Dušan Ičević
Manda i banda
Manda i banda ustavorušitelji u akciji. Sada protiv prava
Ustavnoga suda da predloži peništavanje odluke o sudijama prispjelim za
mirovinu. Do sada su uvijek penzionisani po Zakonu o radu. Parlamentarna većina
po zakonu o peenzijskom osiguranju. Ustavni odbor tako, bez izvještaja
Ustavnoga suda namjerava da se nepoželjni sudije smijene, pa u novome sastavu pogodnim sudijama prihvataju
potrebne ustavne promjene. Takvu odluku koju je prihvatiola parlamentarna
većina opšzicija je proglasila za ustavni puč. Sada su iz porodičnoga kruga
prvoborca “frontovaca” Predraga
Bulatovića predsjednica Ustavnoga suda i predsjednici pojedinih sudova i
sudskih savjeta.
Četnički vojvoda upravlja Skupštinom i vodi je da ustavno
mijenja državni poredak Crne Gore, najprije
uvođenjem dvojnoga državljnstva koje če vremenom oomogućiti da se Crna
Gora posrbi “Srbima poreklom iz Crne Gore, pa nastavlja potrebnim svojstvima.
Tako bi se ispunjavala Mandina krivotvorina da su odvajlada postojale Srpska
Kraljevina Crna Gora i Srpska Kraljevina Srbija, koje ujedinjene tvore Veliku
Srbiju/Jugoslaviju. Podsjeća na Projekat banjaluškoga advokata Stevana
Moljevića „Homogena Srbija“, koji postaje programsko načelo četničkog pokreta.
Iako formalno jugoslovenski opredeljen (službeni naziv: Jugoslovenska vojska u
otadžbini), četnički pokret se rukovodio velikosrpskom ideologijom. Koncept
„Homogene Srbije“ je zvanično zagovarao „Veliku Jugoslaviju“ i u njoj „Veliku
Srbiju.“ Namjera je bila: “Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju,
etnički čistu u granicama Srbije-Crne-Gore-Bosne i Hercegovine-Srema-Banata i
Bačke…
Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i
nenacionalnih elemenata.
Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne
Gore, kao i Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a
Bosne od muslimanskog i katoličkog življa... U krajevima očišćenim od narodnih
manjina i ne-nacionalnih elemenata, naseliti Crnogorce (u obzir dolaze
siromašne i nacionalno ispravne i poštene porodice)...
Tadašnja i sadašnja četnička ideologija, koju zastupa
čenički vojvoda, vodi u Srpski svet, svejedno kako ga zvali.
Kako je izvođen Moljevićev program pokazuje Izveštaj Pavla
Đurišića načelniku štaba Vrhovne komande od 13. februara 1943.“Akcija u
Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protiv muslimana izvršena je.
Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u
određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte
zadovoljstvo. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da
nijedan njihov dom nije ostao čitav. Za vreme operacija se pristupilo potpunom
uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Naše
ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod
muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca I dece”.
Nastavljači četničke ideologije hoće ća
to da podignu spomenik Pavlu Đurišiću. Poklikom grupe “frontovaca”
(predsjednika pljevaljske opštine, poslanika skupštinske većineVučurovića…)
Spremte se, spremte četnici, silna će borba da bude.Naravo, i poznatim oružjem:
kamom! Prethodio je svojevremeno, tada u opoziciji, opozicinar predvodnik
Demokratskoga fronta Andrija Mandić u debati u Skupštini o Zakonu o sllobodi jerispovijesti prijetnjom
da ima dosta skrivenoga oružja po Crnoj Gori i pozvao svoje saborce iz ratova
da budu spremni. Ratoborni, arhetipsku, stereotipnu poznatu pjesmicu: Ko to
kaže, ko to laže, Srbija je mala.
Nije mala, nije mala, triput ratovala.
I opet će i opet će, robovati neće. U posljednjemu stihu
preobraća se u: I opet će i opet će, ako bude sreće… Tako se zapjevalo u
ratovima devedesetih godina prošloga vijeka, i ponavlja svakom novom
zgodom. Novi trubač imperijalne politike
Srbije dr Aleksandar Raković poručio je da će u ratu masovna srpska vojska
satrti Crnogorce.
Podgorica je preživjela, Podoričani zapamtili, i ja od 11
godina, kada su dohujali četnici Pavla
Đurišića, zaposjeli i pljačkali varoš i okolinu, najviše Zetu. Momčine, nadrti,
zadrti delije, bradati i kosmati, pod šubarama na kojima je mrtvačka glava sa
prekrštenim kostima, puni redenika, tutnje ulicama i pjevaju: Jurišlije i Tedeski biju kao grom
nebeski! Mještani su potiho uzvraćali: Jurišlije i
Tedeski, ubio ih grom nebeski! Sluge okupatora, revnosni i plaćeni za borbu
protiv partizana, boraca za slobodu, zapjevali su: Partizani crni vrani, crni će vam doći
dani! Partizani su im uzvraćali, i uspjeli:
Oj, četnici, crni vrni, crni su vam došli dani! Narod je ispjevao: Kad četniku dođe vuna, brije bradu bez
sapuna. Odstupili su, kako su govorili, sa Njemcima, zapravo pobjegli od
narodnoga suda, većina pohvatana I kažnjena za zločinstva kod Zidanoga Mosta u
Sloveniji, a nedužni vraćeni odakle su pošli.
Proslavljena je Osamdesetogodišnjica OslobođenjaPodgorice 19
. decembra 2024. godine. Tako Pesovka gradonačelnica Oliera Injac i
“frontovska” predsjednica Skupštine Glavnoga grada nijesu mogle da “Naša
Podgorica” slavi “oslbođenje” 20. avguat 2024. godine.
Novu modu bradonja vjerovatno Manda neće pratiti iz
“tehničih” razloga, pošto može da naliči, zna se na koga: Nosioca Hitlerovoga
priznanja.
Nove “jurišlije” našao je četnički vojvoda u parlaamentarnoj
većini, koja sa saborcima, uz podršku
Vlade, izvršava sve što naumi, žestoko od podržavan “frontovaca”. Tzv.
heterogenu većinu ujedinjuje strast za vlašću, sve u ime demokratuje. Začudno je, samo
naizgled, da vođstvo Bošnjačke
stanke učestvuje u vlasti zajedno sa četnčkim vojvodom i partijom.
Vlast je mila kojega imena bila.
Manda ne odustaje da “pomiruje” Na poslavi osloboženja
Mojkovca, zajedno sa Premijerom Srbije, izjednačuje opako “veliku tragediiju
masovnoga ubistva” u Cetinju, valjda da se umili Cetinjanima, i “veliku
trageduju žrtava u Mojkovačkoj bitki”. Premijer Srbije hvali junaštvo
Crnogoraca koji su omogućili da se srpska vojska bezbjedno povuče ispred
austro-ugarske sile. Zna se da je ona već bila prošla. Auastro-ugarska vojska
je lako oavojila Lovćen, i nastavila dalje. Načelnik Vrhovne komande srpski
pukovnik Pešić pohvalio se kasnije kako je uspio da zadrži Crnogorsku vojsku,
koja je bila dospjela do Glasinca u Bosni, i bio unaprijeđen u čin generala.
Čula se i izjava da Srbija i Crna Gora nikad nijesu ratovale između sebe.
“Zaoravlja” se da je Raška/Srbija Stevaa Nemanje “ognjem i mačem” pokorila i
okupirala Zetu/Crnu Goru i vladala do dinastije Balšića. Nova vrsta okupacije
nastala je na kraju Prvoga svjetskoga rata kada je Podgirička skupština pod
nadzorom srpske vojske svojom Odlukom ukinula Crnu Goru, pripojila je Srbiji.
Tako se krivotvori istorija…
Manda je “zaslužan” i za predlog da se Amfilohiju podigne
spomenik u Beranama. Risto Radović, mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori, odista je “zaslužan” najviše zbog pobjede
nove vlasti i sastavu prve “oslobodilačke” Vlade u manastiru Ostrogu. Nazvan u
narodu Risto Sotona, Podržavalac četničke ideologije, proglašavajući ubice za blažene i svece, Velike su mu
“zasluge” u poricanju svega crnogorskoga i Crne Gore sem imena, koje je
“srpsko”. Največe zlo; kao okot mržnje, koje je zadesilo Crnu Goru od tzv. antibirokratske(kontra)revolucije.
Samovoljni Manda kvari odnose sa
prijateljskim susjednim državama. Već je nepoželjna osoba u Hrvatskoj zbog
Rezolucije o Jaseovcu. Sada čestita proslavu Republike Srpske, koje je Utavni
sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnom, jer je u njoj začet i kasnije
izveden genocid nad muslimanski stanovništvom u Srebrenici. Nazivaju ga Lama po
ugledu na Dalaj Lamu. Više mu priliči mister Kvariš.
Valja stalno podsjećati da je Andrija Mandić nezakonito
izabran za predsjednika Skupštine Crne Gore: a) dvojno državljanstvo, srpsko
kojim se diči, b) zatvor zbog “državnoga udara”, c) protivustavne četničke
ideologije.…
0 Komentara