Paljenjem svijeća u Golubovcima građani Zete odali su počast žrtvama tragedije na Cetinju. Nakon 12 minuta ćutanja kojim su prisutni odali počast zrtvama, profesorica Slavka Klikovac pročitala je čitulju učiteljice malog Vukana.
Vukane moj. Dobrice moja.
Ni učiteljica, ni drugari, niti bilo ko ko te znao - sigurno te zaboraviti neće.
Otišao si tamo gdje ćeš se vječno smijati kako si samo ti znao... Noćas sam bila u situaciji da ti sastavljam čitulju...
Noćas sam sastavljala čitulju za učenika od osam godina (a ne deset kako mediji prenose, no to ni važno nije)...
Noćas sam napisala čitulju jednom dječaku. Djetetu čija dobrota je isijavala iz njega. Dječaku koji je toliko skroman bio, toliko dobar, toliko blag prema svima.
Noćas je otkinut dio mog srca.
Kolege učitelji, želim da nikad ne osjetite ono što sam ja večeras.
Svako slovo probadalo mi je srce kao najoštriji mač...
O Crnogorci!
O Crnogorci!
Tako vi svega što vi je najmilije
Tako vi ovoga i onoga svijeta
Tako vi duše i obraza
Tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice
Tako vi dana današnjega.
Tako vi vaše djece
Tako vi neba i mora na njinim rukama
Tako vi dana na njinome licu
Tako vi sunca u njinome glasu.
Ne budite tudja metla i lopata
Ne lizite tudje šake
Ne obijajte tudje pragove
Ne dajte se varati
Ne dajte se kupovati
Ne budite tudja sreća
Vrćite se sebi i svome.
Tako vi ljeba i vode
Tako se lako sa dušom rastajali
Tako vi zemlje u koju ćete.
Ne rezite jedan na drugoga
Ne pijte krv jedan drugome
Ne kopajte jamu jedan drugom
Ne radite za svoju pogibiju.
E vi sve ponesoše
E vi mozak popiše
E vi strv poginu
E ve iskopaše iz amina
Da vi nema ni imena ni pomena.
Pod svoje nebo
Na okup oko svojega sunca.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
0 Komentara