Cetinjanin
(15 riječi)
Zgroženi smo užasnim zločinom pomahnitalog zločinca. Neshvatljivo i neljudski. To ni zvijeri ne rade. To je sramni pečat na licu svih ljudskih bića, a ne kao bi vi voljeli na licu Cetinjana. Cetinjani se sa mučninom i zgražavanjem sjećaju takvih lica iz kolona ka Dubrovniku, sa brda iznad Sarajeva, iz Srebrenice. Sjećate li se vi? ........ "Gospodo" Cetinje je ranjeno. Teško ranjeno. I umjesto da nas pustite da u miru vidamo rane i oplakujemo gubitke, vi nam sipate so na ranu, pljujete po nama, iživljavate se, dajete nam dijagnoze. Ako ste pročitali tekst shvatit će te koja je prava i jedina dijagnoza.
Cetinjanin sam. Priznajem. i vjerovali ili ne ponosim se time.
Rođen sam i odrastao u Cetinju. Gradu Oboda, Bojane, Košute, Tare, Kartonaže.... Gradu u koji se doseljavalo jer nije bilo nezaposlenih. Gradu čija su predgrađa bila Titograd sa jedne i Budva sa druge strane. Gradu čija je pripadnost otvarala vrata širom Jugoslavije. Ponosnom gradu.
Ona ste "gospodo" došli i proglasili našu zemlju tamnicom naroda, partizane zločincima, bratstvo i jedinstvo izdajom, društvenu svojinu budalaštinom....... Počeo je raspad. Svega.
I dok ste vi topovima vršili raspodjelu bogatsva i klali se sa istim takvima sa drugih strana, Cetinje je pjevao "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče" To nam nijeste i nećete nikada oprostiti i zaboraviti. Cetinjani su postali veleizdajnici, ustaše, balije..... Sve je uništeno. Sve fabrike u kojima se nekad zarađivalo za život su propale. Cetinje je ostalo samo. Samo i pusto. Na posao se ide u Podgoricu, simbol tajkunskog bogaćenja i crnih para.
Mladiće koi su se u tom periodu, nemajući izlaz, opredijelili za šverc i krađu, vlast je objeručke prihvatila, dala im u ruke nacionalizam i proglasila ih herojima.
Starosjedioci Cetinja ostali su zbunjeni i izgubljeni. U Cetinje se uselilo siromaštvo. Sjećanje na Dvor, Biljardu, Manastir, ambasade, škole, samo je doprinosilo bolu.
Mrvice koje su sa Gospodareve trpeze padale dodatno su ponižavale Grad.
Kad god je trebalo vadile bi se zastave i dovodili trećerazredni pjevači "patriotskih pjesama" sa željom da se privremeno i perfidno razgori žar patriotizma. Nkon toga bi nastajao još veći muk i tišina koja davi. U tom i takvom Cetinju rasli su novi naraštaji, koje smo svi mi na taj način profilisali, tako da sada osim geografskog porijekla nemaju dugog osnova da se smatraju Cetinjanima.
Kažu da su u ona epska vremena Narodne sloge razgovarali Novak Kilibarda i Slavko Perović iznoseći svak svoje stavove i mišljenja, sa željom da nađu minimum zajedničkog. U jednom času ponesen raspravom Novak je skoro uzviknuo:
"Kako je to moguće Slavko da na iste stvari gledamo tako različito"
"Novče, ti si rođen u Banjanima, a ja u Cetinju" reče Slavko
"Jesam Slavko" odgovori Novak
"Ti si idući u školu prolazio pored stada ovaca, mladih lijepih čobanica, idiličnih proplanaka, čobanskih koliba....." nastavi Slavko
"Jesam Slavko" potvrdi Novak
" E a ja sam idući uškolu prolazio pored Dvora, Manastira, Biljarde, davanaest ambasada...... E moj Novače ne bi bilo prirodno da na stvari gledamo jednako." zaključi Slavko.
Prilično ilustrativno.
Naime nikad nam nijeste, vi "gospodo" koji ovih dana pljujete po Cetnju i Cetinjanima (sa velikim C), nijeste oprostili našu vjekovnu slobodu kojom se po potrebi lažno ogrćete, nikad nam nijeste oprostili tragove kulture, prijestonicu (riječ koju ppodrugljivo izgovarate) i sve drugo što nas Cetinjane čini građanima. Ne zaboravite "gospodo" da i taj Manastir koji u poslednje vrijeme toliko pominjete i u koji se kunete, nijeste sagradili vi nego mi, da smo ga vjekovima branili, čuvali i sačuvali. Cetinje nijesu, kako u svojoj mimikriji kažete, napadali Turci već osmanlijska vojska u kojoj je bilo najmanje Turaka. Koju su činila naša brća po krvi i najbliži susjedi koji su tada pripadali Osmanskom carstvu, a među kojima je vjerovatno bilo i vaših predaka.
Nikad nam nijeste i nećete oprostiti što smo dok ste vi slušali gusle i "ratovali sa Turcima" mi učili strane jezike, U Budvi se družili sa Njemicama i Šveđankama, vozili dobra kola.....
"Gospodo" izgubili ste na Nertvi, na Sutjesci, uvijek kad bi se latili oružja. Izgubili ste u hodu ka boljem i svjetlijem sjutra. Vratili ste se u srednji vijek i izmišljene pobjede.
Pod zamamnom prevarom boljeg života i plaštom kapitaizma oživjeli ste ideologiju četništva i bratoubilaštva. I uspjeli ste.
Ne ide se u kapitalizam sa partizanima, sa Savom, Gojkom Kruškom, Ćupićem. Vaši heroji su Mladić, Karadžić, Šešelj.... Samo zbog EU para to ne smijete javno da kažete.
IZVOR: društvene mreže
0 Komentara