Za Antenu M piše: Boban Batrićević

Povod kao prolog

Filip Ivanović, potpredśednik crnogorske Vlade i visoko rangirani političar partije ukradenog imena Evropa sad (posudili bez pitanja od Slovenije "Evropa zdaj"), koji se inače rijetko ukazuje u javnosti s autorskom izjavom, udijelio nam je u milosti svojoj osvrt na komentar predśednika DPS-a Danijela Živkovića povodom pośete evropske komesarke za proširenje Marte Kos. Gabaritna nada kadrovskog skautinga proruskog nipstera i negdašnjeg borca protiv Holivuda, rektora Vladimira Božovića, taj ognjeni europejista koji je s đečačkim oduševljenjem pisao kako su crnogorski vladari umirali s imenom Rusije na usnama, zamjerio je Živkoviću na kritičkoj intonaciji prema tvrdnjama Kos da Crna Gora napreduje u evropskim integracijama, budući da zbog narušenih odnosa s Hrvatskom nije zatvoreno poglavlje 31 (vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika). Nemam nikakvu namjeru da advokatišem Živkoviću, za razliku od Ivanovića, koji je, vjerujem, advokatisanje komesarki Kos iskoristio kao lažni motiv i kao priliku da joj pošalje jedan od onih beskičmenih, udvoričkih mejlova tako karakterističnih za našu novokompovanu "diplomatiju", u kojem bi je zaštitnički izvijestio kako je reagovao na napade crnogorske opozicije prema njoj. Svoje je reagovanje ipak dekorisao lažima i manipulacijama, kojih, viđećete sami, ima na bale.

Kad potpredśednik krivi istinu

U svojoj kratkoj izjavi F. Ivanovič (u ovom dijelu tako ćemo ga zvati jer više odgovara njegovoj iskonskoj naravi) nespretno kaže kako je DPS imao "30 godina, 14 od nezavisnosti" da uvede CG u EU. Treba li naglašavati opšte mjesto da DPS nije imao 30 godina za eurointegraciju zemlje u EU, da je DPS do 2006. predvodio jednu od dvije republike savezne države, i to onu manju, koja je gotovo beznačajno uticala na spoljnopolitički kurs zajednice! Što se tiče teze kako je aktuelna vlast uradila više za jednu no DPS za 14 godina na putu ka EU, i ona je taman kao njen promoter - neutemeljena i kvarna. Zvanični pregovori između CG i EU počeli su 2012. godine (proces je pokrenut 2010), što znači da se 14 topi u 8 odnosno 10, śor Ivanoviču.

Drugo, dinamika pregovora nije ista tada i sada niti je isti geopolitički kontekst. Treba li pominjati da je izvjesno vrijeme EU u potpunosti stopirala kompletan proces pregovora sa svim zemljama regije, što ni u kom slučaju nije zavisilo od država kandidatkinja!

Treće, bez i najmanje želje da branim DPS (ja sam za razliku od gosn Ivanoviča na protestima hapšen od strane tog režima), ta je partija tokom svoje vladavine otvorila sva pregovaračka poglavlja, iako se baš i ne može pohvaliti brojem reformi.

Ipak, od ovih je tehničkih detalja (a đe detaljima da se bavi filozof, još religije, još ikonosac hrabar kojemu uslužni kolumnisti pišu hvalospjeve o izbrijanosti lica i začešljanoj kosi) gora, otrovnija i odvratnija njegova tvrdnja kako je "isti ovaj DPS" vladao Crnom Gorom prije 30 godina. Ne, gosn Ivanoviču, i vi znate da nije. Taj DPS koji je pozivao na Dubrovnik i ratio s Hrvatskom raspao se 1997. godine. Tada je onaj militantni, huškački i velikosrpski dio DPS-a osnovao SNP, roditeljsku partiju "Demokrata" i gotovo svih aktuelnih, nemanjinskih partija u Vladi uključujući i vašu (śetite se da je jedan od vaših vođa-osnivača Jakov Milatović još dok je bio u PES-u isticao istorijski značaj magistra Momira Bulatovića). Oni koji su ostali u DPS-u nakon 1997. godine i njihov lider Milo Đukanović izvinili su se Hrvatskoj. Istina, nije došlo do besprijekornog suočavanja s prošlošću, ali desio se taj brantovski momenat važan za dobrosuśedske odnose. Zahvaljujući tome, Hrvatska je pružila bezrezervnu podršku obnovi crnogorske nezavisnosti, a potom i najviše od svih "gurala" CG u NATO i EU. To je F. Ivanoviču i njegovom strateškom partneru, ljubitelju koljenica i pozivaču ratnih drugova na otkopavanje oružja i te kako jasno, zato i pogoršavaju odnose s Hrvatima. Gosn Ivanovič je prvi u redu nakon Mandića, Kneževića i Bečića koji je kumovao pogoršanju odnosa s Hrvatskom posljednjih godina jer je upravo dok je njegova pojava obavljala funkciju MVP došlo do ozbiljnog narušavanja savezničke i prijateljske komunikacije na relaciji Podgorica-Zagreb. Nikad od obnove nezavisnosti nijedan predstavnik vladajućih većina koje je predvodio DPS nije od hrvatske diplomatije zaslužio "persona non grata", dok je za vrijeme Ivanovičevog ministrovanja to "zavrijedilo" čak troje ljudi iz aktuelne vlasti. Sveto trojstvo izgleda, da se poslužimo simbolikom bliskom potpredśedniku Vlade.

No, najveća Ivanovičeva laž koja je motivisala nastanak ovoga teksta tiče se bestidne konstrukcije kako opozicija izmišlja "ustavni puč" zbog ljudi iz pravosuđa protiv kojih se trenutno vode sudski procesi. A zna se odlično da je do "ustavnog puča" dovela protivustavna aktivnost Parlamenta koji je na sebe preuzeo ingerencije Ustavnog suda. Da je Parlament bio u pravu, ne bi dolazilo do preinake pojedinih odluka. Potpredśednikovo manipulisanje posebno je bolno zbog slučaja sutkinje Đuranović, koju je njegov premijer i šef partije danima dripački progonio i provocirao mizoginim i ejdžističkim ispadima na X profilu.

Stilski talenat s Temua

S ambicijom da njegova izjava dobije na rafiniranoj stilskoj raskoši dostojnoj jednog predvodnika helenskih studija ili nekad Instituta za naprednjačke studije UCG, Filip Ivanović (ovđe se vraćamo na pravo ime) ubači poneki stručni termin, ne bi li, kako skromno vjerujem, zadivio pučku prostotu. Na jednom mjestu kaže da je to što je Živković kritikovao Kos (pazite sad): "tužni krešendo u političkom lutanju opozicione partije". Da u kolumnama može ići emoji, ovđe bi došao onaj što plače od smijeha. Krešendo? Ajmo viđeti što ta riječ zapravo znači. Ivanoviću, vjerujem mrska hrvatska enciklopedija, kaže:

"glazbena oznaka za postupno pojačavanje tona. U notnom pismu bilježi se kraticom cresc. ili znakom <. Suprotno od crescendo je decrescendo (diminuendo), oznaka je za postupno stišavanje tona. Bilježi se kraticom decresc. ili decr. (odnosno dimin., dim.) ili znakom >."

Dakle, pojačavanje tona. Sad, umjesto "krešendo", u Ivanovićevu izvornu izjavu umetnimo njeno značenje. Evo što se dobija:

"...tužno podizanje tona u političkom lutanju opozicione partije."

E tužno stilski doista, da tužnije ne može. Moguće da na navedeni stilski aksesoar mogu pasti personifikacije gro glasača PES-a, superbot heroji Tiho Drogaš i Vasilije Stramačić, ali kod ozbiljne čitalačke publike isti izaziva podsmijeh.

Drugi začin, druga stilska "vegeta" vrlog Ivanovića jeste ponovno korišćenje muzičkog termina - "lajtmotiv". Ne znamo koliko g. Ivanović može biti muzikalan, ali bi mu na upotrebi stručne muzičke terminologije na ovako malom prostoru pozaviđeli Tomas Man i Teodor Adorno. Možda, u trenucima intime potpredśednik piše tonalni nastavak Doktora Faustusa.

No, vratimo se "lajtmotivu".

Kaže Ivanović kako je DPS imao prilike riješiti otvorena pitanja s Hrvatskom i dobiti pozitivan Izvještaj o vladavini prava i borbi protiv korupcije, "od čega sada prave lajtmotiv svog političkog djelovanja". Idemo ponovo pretraga, "lajtmotiv, značenje, hrvatska enciklopedija", pa iskoristite postupak istovjetan prvom primjeru i sami ocijenite g. Ivanovića.

Poruka za komesarku

Komproš, kako bi u nekoj alternativnoj komunističkoj EU izgledala skraćenica funkcije Marte Kos, dobila je, kako rekosmo, zaštitu od Filipa Ivanovića koji je uvaženu političarku iz Slovenije branio od "antievropske" crnogorske opozicije. Vjerujem da gospođa Kos odlično shvata značaj NATO-a za ukupnu bezbjednost EU, pogotovo zato što dolazi iz Slovenije koja je prva ośetila ljubav velikosrpskog nacionalizma prilikom raspada Jugoslavije. Kad joj se Filip Ivanović ponovno javi da joj objasni značaj ulaska CG u EU i koliko je DPS koji je uveo CG u NATO antievropski, neka se dobro śeti riječi tog istog Filipa Ivanovića povodom debate o pristupanju naše države Śevernoatlantskom savezu:

„Pitanje NATO-a je i pitanje etike. Da li ćemo kao država i kao pojedinci prihvatiti zakon džungle po kom jaki i moćni ostvaruju svoje interese uništavajući slabije? To nije samo stvar realpolitike ili krajnjeg pragmatizma, već i suštinskog određenja prema savremenim fenomenima i kolektivne, pa i lične, odgovornosti pred svijetom u njegovoj sadašnjosti i budućnosti. Univerzalne vrijednosti za koje se moderna ljudska zajednica, makar deklarativno, zalaže nespojivi su sa praksom koju sprovodi NATO. Neka mi ne bude zamjereno da u Njegoševoj godini upotrijebim njegovu humanističku po(r)uku koja se ovdje nameće: 'Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom'. Na kraju, smatram da pristupanje NATO-u nije ni vojni, ni ekonomski, a ni moralni, interes Crne Gore, niti je to odraz njenog istorijskog ili budućeg identiteta. Ako našoj sadašnjoj, a potencijalno i nekoj budućoj, vladi nedostaje kreativnosti i autoriteta u spoljnoj politici, to nije razlog da se ti nedostaci nadomještavaju servilnošću i sterilnim pragmatizmom."

Brendi za potpredśednika. Uzdravlje.