i
kvarna. Zvanični pregovori između CG i EU počeli su 2012. godine (proces je
pokrenut 2010), što znači da se 14 topi u 8 odnosno 10, śor Ivanoviču.
Drugo, dinamika pregovora nije ista tada i sada niti je isti
geopolitički kontekst. Treba li pominjati da je izvjesno vrijeme EU u
potpunosti stopirala kompletan proces pregovora sa svim zemljama regije, što ni
u kom slučaju nije zavisilo od država kandidatkinja!
Treće, bez i najmanje želje da branim DPS (ja sam za razliku
od gosn Ivanoviča na protestima hapšen od strane tog režima), ta je partija
tokom svoje vladavine otvorila sva pregovaračka poglavlja, iako se baš i ne
može pohvaliti brojem reformi.
Ipak, od ovih je tehničkih detalja (a đe detaljima da se
bavi filozof, još religije, još ikonosac hrabar kojemu uslužni kolumnisti pišu
hvalospjeve o izbrijanosti lica i začešljanoj kosi) gora, otrovnija i
odvratnija njegova tvrdnja kako je "isti ovaj DPS" vladao Crnom Gorom
prije 30 godina. Ne, gosn Ivanoviču, i vi znate da nije. Taj DPS koji je
pozivao na Dubrovnik i ratio s Hrvatskom raspao se 1997. godine. Tada je onaj
militantni, huškački i velikosrpski dio DPS-a osnovao SNP, roditeljsku partiju
"Demokrata" i gotovo svih aktuelnih, nemanjinskih partija u Vladi
uključujući i vašu (śetite se da je jedan od vaših vođa-osnivača Jakov
Milatović još dok je bio u PES-u isticao istorijski značaj magistra Momira
Bulatovića). Oni koji su ostali u DPS-u nakon 1997. godine i njihov lider Milo
Đukanović izvinili su se Hrvatskoj. Istina, nije došlo do besprijekornog
suočavanja s prošlošću, ali desio se taj brantovski momenat važan za
dobrosuśedske odnose. Zahvaljujući tome, Hrvatska je pružila bezrezervnu podršku
obnovi crnogorske nezavisnosti, a potom i najviše od svih "gurala" CG
u NATO i EU. To je F. Ivanoviču i njegovom strateškom partneru, ljubitelju
koljenica i pozivaču ratnih drugova na otkopavanje oružja i te kako jasno, zato
i pogoršavaju odnose s Hrvatima. Gosn Ivanovič je prvi u redu nakon Mandića,
Kneževića i Bečića koji je kumovao pogoršanju odnosa s Hrvatskom posljednjih
godina jer je upravo dok je njegova pojava obavljala funkciju MVP došlo do
ozbiljnog narušavanja savezničke i prijateljske komunikacije na relaciji
Podgorica-Zagreb. Nikad od obnove nezavisnosti nijedan predstavnik vladajućih
većina koje je predvodio DPS nije od hrvatske diplomatije zaslužio
"persona non grata", dok je za vrijeme Ivanovičevog ministrovanja to
"zavrijedilo" čak troje ljudi iz aktuelne vlasti. Sveto trojstvo
izgleda, da se poslužimo simbolikom bliskom potpredśedniku Vlade.
No, najveća Ivanovičeva laž koja je motivisala nastanak
ovoga teksta tiče se bestidne konstrukcije kako opozicija izmišlja
"ustavni puč" zbog ljudi iz pravosuđa protiv kojih se trenutno vode
sudski procesi. A zna se odlično da je do "ustavnog puča" dovela
protivustavna aktivnost Parlamenta koji je na sebe preuzeo ingerencije Ustavnog
suda. Da je Parlament bio u pravu, ne bi dolazilo do preinake pojedinih odluka.
Potpredśednikovo manipulisanje posebno je bolno zbog slučaja sutkinje Đuranović,
koju je njegov premijer i šef partije danima dripački progonio i provocirao
mizoginim i ejdžističkim ispadima na X profilu.
Stilski talenat s Temua
S ambicijom da njegova izjava dobije na rafiniranoj stilskoj
raskoši dostojnoj jednog predvodnika helenskih studija ili nekad Instituta za
naprednjačke studije UCG, Filip Ivanović (ovđe se vraćamo na pravo ime) ubači
poneki stručni termin, ne bi li, kako skromno vjerujem, zadivio pučku prostotu.
Na jednom mjestu kaže da je to što je Živković kritikovao Kos (pazite sad):
"tužni krešendo u političkom lutanju opozicione partije". Da u
kolumnama može ići emoji, ovđe bi došao onaj što plače od smijeha. Krešendo?
Ajmo viđeti što ta riječ zapravo znači. Ivanoviću, vjerujem mrska hrvatska
enciklopedija, kaže:
"glazbena oznaka za postupno pojačavanje tona. U notnom
pismu bilježi se kraticom cresc. ili znakom <. Suprotno od crescendo je
decrescendo (diminuendo), oznaka je za postupno stišavanje tona. Bilježi se
kraticom decresc. ili decr. (odnosno dimin., dim.) ili znakom >."
Dakle, pojačavanje tona. Sad, umjesto "krešendo",
u Ivanovićevu izvornu izjavu umetnimo njeno značenje. Evo što se dobija:
"...tužno podizanje tona u političkom lutanju
opozicione partije."
E tužno stilski doista, da tužnije ne može. Moguće da na
navedeni stilski aksesoar mogu pasti personifikacije gro glasača PES-a,
superbot heroji Tiho Drogaš i Vasilije Stramačić, ali kod ozbiljne čitalačke
publike isti izaziva podsmijeh.
Drugi začin, druga stilska "vegeta" vrlog
Ivanovića jeste ponovno korišćenje muzičkog termina - "lajtmotiv". Ne
znamo koliko g. Ivanović može biti muzikalan, ali bi mu na upotrebi stručne
muzičke terminologije na ovako malom prostoru pozaviđeli Tomas Man i Teodor
Adorno. Možda, u trenucima intime potpredśednik piše tonalni nastavak Doktora
Faustusa.
No, vratimo se "lajtmotivu".
Kaže Ivanović kako je DPS imao prilike riješiti otvorena
pitanja s Hrvatskom i dobiti pozitivan Izvještaj o vladavini prava i borbi
protiv korupcije, "od čega sada prave lajtmotiv svog političkog
djelovanja". Idemo ponovo pretraga, "lajtmotiv, značenje, hrvatska
enciklopedija", pa iskoristite postupak istovjetan prvom primjeru i sami
ocijenite g. Ivanovića.
Poruka za komesarku
Komproš, kako bi u nekoj alternativnoj komunističkoj EU
izgledala skraćenica funkcije Marte Kos, dobila je, kako rekosmo, zaštitu od
Filipa Ivanovića koji je uvaženu političarku iz Slovenije branio od
"antievropske" crnogorske opozicije. Vjerujem da gospođa Kos odlično
shvata značaj NATO-a za ukupnu bezbjednost EU, pogotovo zato što dolazi iz
Slovenije koja je prva ośetila ljubav velikosrpskog nacionalizma prilikom
raspada Jugoslavije. Kad joj se Filip Ivanović ponovno javi da joj objasni značaj
ulaska CG u EU i koliko je DPS koji je uveo CG u NATO antievropski, neka se
dobro śeti riječi tog istog Filipa Ivanovića povodom debate o pristupanju naše
države Śevernoatlantskom savezu:
„Pitanje NATO-a je i pitanje etike. Da li ćemo kao država i
kao pojedinci prihvatiti zakon džungle po kom jaki i moćni ostvaruju svoje
interese uništavajući slabije? To nije samo stvar realpolitike ili krajnjeg
pragmatizma, već i suštinskog određenja prema savremenim fenomenima i
kolektivne, pa i lične, odgovornosti pred svijetom u njegovoj sadašnjosti i
budućnosti. Univerzalne vrijednosti za koje se moderna ljudska zajednica, makar
deklarativno, zalaže nespojivi su sa praksom koju sprovodi NATO. Neka mi ne
bude zamjereno da u Njegoševoj godini upotrijebim njegovu humanističku po(r)uku
koja se ovdje nameće: 'Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde
nečovještvom'. Na kraju, smatram da pristupanje NATO-u nije ni vojni, ni
ekonomski, a ni moralni, interes Crne Gore, niti je to odraz njenog istorijskog
ili budućeg identiteta. Ako našoj sadašnjoj, a potencijalno i nekoj budućoj,
vladi nedostaje kreativnosti i autoriteta u spoljnoj politici, to nije razlog
da se ti nedostaci nadomještavaju servilnošću i sterilnim pragmatizmom."
Brendi za potpredśednika. Uzdravlje.
0 Komentara